Tko se boji Prigožina i Wagnera?

Nekoliko minuta ili sati nakon jezive smrti Jevgenija Prigožina, čelnika Wagnerove organizacije ruskih vojnih izvođača, u srijedu, dogodila se lavina izvještaja zapadnih medija. koja je optužujući prst uperila u predsjednika Vladimira Putina kao počinitelja.

Gotovo kao da je u nekom nepoznatom zapovjednom centru pritisnuto dugme da se pokrene novi narativ za demonizaciju Putina zbog serviranja hladnog jela osvete Prigožinu, da posudimo nedavne riječi direktora CIA-e Williama Burnsa, za organiziranje neuspjelog puča u Rusiji. Nitko nije mario za pružanje empirijskih dokaza.

"Ponavljaj laž dovoljno često i ona postaje istina" — zakon propagande često se pripisuje nacističkom vođi Josephu Goebbelsu koji je razumio moć ponavljanja laži. Sada je to kompas Zapada za "brisanje" Rusije.

Istina, Putin je imao sve razloge da se ljuti na Prigožina - "zabijanje noža u leđa", kako je rekao - kada je nacija vodila egzistencijalni rat protiv zakletih neprijatelja koji žele rasparčavanje Rusije. Ali tri razloga diskreditiraju hipotezu o Putinovoj umiješanosti.

Prvo, zašto takva gruba metoda koja podsjeća na ubojstvo karizmatičnog iranskog generala Qasema Suleimanija, predvodnika teheranske 'Osovine otpora' protiv Amerike, od strane bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa?

U svom slavnom eseju iz 1827. pod naslovom On Murder Considered as one of the Fine Arts [O ubojstvu koje se smatra jednom od lijepih umjetnosti, op.prev.], Thomas De Quincey je napisao: "Sve na ovom svijetu ima dvije strane. Ubojstvo se, na primjer, može gledati kroz moralnu stranu... i to, priznajem, to je njegova slaba strana; ili se može tretirati i estetski, kako to Nijemci zovu, to jest, u odnosu na dobar ukus." Estetika Prigožinova ubojstva je, jednostavno rečeno, najmanje privlačna po principu poznavanja ubojstva ako je motiv osveta.

Drugo, Prigožin je bio hodajući mrtav čovjek jer je inscenirao takav idiotski čin, nakon što mu je država povukla sigurnosnu zaštitu. Zamislite bivšeg predsjednika Baracka Obamu bez zaštite tajne službe nakon ubojstva Osame bin Ladena - ili Mikea Pompea i Trumpa koji hodaju uokolo bez osiguranja nakon ubojstva Soleimanija.

Ali Putin je jasno dao do znanja da Wagner i dalje ima budućnost i da će se nacija sjećati njegove uloge u ukrajinskom ratu. Putin je čak pozvao Prigožina na sastanak u Kremlj. Vjerojatno, prve Putinove primjedbe o Prigožinovoj smrti odaju tračak sažaljenja. (ovdje i ovdje)

Putin je rekao:

"Prigožina sam poznavao jako dugo, od ranih 1990-ih. Bio je čovjek nimalo lake sudbine. U životu je napravio ozbiljne pogreške, ali je postigao i potrebne rezultate - i za sebe i kada sam ga to tražio, za opću stvar. Tako je bilo posljednjih mjeseci."

"Koliko ja znam, on se tek jučer vratio iz Afrike. Ovdje se sastao s nekim dužnosnicima. Nije radio samo kod nas - i radio je uspješno, nego i u inozemstvu, posebno u Africi. Tamo se bavio naftom, plinom, plemenitim metalima i kamenjem", dodao je Putin.

U pretjeranoj revnosti fokusiranja na Prigožinovo ubojstvo kako bi se demonizirao Putin, ono što se previđa jest da je onaj tko je koreografirao zločin također osigurao da cijela Wagnerova zapovjedna struktura bude eliminirana. Zbogom, zbogom, Afriko!

Neće biti nikoga u doglednoj budućnosti tko će osporiti hegemoniju Francuske legije u Sahelu ili se mjeriti s golemom mrežom od 29 baza pod Pentagonovim zapovjedništvom za Afriku raširenih po cijelom kontinentu od Džibutija na sjeveru do Bocvane na jugu. Drugim riječima, duga ruka ruske "pametne sile" odsječena je jednim jedinim zamahom oštrice. Tko je na dobitku?

