Omalovažavanje BRICS-a moglo bi se Zapadu obiti o glavu

Intenzivira se američki obračun s Rusijom (na bojnom polju, posredno, preko Ukrajine) i Kinom (za sada na političkoj i ekonomskoj razini) u koji Washington na svoju stranu želi privući i što veći broj zemalja izvan združenog Zapada.

Naime, osim što bez njih proturuske sankcije Zapadu ne omogućuju polučenje željenih efekata ekonomske i političke prirode, sve više usložnjavaju i stanje vlastite ekonomije. Međutim, što je još važnije i opasnije, Zapadu ("zlatna milijarda") u suprotnom prijeti izolacija od strane "globalne većine" ili tzv. Globalnog juga) koji se sve više okreće samostalnosti i promicanju vlastitih interesa i modela razvoja, ne želeći ubuduće slijepo podilaziti uputama i direktivama bogatih država Zapada.

Zato i nije čudo da se s dosada neviđenom pozornošću i na Zapadu prošlog tjedna pratio jedan vrlo važan događaj - XV. summit BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika) u Johanesburgu, od 22.-24. kolovoza. Bit ću ga slobodan nazvati i geopolitičkim događajem godine u svijetu (zašto, više nešto kasnije u tekstu).

Naime, do ne tako davno, o bilo kakvim aktivnostima BRICS-a na zapadu je vladao svojevrsni "zavjet šutnje". Preciznije, BRICS je bio politički i medijski ignoriran s obzirom da se smatralo kako od tog formata nema nikakve ugroze zapadnoj dominaciji i interesima, a osim toga, nisu mu davali šanse niti za dugo trajanje.

Međutim, on traje već 17 godina, od 2006. kada je formiran najprije BRIC, a nakon priključenja JAR 2011. postao je BRICS - globalni ekonomski blok koji uključuje 5 zemalja koje imaju najbrži ekonomski rast u svijetu, bez bilo kakvih ambicija uplitanja u međunarodne sigurnosne sporove ili stvaranje novog vojnog saveza. BRICS čini 27% svjetskog teritorija (40 milijuna četvornih kilometara) i oko 42% svjetskog stanovništva (3,2 milijarde ljudi). Za usporedbu, zemlje G7 imaju samo 800 milijuna ljudi.

Omalovažavanje BRICS-a i život u prošlosti mogli bi se Zapadu obiti o glavu

Spomenuta praksa negacije ili omalovažavanja potvrđena je i prošloga tjedna, prvog dana summita u Johanesburgu, kada je savjetnik američkog predsjednika Bidena za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan novinarima izjavio kako BRICS čine tri demokratske države, Indija, Brazil i Južna Afrika, i dvije autoritarne - Kina i Rusija. Kazao je kako će SAD na bilateralnoj razini aktivno surađivati s prve tri, s Kinom će se nastojati razvijati određenu ekonomsku suradnju, dok će se s agresivnom Rusijom nastaviti boriti do kraja.

Te su riječi pokazale koliko Sjedinjene Države i dalje žive u prošlosti, da se ponašaju po onoj iz antičkoga Rima "podijeli pa vladaj", da su "kratkovidne" i ne uviđaju dubinu promjena koje su zahvatile svijet, a što je, zapravo, odraz nespremnosti za podjelu svoje uspostavljene dominacije nakon hladnog rata s bilo kojim drugim centrom moći (preciznije, za odbacivanje politike dominacije).

A čini se kako se taj centar upravo stvara i da je osmišljen već idućeg dana nakon Sullivanovih riječi, upravo na summitu BRICS-a u Johanesburgu.

Primjene nove članice - i to koje!

Naime, tamo se dogodilo ono u što je do prošlog tjedna malo tko vjerovao, vjerojatno ni same članice BRICS-a (barem ne da će se dogoditi već na ovom summitu). Proširen je njegov format, pa je tako, u članstvo u BRICS primljeno još 6 zemalja (abecednim redom): Argentina, Egipat, Etiopija, Iran, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE). One će punopravne članice postati od 1. siječnja 2024. godine, a aktivno i ravnopravno će sudjelovati u radu već idućeg summita BRICS-a na vrhu, koji će se u lipnju 2024. godine održati u Rusiji, u gradu Kazanju, gdje će im domaćin, glavom i bradom biti od Zapada izopćen i stigmatiziran Vladimir Putin.
Prošireni format zadržat će svoj dosadašnji naziv - BRICS (za one koji to ne znaju, radi se, slučajno ili ne, o množini engleske riječi za opeku ili ciglu, što je itekako simbolično s obzirom na njegovu ključnu namjeru izgradnje novog multipolarnog svijeta).

