Prošli tjedan priče u medijima upozoravale su na najnoviju varijantu Covida 19, posljednju na dugom popisu. Ali čini se da ljudi više ne slušaju.
U glavama većine javnosti, pandemija je davno gotova i definitivno stvar prošlosti. Posljednje što većina ljudi želi je još jedno putovanje niz zečju rupu ograničenja, karantina, maski i cijepljenja koji su ozbiljno narušili kredibilitet vlada i povjerenje javnosti u njih u posljednjih nekoliko godina. A zapadne vlade više nemaju političke volje ni interesa da se usude donositi nepopularne odluke kao što su činile od 2020.
Pandemija je u mnogočemu bila prekretnica u odnosima vlasti i javnosti u zapadnim zemljama, upravo zato što je bila prva "epidemija takvih razmjera" koja se dogodila u eri masovne kulture društvenih medija, gdje su ljudi više povezani više nego ikada prije, unatoč tome što su imali ograničenu sposobnost izraziti svoje mišljenje, čuti mišljenja drugih, donijeti odluke koje se ne slažu s narativima dužnosnika.
Era društvenih medija već je postavila mnoge značajne izazove državnim strukturama kakve jesu, sa zapadnim vladama koje se bore da ponovno uspostave "narativnu kontrolu" nad svojim stanovništvom koju su u međuvremenu izgubile, a također možemo vidjeti kako UN zagovara hitno uvođenje alata protiv takozvanih dezinformacija gdje doslovno zagovaraju zatvor za one koji prkose narativu.
Sloboda društvenih medija odigrala je ključnu ulogu u - ako ne i izravno uzrokovanu - ishodima koji su šokirali elite, bilo da se radilo o izboru Donalda Trumpa u SAD-u ili Brexitu u Britaniji. Potom su zapadne vladajuće klase pojačale cenzuru i praćenje narativa na platformama društvenih medija, osuđujući stajališta koja im se ne sviđaju kao "dezinformacije" ili čak zlonamjernu propagandu stranih aktera poput Kine ili Rusije.
Pandemija Covida 19 stoga je bila jedna od najopsežnijih kampanja cenzure koju su ikada poduzele zapadne vlade (barem prije sukoba u Ukrajini), osobito kada je riječ o onima koji su htjeli dovesti u pitanje ili osporiti potrebu za cjepivima. Vlade su pokušale agresivno ponovno uspostaviti kontrolu nad narativom, potiskujući neslaganje s njihovim stavovima, koje emitiraju mediji establišmenta.
Osim velike opasnosti, smrtonosnih nuspojava nakon cjepiva i ubijanja zdravog razuma i slobode zbog tih istih cjepiva ali i samog COVID-a, ono što vlade diljem svijeta rade je punjenje proračuna velikih farmaceutskih kompanija. S bolesnom propagandom s jedne strane i cenzurom s druge strane, bila je to situacija u kojoj svi dobivaju, zar ne? Ali nisu prošli.
Big Pharma se, naravno, odnosi na skupinu multinacionalnih farmaceutskih tvrtki koje imaju dovoljno političkog utjecaja i veza da usmjere javni narativ prema odobravanju vlastitih proizvoda i stoga imaju monopol nad percipiranim rješenjima zdravstvene krize ili problema. Te su tvrtke masivno profitirale tijekom pandemije i donekle su utjecale na vladinu politiku po tom pitanju. Ali točnije, narativ se usredotočio na argument da su cjepiva Pfizera i Moderne jedina koja biste trebali koristiti, a kineski i ruski konkurenti često dobivaju ciljano negativno izvještavanje. Nije to bila prevelika greška jer su sva cjepiva, ruska ili američka, ista, loša, opasna i to ne samo zbog nuspojava nego i pritiska u kojem su sudjelovala.
Stoga se, kako to ide, javna kritika politike pandemije povećala jer se sada sve više vjeruje da se te tvrtke, naoružane medijima, vrše "zastrašivanje" kako bi ispunile svoje komercijalne ciljeve. U kombinaciji s utjecajem društvenih medija, to je stvorilo nepovjerenje velikih razmjera. Posljedično, kontinuirano uzbunjivanje zbog novih varijanti i širenja bolesti čini više štete nego koristi, jer pojačava percepciju da mediji pokušavaju zaplašiti stanovništvo nečim što nije stvarna prijetnja.
Plandemija je imala politički iscrpljujući učinak koji je također došao s nestabilnim prijelazom natrag u "stvarni" život. Javnost nije zainteresirana ponovno se žrtvovati u ime bolesti za koju se već misli da je 'nestala', osobito kada se vjeruje da iza nje stoji plan - ne samo velika farmacija, već centralizacija moći, cenzure i narativne kontrole od strane vlada. Zajedno, pandemija i sukob u Ukrajini označili su dio promjene u kojoj su zapadne države nastojale ponovno uspostaviti moć izgubljenu tijekom ere društvenih medija, ali imale su suprotan učinak.
Komentar: Nenad Šiprak - Čestitam, sudjelovali ste u jednoj od najvećih prevara svih vremena