Sve će to rezultirati rađanjem potpuno novog svijeta.
Kako ga god nazivali: policentričnim, multipolarnim, poluglobaliziranim, bipolarno globaliziranim, amerikaniziranim, westerniziranim i td., jasno je kako naš svijet više nije i nikada neće biti onakav kakvog smo ga još donedavno poznavali i da će dugoročno biti podijeljen na interesne sfere. Vrlo vjerojatno, prije ili kasnije, i na nove vojne blokove hladnoratovskog tipa iz druge polovice 20. stoljeća.
Sve vodi prema tom nezaustavljivom scenariju, krajnje neizvjesnog epiloga, gdje su izvjesni samo visoki rizici i opasnosti - golemi valovi koji prijete novim sveopćim potopom "Noinoga tipa", i opasne morske hridine na koje bi se čitavo čovječanstvo vrlo lako moglo nasukati ukoliko ne bude dovoljno mudrosti u glavama onih koje procese i pokreću i njima upravljaju. A mudrosti za sada nema, pa jedina nada ostaje u eventualno buđenje egzistencijalnog straha od nuklearne kataklizme u kojoj niti elite ne bi bile pošteđene, i što bi ih primoralo na konstruktivnije djelovanje i nužne kompromise koji bi uvažavali i određene interese suprotne strane.
Evo nekih od pokrenutih procesa koji su dalekosežnog karaktera i u ekonomskom i u sigurnosnom smislu: nikad veće sankcije koje je Zapad uveo protiv bilo koje zemlje do sada, protiv Rusije - nakon početka njene invazije na Ukrajinu krajem veljače prošle godine i zbog kojih je ona bila primorana na oštre poteze s ciljem ubrzane diverzifikacije svoje vanjske i ekonomske politike; stvaranje novih i jačanje već postojećih globalnih i regionalnih političkih, ekonomskih i vojnih formata (BRICS, Šangajska organizacija za suradnju (SCO), NATO, QUAD, AUCUS); ubrzana dedolarizacija; razbijanje dosadašnjih i uspostava novih energetskih tokova i opskrbnih lanaca;, pokrenuti rat u sferi visokih tehnologija; prijeteći krah migrantskih politika u Sjevernoj Americi i Europi tj. njihov ulazak u sferu neupravljivosti s potpuno neizvjesnim posljedicama za tamošnja društva po demografskoj, socio-ekonomskoj i sigurnosnoj osnovi.
Na ovaj duži uvod ponukala me je današnja vijest koja u sebi sadrži gotovo sve navedene karakteristike geopolitičke, geoekonomske i geosigurnosne prirode - ne samo regionalnog karaktera.
Naime, kako javljaju pojedini ruski mediji, počeo je željeznički tranzit iz Rusije u Saudijsku Arabiju preko iranskog teritorija.
Prema navodima telegram kanala "Eastern stories", kojeg prenose ozbiljni ruski mediji, čelnik iranskih željeznica i zamjenik ministra prometa te zemlje Miad Salehi izjavio je da je u Iran ušao prvi kontejnerski vlak s teretom iz Rusije za Saudijsku Arabiju.
Na vlaku je 36 kontejnera, a nastavit će put do južne iranske luke Bandar Abbas, a zatim morem do saudijske luke na Crvenom moru Džede (Jeddah).
Vlak je ušao u Iran preko prijelaza Inche-Burun na iransko-turkmenskoj granici. Radi se o istočnoj ruti oko Kaspijskog mora, kao dijelu međunarodnog prometnog koridora Sjever-jug na kojemu Rusija i Iran proteklih godina intenzivno rade (na njega itekako računa i Indija koja želi zaobići konkurentski Pakistan koji joj ne želi dati pristup svojim prometnim koridorima, za plasman svojih roba u Srednju Aziju ali i na zapad, prema Europi) radi smanjenja geografske udaljenosti tj. povećanja brzine isporuka roba, kao i smanjenja sigurnosnih rizika prometovanja pomorskim rutama čiji nadzor osiguravaju konkurentske zemlje, prije svega SAD.
Ovaj se proces sigurno ne odvija stihijski, jer je za njega nužna usklađenost svih karika, pa tako i one završne - Saudijske Arabije. Zato nije slučajno da je upravo ta zemlja Perzijskog zaljeva, uz UAE, prošli tjedan, istovremeno s Iranom primljena u punopravno članstvo formata država BRICS koje počinje s 1. siječnja iduće godine, i o čemu smo već ranije opširnije pisali.
Inače, sredinom svibnja ove godine Rusija i Iran potpisali su sporazum o dovršetku željezničke dionice između iranskih gradova Rasht-Astara kao dijela koridora Sjever-Jug.
Tada je ruski predsjednik Vladimir Putin kazao kako se radi o dionici željezničke pruge duge 162 kilometra, čiji će dovršetak omogućiti uspostavu direktne, bez potrebe prekrcaja veze po čitavoj dionici koridora Sjever-Jug. Putin je kazao kako će ta prometna arterija povezati ruske baltičke luke i sjeverna mora s iranskim lukama u Perzijskom zaljevu i Indijskom oceanu, o čemu su se Iran i Rusija dogovorili na pregovorima na visokoj razini u Teheranu, srpnju 2022. godine.
Svečanosti potpisivanja nazočio je i iranski predsjednik Ebrahim Raisi koji je naglasio kako će ova dionica, kao dio velikog koridora Sjever-Jug, ojačati strateško partnerstvo između Moskve i zemalja kaspijske regije. Kazao je kako je "usprkos činjenici da "združeni Zapad" želi zaobići iranski teritorij po pitanjima tranzita, ruski predsjednik naglasio kako svi razumiju i znaju da je iranski teritorij najprofitabilniji u smislu promicanja robe i tranzita.
Rusija će Iranu dati zajam od 1,3 milijarde eura za izgradnju željezničke pruge Rasht-Astara, a ukupna cijena projekta je 1,6 milijardi eura. Završna dionica koridora od Astare (Iran) do Astare (Azrbajdžan) gradit će se uz sudjelovanje Moskve, Teherana i Bakua.
U prvoj fazi po koridoru se planira prevesti 6 milijuna tona tereta godišnje, a u daljnjoj perspektivi 15-20 milijuna tona. Njegove sastavnice bile bi indijske luke, dalje na Perzijski zaljev na Iran, Azerbajdžan, Rusiju i dalje prema skandinavskim zemljama i Sjevernoj Europi.
Naravno ovo posljednje itekako će ovisiti o globalnim geopolitičkim prilikama.
Kako god bilo, vrijeme putovanja indijskih proizvoda do tih odredišta trajalo bi svega 14 dana, za razliku od sadašnjeg pomorskog puta (kroz Sueski kanal) kojim robe putuju i do 40 dana.
U svakom slučaju Saudijska Arabija u ovom je smislu postala novi važni igrač, a kada je sve tako, jasno je kako daleko nije niti Kina i njeni geoekonomski interesi, prije svega oni vezani s infrastrukturnom inicijativom "Jedan pojas jedan put". Uostalom, upravo je Kina nedavno senzacionalno pomirila Iran i Saudijsku Arabiju.
Sigurno ne bez razloga!
Komentar: Dok jedni ruše, drugi se povezuju i grade...