Samo proširenje i uvođenje kriterija za isto BRISC zapravo pomiču iz zone interesnog formata država bez zajedničkih pravila, prema strukturiranoj međunarodnoj organizaciji s jasnim pravilima igre.

Ruski element

Kada se impresivnom popisu novoprimljenih država pridodaju i "zemlje na čekanju" među kojim su druga velika imena poput Indonezije, Malezije, Alžira, Nigerije, Vijetnama, Pakistana, Turske, Kazahstana, iz Europe i Bjelorusije i td. vidi se koliko je porasla privlačnost BRISC-a i interes za pristup njemu.

To je definitivno neposredna posljedica američke politike uspostave totalne globalne dominacije koju provodi Bidenova administracija, a čemu se "ostatak svijeta" sve više otvoreno suprotstavlja.

Do samo prije godinu dana BRICS je bio "tamo netko globalno nevažan" ali je ruska invazija na Ukrajinu promijenila je sve. Dinamizirala je proces preustroja svijeta u svim segmentima, pa je tako neslućeni zamah dobio i BRICS. Poglavito nakon spoznaje da je velika većina država "Globalnog juga" po pitanju ukrajinskog rata odlučila ostati neutralna i da se nisu željele priključiti proturuskim sankcijama.

Prošlotjedno proširenje nedvojbeno se može sagledati i kao suprotstavljanje BRICS-a američkoj inicijativi za održavanje sastanaka u Kopenhagenu i saudijskoj Džedi o pronalasku mira za Ukrajinu temeljem "formule mira" Volodimira Zelenskog. Iz tih je sastanaka isključena Rusija iako upravo o njoj to primarno ovisi. Washington, dakle, ne želi toliko sam mir koliko potpunu međunarodnu izolaciju Moskve.

Ali od prošloga tjedna i proširenja BRICS tako nešto i formalno postaje nemoguće. Tim više, što su se sve članice BRICS-a suglasile da se idući summit održi u Rusiji (koja je za to na redu) pod predsjedanjem Vladimira Putina.

Do proširenja nije došlo lako

Jesu li proširenju pripomogle i navedene Sullivanove riječi teško je reći, ali je sigurno da su oni koji su o proširenju i odlučivali (a bio je potreban konsenzus svih članica) za njih svakako i čuli i da ne prihvaćaju unošenje razdora u svije redove. U tom je smislu iznenađujući iskorak napravila Indija, o čemu više nešto niže u tekstu.

Naime, velika većina analitičara iz zemalja BRICS-a smatrala je kako do proširenja još neće doći, iako je upravo to bila jedna od dviju glavnih tema summita, s obzirom kako o tome postoje nesuglasja. Za proširenje su se već duže vrijeme najviše zauzimale Rusija i Kina, dok su mu se protivile Indija i Brazil.

Indiji je više odgovarala uža struktura gdje ona ima važnu ulogu i gdje se lakše dogovarati, nego "razvodnjavanje" i pretvaranje BRICS-a u "nove ujedinjene narode". Zato je New Delhi tražio usvajanje preciznih kriterija za učlanjenje novih država (što je na ovom summitu i dobio).

Brazil pak nije bio toliko čvrsto protiv proširenja kao Indija, ali mu je svejedno godio dosadašnji privilegirani status jedinog predstavnika Južne Amerike.

Druga ključna tema summita u Johanesburgu bila je rasprava o uvođenju zajedničke valute unutar članica BRICS-a. Nju je na summitu jedini predložio brazilski predsjednik Lula da Silva, uz dodatak da bi se pritom zadržale i nacionalne valute. Ostale su članice smatrale kako još nije vrijeme za takav potez i radije su se dogovorile o daljnjem jačanju međusobnih trgovinskih odnosa uz korištenje svojih nacionalnih valuta. Također nisu se odlučile za stvaranje vlastitog platnog sustava, pandana zapadnom SWIFT-u, iako, npr., Kina već ima operativan vlastiti platni sustav.