Treće, Prigožinovo ubojstvo inscenirano je na poseban dan koji se u povijesnoj perspektivi mora smatrati najboljim trenutkom ruske diplomacije od raspada bivšeg Sovjetskog Saveza. Stvarnost "nove polazne točke za BRICS" — kako je izjavio kineski predsjednik Xi Jinping — tek treba u potpunosti shvatiti, ali ono što je izvan sumnje je da Rusija odlazi kao pobjednik.

Budite sigurni da je jedinstvo BRICS-a bilo čvrsto i da je poništilo sve zapadne prognoze; proširenje BRICS-a znači da je na stolu pitanje jedinstvene obračunske valute, i međunarodni financijski sustav više neće biti isti; dedolarizacija kuca na vrata; novi globalni trgovinski sustav poprima oblik koji čini zastarjelim izrabljivački zapadni režim star četiri stoljeća usmjeren na prijenos bogatstva u bogate zemlje; BRICS je konačno prešao iz neformalnog kluba u instituciju koja će zasjeniti G7.

Zemlja domaćin, Južnoafrička Republika učinila je veliki uspjeh za rusku i kinesku agendu multipolarnosti. Zajednička izjava koju su objavile Južna Afrika i Kina i imenovanje Etiopije (gdje je Zapad pokušao inscenirati promjenu režima) kao članice BRICS-a naglašavaju nadolazeću usklađenost u Africi. Ne znači li sve to nešto?

I iznad svega, velika poruka koja dolazi iz Johannesburga je da pored sve moći koju su imali i iskoristili, Bidenova administracija nije uspjela "izolirati" Rusiju - to je napisano u blistavom sjaju toplog osmjeha ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova. Rusija završava svoje uspjehe na ratištima u Ukrajini izvanrednom diplomatskom pobjedom time što se nalazi na pravoj strani povijesti zajedno s globalnom većinom.

Nije li sasvim zdravorazumski da Putin od svih dana ne bi izabrao srijedu da djeluje kao kvaritelj kad je prestiž Rusije u međunarodnoj zajednici visoko rastao? Opet se postavlja pitanje: Tko je na dobitku?

Čista istina je da bi moglo postojati bilo koji broj ljudi koji su htjeli fizički eliminirati Prigožina. Unutar same Rusije, Prigožin je regrutirao okorjele kriminalce koji su bili na zatvorskoj kazni da se bore u Ukrajini i tako im je kazna preinačena. Rasporedio ih je bez odgovarajuće vojne obuke, a navodno ih je preko 10.000 ubijeno. Postoji duboki osjećaj odbojnosti unutar Rusije po tom pitanju.

Zatim, tu su i vanjski neprijatelji počevši od Francuske, koja je praktički istjerana iz Sahel regije, svog igrališta gdje je imala teren kao bivša kolonijalna sila sve dok Prigožin nije došao i pokvario zabavu. Francuska je od tada jedva skrivala svoju ljutnju prema Rusiji.

U međuvremenu, rastuća kriza u Nigeru upozorila je SAD da je Prigožin u vrebanju. Strašna vršiteljica dužnosti državnog tajnika Victoria Nuland, koja je bila organizator državnog udara u Ukrajini 2014., otputovala je u Niamey kako bi zamolila vođe državnog udara da nemaju nikakve veze s Wagnerom.

Međutim, Prigožin se navodno ušuljao u susjednu državu, Mali, gdje je Wagner dobro etabliran, s ciljem da uspostavi kontakt s novim vladarima Nigera i ponudi usluge Wagnera. Dovoljno je reći da je Prigožin prijetio da će učiniti Pentagonu ono što je ranije učinio Francuskoj legiji u Sahelu.

Sasvim je zamislivo da je Bidenova administracija odlučila da je dosta i da Wagner mora biti obezglavljen. Naravno, Prigožinov odlazak zajedno s njegovom glavnim članovima skupine viših zapovjednika nesagledivo će oslabiti Wagner.

U međuvremenu, unutar Rusije, nemilosrdna ukrajinska obavještajna služba djeluje na različitim razinama. Napade dronovima na Moskvu organiziraju saboteri unutar Rusije. I Ukrajina također mora poravnati račune s Wagnerom, koji se etablira u Bjelorusiji.

Bez sumnje, postoji podudarnost interesa između ukrajinske obavještajne službe i njenih zapadnih mentora da se Wagner uništi i potpuno eliminira s geopolitičke šahovske ploče.