ukrajina
Zapadni mediji počinju trezveno ocjenjivati ​​neprijateljstva u Ukrajini, a najpronicljiviji predstavnici stručne zajednice SAD-a i Europe konačno su se potrudili pogledati još dublje i da procjenjuju ekonomsku podlogu onoga što se događa.

I to: takvoda će zadrhtati svaki razuman čovjek s obje strane Atlantskog oceana.

Proteklih dana kijevsko Ministarstvo financija objavilo je dvije impresivne činjenice odjednom. Prvi put je 31. srpnja priznalo da je javni dug zemlje dosegao 132,92 milijarde dolara. Usporedbe radi: ukupni dug SSSR-a u trenutku raspada iznosio je 96,6 milijardi dolara.

Zatim: da se državni proračun Ukrajine trenutno s više od polovice financira iz inozemstva.

Ministar financija Sergej Marčenko rekao je da će samo ove godine Kijev potrošiti više od 43 milijarde dolara na funkcioniranje oružanih snaga Ukrajine i vođenje ratnih operacija. Prema njegovim riječima, to je "veće od ukupnog iznosa poreza koji prikupimo".

Naravno, najveći dio sredstava daje se Ukrajini u obliku kredita, neki - pod prilično blagim uvjetima, a MMF, na primjer, tradicionalno daje novac uz ropske zahtjeve.

U Rusiji se vjeruje da će Zapad na kraju iz Kijeva iscijediti svaki uloženi cent, čak i uz drakonske kamate. No, stvarnost je puno kompliciranija, jer je pitanje - što će se i odakle cijediti u slučaju Ukrajine.

Poljski ekonomski institut iznosi službenu ukrajinsku statistiku ovako: 20 posto stanovništva napustilo je zemlju, nezaposlenost je premašila 25 posto, 50 posto energetske infrastrukture je uništeno, 40 posto tvrtki smanjilo je proizvodnju, sjetvene površine smanjene za 30 posto, inflacija 27 posto...

Također je naveo da Ukrajina preživljava samo zahvaljujući vanjskim injekcijama. I ocijenio: trebat će najmanje četvrt stoljeća da se ukrajinsko gospodarstvo obnovi - i to uz pomoć Zapada.

Naravno, ni Europa ni SAD sada nemaju ni najmanjeg interesa ili želje za tim. Naprotiv, cijela njihova strategija počiva na postulatu neminovnosti pobjede nad Rusijom, koja će na kraju sve platiti. Općenito: sve i za sve.

Nije slučajnost da se povici poput "Moskva mora platiti za obnovu Ukrajine" redovito čuju na vrlo visokoj razini, uključujući i UN.

Problem Zapada je što se stvarnost ne želi prilagoditi njegovim željama.

Pobjeda nad Rusijom - kako na bojnom tako i u gospodarstvu - postaje sve više iluzorna, a stvarnost je razorena Ukrajina, koja zahtijeva stalno impresivno financiranje.

Prije dvadeset, deset, pa i pet godina to se moglo ignorirati jer Washington drži glavnu svjetsku tiskaru novca, pa bi u to vrijeme deseci i stotine milijardi dolara danih Ukrajini i na Ukrajinu za njega bili beznačajna svotica.

Sada je situacija i u američkoj i u europskoj ekonomiji takva da im svote za Ukrajinu i rat protiv Rusije počinju da im udaraju u bok. I sve će više.

Zapad bi dao deset-dvadeset puta više da je zacrtani cilj - pobjeda nad Rusijom - ostvariv. Rezultat bi nadoknadio sve troškove. Ali plan se izjalovio i Zapad je to počeo da shvata.

To znači da je potrebno promijeniti strategiju, a tu se stvari već mijenjaju.

Sve je vidljiviji pomak od stava "Pobijedit ćemo Moskvu rukama Ukrajinaca" do pristupa "Pretvorimo Ukrajinu u neizlječivu ranu za Rusiju".

Ali tu se postavilo pitanje svrsishodnosti. Jer jedna je stvar upumpavati desetke milijardi u Ukrajinu s izgledima za brzu vojnu pobjedu, a nešto sasvim drugo poduzimati stalno održavanje Kijeva.

Međutim, i prepuštanje Ukrajine sudbini za Zapad također nije prihvatljivo jer će je Rusija odmah uzeti pod svoju kontrolu. A to će značiti da je Zapad doživio najteži mogući geopolitički poraz.

Sada je ona postala kofer bez ručke: ni nositi ni ostaviti.

Amerikanci i Europljani sada moraju velikim novcem financirati Ukrajinu, ali - ako prestanu - njezin je kolaps neizbježan. A ipak je ne mogu ostaviti zbog sebe - previše su uložili u nju. I previše su stavili na ukrajinsku kartu.

Igru dodatno zanimljivijom čine sve dublja ekonomska kriza na Zapadu i globalni proces dedolarizacije koji se ubrzava.