Pretpostavljam kako su tu prevagnula dva elementa:

prvo, Indija više ni u čemu, pa tako ni u BRICS-u ne želi biti "druga violina" i pristati na usvajanje bilo kineskog juana kao zajedničke valute, bilo kineskog platnog sustava kao univerzalnog unutar BRICS-a. Indija želi ravnopravan status bez bilo čije dominacije, a to vrijedi i za njeno članstvo u "američkom" formatu QUAD-a (gdje ne dozvoljava da ju se gura u sukob s drugim zemljama (čitaj Kinom) zarad tuđih interesa.

Uostalom i svrha postojanja BRICS-a je slamanje dominacije i jednakopravnost unutar policentričnog (multipolarnog) svijeta - pa je ovaj stav Indije itekako razumljiv i zapravo pohvalan.

I drugi element, radikalni odmak od dolara kao glavne svjetske rezervne valute i od SWIFT-a bio bi prevelik teret za sve države koje žele ući u BRICS, a više ih je od 30, jer sve su one još u potpunosti za njih vezane - praktički od poslijeratnog Breton Woods sustava i njegovih monetarnih pravila igre, kada su i uspostavljeni Međunarodni monetarni fond - MMF, kao i Međunarodna banka za obnovu i razvoj - IBRD, kao elementi Skupine Svjetske banke.

Zapravo, jedina zemlja na svijetu koja se tom sustavu sada posve otvoreno suprotstavila i koja je već diverzificirala svoj monetarni i platni sustav od Brettonwoodskog je Rusija. To je, netko će reći bilo silom prilika zbog proturuskih sankcija (u što baš nisam siguran), ali je zato Rusija sada zapravo postala jedina imuna od bilo kojih globalnih financijskih potresa koji bi došli iz SAD-a, kako je to bilo u posljednjoj velikoj financijskoj krizi 2008. godine.

Trenutačno je, očito, unutar BRICS-a prevagnuo ključni rusko-kineski interes za proširenjem formata, kojemu se na kraju priključila i Indija. To, naravno, ne znači da je BRICS odustao od vlastite valute i svog platnog sustava. Ali tako složen posao sigurno neće ići brzo, a možda neće biti ostvaren niti u srednjoročnom razdoblju.

Jačanje afričkog i bliskoistočnog krila, i uloga S. Arabije i Irana

Iz samog čina proširenja razvidno je jačanje uloge afričkog i azijskog (prije svega bliskoistočnog) krila BRICS-a s obzirom kako iz tog "tabora" u njegov sastav ulazi čak 5 od 6 država - Egipat, Etiopija (Afrika) i Iran, Saudijska Arabija i UAE (Azija, ili uže Bliski istok). Naravno, vrlo je važan i ulazak Argentine, kao druge najveće države i ekonomije Južne Amerike poslije Brazila.

Međutim, u oči prije svega upada činjenica da su u BRICS istovremeno ušle Saudijska Arabija i Iran. Najveće protivljenje ulasku ove prve i uvjerenje da se to neće dogoditi stizalo je od Sjedinjenih Država s obzirom kako je Rijad višedesetljetni strateški bliskoistočni partner Washingtona, o čijem sigurnosnom kišobranu i potpuno ovisi, a isto tako, dvije su zemlje desetljećima zajednički krojile i svjetsku naftnu politiku.

Šok je za Washington tim veći što je S. Arabija u BRICS ušla u paketu s Iranom. Naime, osim vojno-sigurnosne i ekonomske važnosti, utjecaj njihovog zajedničkog ulaska u BRICS nedvojbeno će se snažno i pozitivno odraziti i na vjerski segment unutar muslimanskog svijeta, i ne samo na Bliskom istoku.

Naime po prvi put nakon iranske Islamske revolucije 1979., Iran kao globalni predvodnik šijita (čine oko 10%) i Saudijska Arabija kao predvodnica sunitskog svijeta (uključuje oko 90% muslimanskih vjernika) sjedit će zajedno za istim stolom u jednom formatu koji im osigurava ravnopravan status. Time će sigurno biti u mogućnosti raditi na unutarislamskoj pomirbi, ili barem na sprječavanju vjerskih sukoba koji desetljećima destabiliziraju Bliski istok i unazađuju njegov razvoj, a najviše pogoduju silnicama koje nemaju nikakve geografske veze s tom regijom.

Uloga Kine

U ovoj priči vidljiv je najveći utjecaj Kine, koja je, a sada se to vidi i zašto, ne tako davno šokirala svijet uspješnim posredništvom u pomirbi između do tada zakletih neprijatelja Rijada i Teherana upornim i tihim dijalogom njihovih predstavnika u Pekingu.

Kineske investicije jednostavno čine čuda. U prije par godina potpisanim dokumentima o strateškom partnerstvu Kine s Iranom, one premašuju 20 milijardi dolara, uglavnom u energetskom i infrastrukturnom sektoru, a impresivne su i u sličnom sporazumu Kine sa Saudijskom Arabijom gdje je spektar međusobne suradnje još i širi.

Osim toga dvije strane već duže vrijeme pregovaraju o plaćanju saudijska nafte u kineskim juanima. Ako do toga dođe, to bi vjerojatno bio do sada najveći udar na američki dolar čija se stabilnost ali i ukupan američki razvoj zapravo temelji na "petrodolaru" - valuti u kojoj se primarno odvija platni promet u globalnoj trgovini naftom.

Nove mogućnosti geoekonomskog i geoenergetskog karaktera

Kada ovome pridodamo i ulazak u BRICS Ujedinjenih Arapskih Emirata, vrlo razvijene i bogate zemlje i velikog izvoznika nafte, postaje jasno da prošlotjedno proširenje BRICS-a, osim geopolitičkog, ima i snažan, gotovo tektonski geoekonomski (prije svega geoenergetski) karakter.

Tako je i Associated Press (AP) uoči summita u Johanesburgu pisao o novim mogućnostima za BRICS ako mu se pridruži Saudijska Arabija (i to bez Irana i UAE). Ulazak te zemlje u ekonomski blok s Rusijom i Kinom jasno bi privukao pozornost SAD-a i njegovih saveznika u izazovnom geopolitičkom okružju.

AP je prenio riječi Talmiza Ahmada, bivšeg indijskog veleposlanika u Rijadu, koji je kazao slijedeće: "Ako Saudijska Arabija uđe u BRICS, to će dati izuzetnu važnost ujedinjenju."

Također se osvrnuo i na važnost Egipta koji zauzima jedinstven zemljopisni položaj i vlasnik je Sueskog kanala, čime nadzire jednu od najvažnijih svjetskih prometnih arterija. Ako pogledate broj stanovnika i mjesto egipatske vojske na ljestvici najjačih vojski na svijetu (i na Bliskom istoku), možete zamisliti koliko će se snaga BRICS-a povećati ako Egipat postane član ovog bloka - navodi se u tekstu.

Vojni segment

Iako BRICS ni u kom slučaju ne predstavlja vojno-sigurnosni blok i tomu ne teži, što i sam često naglašava ističući svoj ekonomski karakter kao primaran, nije nikakva tajna da se unutar dosadašnjih 5 članica i vojna suradnja itekako razvijala. Bilo na bilateralnim bilo na trilateralnim osnovama.

Svi znaju koliko se brzo dinamizira rusko-kineska vojnotehnička suradnja, kao što znaju i za njihove sve učestalije vojne vježbe čak i strateškog karaktera, kao i za zajedničko zračno i pomorsko patroliranje Azijsko-tihooceanskom regijom (ili Indopacifikom, kako se sada ta regija češće naziva, prije svega na Zapadu, želeći se ukazati na rastuću važnost Indije).

Isto tako prije nekoliko mjeseci održani su prve zajedničke trilateralne pomorske vježbe Južne Afrike, Kine i Rusije u vodama Istoče Afrike, što je izazvalo otvoreno negodovanje i prosvjed od strane SAD-a prema Južnoj Africi.

Jednako tako trilateralne pomorske vježbe već se nekoliko godina održavaju i između Rusije, Kine i sada već novog člana BRICS-a Irana u zoni Arapskog mora.

Također je poznato da je Rusija najveća partnerica Indije kada je riječ o uvozu naoružanja. Rusija je još uvijek neprikosnoveni lider u isporuci oružja Indiji iako New Delhi aktivno diverzificira svoj uvoz i na račun SAD-a, Izraela, Francuske. Međutim, pritom sve više inzistira i na paralelnom uvozu tehnologije vojne proizvodnje za što Zapad često nema interesa.

To se nedavno pokazalo i od strane Francuske pri indijskoj kupnji francuskih zrakoplova Rafale što je izazvalo nezadovoljstvo New Delhija i ponovno okretanje Rusiji koja je spremna dijeliti vojnu tehnologiju. To je već i do sada činila isporukom sovjetskog nosača zrakoplova prema čijem je modelu Indija izradila i svoj prvi nosač, ali i u sferi visoke raketne tehnologije poput zajedničkog projekta rakete BrahMos, nadzvučna krstareća raketa srednjeg dometa koja se može lansirati s podmornica, brodova, borbenih zrakoplova, i koja je najbrža nadzvučna krstareća raketa na svijetu.

S druge strane Indija je članica proameričke vojno-sigurnosne platforme QUAD, zajedno s SAD-om, Australijom i Japanom, za koju Amerikanci tvrde kako ne predstavlja vojni savez. Međutim neskriveno je protukineksog karaktera, a države članice redovito izvode i pomorske vježbe, uglavnom u vodama Bengalskog zaljeva.

Međutim, isto tako Indija naglašava kako se neće dati uvući u bilo kakve sukobe s Kinom zbog interesa drugih zemalja, a po pitanju Tajvana, za razliku od Japana koji je nedavno objavio kako se spreman uključiti u zaštitu tog otoka u slučaju kineske invazije, New Delhi je pragmatično izjavio da Tajvan nije u zoni indijskih nacionalnih interesa.

Istodobno, Indija i Kina zajednički intenzivno rade na rješavanju graničnih problema u zoni regije Ladakha na Himalaji koji su proteklih godina znali dovesti i do snažnih vojnih okršaja koji su prijetili novim velikim ratom od kojih je onaj posljednji bio 1962. u kojemu je Indija bila poražena.

Politička retorika i općenito visoka razina međusobnih trgovinskih odnosa Indije i Kine otvoreno proturječe spomenutim sigurnosnim problemima pa je jasno kako ih ovi posljednji zapravo opterećuju. Ali tu je, naravno, primjetno i međusobno trgovinsko suparništvo u propulzivnoj i brzorastućoj regiji Jugoistočne Azije.

Zapravo kinesko-indijski odnosi najviše opterećuju i ukupne odnose unutar BRICS-a. Međutim razvidan je trend obiju strana da se postojeći problemi prevladaju. U tome im nedvojbeno pomaže zajednička spoznaja koliko bi po razvoj i budućnost obiju država negativno značio njihov novi rat koji bi ih, s obzirom na količinu i vrste oružja, sigurno bacio desetljeća unatrag.

Zbog svega navedenog ne bi trebalo posve odbacivati mogućnost da se unutar BRICS-a u budućnosti formira i određena zajednička vojna struktura. Ali to za sada ipak izgleda još dalje nego usvajanje zajedničke valute i svog platnog sustava.

Nova razvojna banka - NDB

U BRICS-u je svim članicama jasno kako su im nužniji brzi praktični potezi, koji će imati vidljiv utjecaj "na terenu", od pukih ideoloških prepucavanja i igara s ovim ili onim vrijednosnim sustavima. Za tako nešto im je u prvom redu potrebna financijska snaga. Ona je za sada definitivno na strani Zapada koji nadzire ključne međunarodne financijske institucije. BRICS u tom smislu veliku nadu polaže u Novu razvojnu banku - NDB, na čijem je čelu bivša brazilska predsjednica Dilma Rousseff.

Proširenjem na još 6 članica ta financijska institucija, koja se u prvom redu opire o kineski novac, vjerojatno će morati povećati servisiranje razvojnih potreba i investicija i novih članica. Zato bi joj, u tom smislu, financijski imputi u njezine aktive od strane novopridošlih zemalja, prije svega "besramno" bogate Saudijske Arabije sigurno dobrodošli.

Tako francuski medij Le Figaro neposredno prije objave o prijamu Saudijske Arabije u BRICS piše kako su u tijeku i pregovori o pristupanju Saudijske Arabije banci (NDB), koju su 2014. osnovale zemlje BRICS pod pokroviteljstvom Kine. NDB je stvoren za financiranje razvojne pomoći i osmišljen da se natječe sa strukturom koju kontrolira Zapad - Svjetskom bankom, navodi francuski medij.

Navodi kako Saudijska Arabija, iako je njezina valuta i dalje vezana za dolar, već mjesecima pregovora o dedolarizaciji s Kinom.

Prema istraživaču Naeemu Gini, model Nove razvojne banke ne razlikuje se od modela Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, jer je u vlasništvu članica BRICS-a, ali je razvijen kao alternativa samom globalnom kapitalističkom modelu - kako 21. kolovoza piše internetska verzija medija Al Jazeera u autorskom članku Abdul Aziza Ebu Bekra.

Dodao bih kako je NDB do sada posudila 33 milijarde dolara za oko 100 projekata. U posljednje tri godine pridružile su joj se nove tri članice, Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati i Bangladeš, a uskoro bi trebao biti primljen i Urugvaj. Naime, država ne mora biti članica BRICS-a da bi se pridružila njegovoj Novoj razvojnoj banci.

U ovom kontekstu evo i malo pukih statističkih podataka:

BRICS u svom starom (dosadašnjem) formatu čini 27% svjetskog teritorija (40 milijuna četvornih kilometara) i oko 42% svjetskog stanovništva (3,2 milijarde ljudi). Zemlje G7, primjerice, imaju svega 800 milijuna ljudi.

U 2022. godini ukupni BDP zemalja BRICS-a iznosio je 44 trilijuna dolara. On kontrolira 17% svjetske trgovine i daje značajan doprinos Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO).

Njegovih pet članica ima 15% glasova u Svjetskoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu, dok SAD ima 17%, a zemlje G7 imaju 45%.

S novih 6 članica ti se omjeri dodatno povećavaju pa tako BRICS sada zauzima 36 (a ne više 27) posto Zemljine površine, 45 posto njenog stanovništva, 30 posto svjetskog gospodarstva te 44,35% svjetskih zaliha nafte, s tim da sada osiguravaju i do 80 posto njezine proizvodnje.

BRICS sada proširuje mogućnosti Nove razvojne banke (NDB) i Poola uvjetnih deviznih rezervi, razvija jedinstveni sustav elektroničkog plaćanja i povećava ulogu nacionalnih valuta u međusobnim obračunima između zemalja članica.

Prosudba

Kada se u konačnici sve zbroji, i plusovi i minusi, utjecaj BRICS-a u svijetu sigurno će ubrzano rasti. Njegov potencijal je golem, a bit će samo stvar volje uključenih država hoće li ga do kraja operacionalizirati u praksi - na korist svog razvoja i izgradnje novog svijeta sukladno svojim vizijama.

Na takav zaključak me potiču ne samo impresivni brojevi, već još više rast opasnosti od globalnog geopolitičkog sukoba gdje Sjedinjene Države sve više, gotovo ultimativno od neutralnih zemalja traže svrstavanje u svoj blok.

Međutim, neutralne ili suverenistički opredijeljene zemlje to ne žele (čemu, uostalom, svjedoči i ova analiza). Upravo suprotno, žele pod svaku cijenu izbjeći svoje uvlačenje u obračune velikih i moćnih, nakon čega bi, kako je to povijest bezbroj oputa dokazala, zemlje u razvoju ostali i najveći gubitnici.

Kolika je postala važnost BRICS-a svjedoči da su u drugom danu summita u Johanesburgu (BRICS+), kada se razgovaralo o njegovu proširenju (odluka o tome ipak se donijela iza zatvorenih vrata od strane čelnika 5 dosadašnjih članica) istom nazočili visoki predstavnici čak 60 država svijeta, a nazočan je bio i glavni tajnik UN-a Antonio Guterres.

BRICS, kako se sam predstavlja, nije protuzapadna organizacija, već ona koja želi pokazati da se bez Zapada može. Dodao bih - ako to zatreba. A hoće li zatrebati, prije svega će ovisiti o potezima SAD-a kao predvodnika združenog Zapada.

Ni na Zapadu nema jedinstva po svim ključnim pitanjima, koliko se god o tome izbjegavalo javno govoriti. Nema ga čak niti kada je riječ o budućnosti ukrajinskog rata, a kamoli po manje škakljivim pitanjima poput ekonomskih odnosa s Kinom, problematici Tajvana i td.

I Zapad je, u svojoj biti, poput BRICS-a, samo skup interesno povezanih država, s jednom iznimkom: dodatno ga povezuje zajednička vojna struktura - NATO savez. I na Zapadu (kojeg sada personalizira klub G7 iako se zna da u njemu ključnu ulogu imaju SAD-e) će vladati harmonija dokle su god ključni interesi najvažnijih država relativno usklađeni.

Što god tko mislio, BRICS je za Zapad postao najveći izazov do sada, čak i veći od onog hladnoratovskog iz doba SSSR-a čija ekonomska moć na njezinu vrhuncu nije bila ni približno ovoj koju sada ima BRICS.

Kako će mu Zapad pristupiti - s pozicije konfrontacije (što je po sve krajnje rizično), ili nuđenjem "ruke pomirnice" spremne na suradnju prema nekim novim pravilima igre ostaje tek za vidjeti.

Nisam uvjeren u ovo posljednje, ali se itekako nadam da griješim.