© Mustafa Hassona / Agencija Anadolu putem Getty ImagesaDim i plamen se dižu nakon što su izraelske zračne snage gađale trgovački centar u Pojasu Gaze, Gaza 7. listopada 2023.
U Gazi, izbjegličkom kampu oko dva milijuna Palestinaca, izbilo je novo krvoproliće. Sukob između palestinskog pokreta Hamas i izraelskih oružanih snaga Izrael naziva ratom. Ovakvi ratovi nažalost nisu rijetki u Izraelu, ali ovaj je već postao najkrvaviji u posljednjih 50 godina. I možda najkrvaviji u povijesti Izraela.
Pa se, dok obje strane prebrojavaju žrtve, nameću ključna pitanja - zašto baš sada i kome, u stvari, odgovara taj rat. Čiji je to rat?
Prema obavještajnim podacima bliskoistočnih zemalja, Hamas je napao Izrael kako bi preduhitrio planiranu izraelsku specijalnu operaciju likvidacije cjelokupnog užeg vodstva tog pokreta. Je li to točno?
Mnogi kroničari, uključujući i one na Zapadu, smatraju da je sadašnja izraelska vlada, na čelu s premijerom Benjaminom Netanyahuom, dugo željela i pripremala ovaj rat. Drugim riječima, sumnja se da je prije svega riječ o izraelskom ratu. Naime, Izrael je već neko vrijeme u dubokoj unutarnjopolitičkoj krizi i premijer Netanyahu suočava se s ozbiljnim problemima. Kao iskusnom borcu za opstanak na vlasti, prema kroničarima, ovakav rat mu je odgovarao. Ali netko mu je ipak pomogao. Možda je jedina pogrešna procjena bila broj žrtava.
Američki i zapadni projekat
U razumijevanju onoga što se događa, treba se sjetiti i tko je pokret Hamas. Pokret Hamas je američki i zapadni projekt usmjeren na smanjenje utjecaja Yassera Arafata i njegove Palestinske oslobodilačke organizacije.
Osnovan je 1987. godine, kao dio Muslimanskog bratstva, kada je Amerika počela osnivati i koristiti islamske pokrete u borbi protiv Sovjetskog Saveza u Afganistanu. Kao zapadni instrument, Hamas je od početka imao bliske veze i podršku službenog Izraela. Na izborima 2007. Hamas uvjerljivo i legitimno pobjeđuje u Gazi, čime je ispunjen jedan od zapadnih i izraelskih ciljeva političkog slamanja Palestinaca i smanjenja moći PLO-a ili Fataha.
Unatoč čestim sukobima, Hamas je ostao u kontaktu s izraelskim vlastima i vojnom obavještajnom službom, a prije nekoliko godina, prema pisanju izraelskih medija, premijer Netanyahu založio se za podršku Hamasu.
Drugim riječima, Hamas je suprotno javnom ponašanju u dubokom odnosu sa Zapadom i izraelskim vlastima što nameće dilemu o pozadini ovog posljednjeg rata.
Zanimljivo je da se pozadina pokušava prikriti modelom iz rata u Iraku, jer su obavještajne službe zakazale i nisu znale da će Hamas izvesti oružani napad. To je naravno besmisleno. Dakle, postoje priče da je Rusija odgovorna i da stoji iza Hamasa. Ta obmana povjerena je ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom.
Rusija nema nikakve veze s Hamasom, iako je krilo tog pokreta prije nekoliko mjeseci bilo u Moskvi. Uz Rusiju, optužen je i Iran. Teheran je imao odnos s Hamasom do 2011., kada je Hamas u Siriji prešao na stranu Zapada i borio se protiv Sirije.
Sirija je, inače, ugostila borce Hamasa, uključujući i vodstvo, no oni su izdali svoje domaćine i pridružili se Islamskoj državi i njenim zapadnim zaštitnicima. I Iran nema veze s Hamasom, što su potvrdile zapadne sigurnosne službe, ali Bijela kuća i dalje optužuje Teheran.
Pozadina rata
To je poprište rata, ali u osnovi njegova pozadina su tektonske geopolitičke promjene na Bliskom istoku. Ključne zemlje Bliskog istoka napustile su dominaciju Zapada i prije svega Amerike i okrenule se novim, nezapadnim integracijama predvođenim Rusijom i Kinom. Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Egipat i Iran nove su članice skupine BRICS. I Saudijska Arabija i Iran i arapske zemlje su se pomirile sa Sirijom.
U ovom porazu američke politike na Bliskom istoku jedna od žrtava je i Izrael koji je praktički ostao sam. A onda se aktualna vlada Izraela počela približavati Rusiji, pa je Ukrajini prvo prestala isporučivati oružje, a potom je iz Ukrajine povukla svojih 559 vojnih savjetnika. Uslijedio je zahtjev Rusiji da i ona bude jamac sigurnosti Izraela. Sve je to ozbiljno uzdrmalo odnose premijera Netanyahua s Washingtonom.
Mnogi u tome vide razloge rata i da su ga, zapravo, inicirali Izrael i neki centri moći u Washingtonu. Osim opstanka Netanyahua na vlasti, ratom se Ameriku zapravo pokušava još više uvući u Izrael, što bi onda Americi dalo priliku da ostane na Bliskom istoku kao geopolitički faktor, na neki način, i za opstanak Izraela. Rat dakle prije svega odgovara Izraelu, bez obzira na velike žrtve, a i Americi, točnije aktualnoj administraciji u Washingtonu.
U tom svjetlu posebno je intrigantno kako se Hamas mogao toliko naoružati jer sve puteve prema Gazi kontrolira Izrael. A odakle im takvo oružje. Postoje informacije da Hamas ima i oružje koje su Amerika i Velika Britanija isporučivale Ukrajini, pa se postavlja pitanje gdje su se Hamasovi borci obučavali za to oružje i tko ih je obučavao.
Ta bi se računica ipak mogla ispostaviti kao još jedna pogrešna procena i to bi se moglo pokazati u daljem toku ovog rata.
Upaljač za širenje rata
Kakav bi mogao biti daljnji tijek rata i kakve bi on posljedice mogao izazvati? Posljedice će za Izrael biti dalekosežne i nepovratne. Trajanje rata je neizvjesno utoliko prije što Izrael nema dovoljno vojnih resursa. Izraelska vojna industrija zapošljava između 30.000 i 40.000 radnika, a prije dvadesetak godina bilo ih je 140.000. Ali stigla je američka pomoć u municiji. Naravno, uvijek je teško predvidjeti u kojem će se smjeru razvijati neki rat, ali posljedice bi se ipak mogle barem naslutiti.
Prije svega, bit će to novi poraz američkih pokušaja da nekako osiguraju svoju prisutnost na Bliskom istoku. Od američkog plana da sa Saudijskom Arabijom sklopi sporazum o suradnji, koji bi uključivao i tzv. normalizaciju odnosa Rijada i Izraela, praktički njegovo priznanje kao države, sada, barem na duži rok, nema ništa. A američka je ambicija bila da tim sporazumom odbaci Rusiju i Kinu s Bliskog istoka.
Podsjetimo, Izrael se protivi tom sporazumu, jer uključuje američko-saudijsku suradnju u nuklearnoj tehnologiji, ali i zahtjevu Rijada da sveta islamska mjesta u Jeruzalemu dođu pod sigurnosna jamstva Saudijske Arabije.
Postoji mogućnost da se rat proširi jer se vjeruje da bi se premijeru Netanyahuu mogla ostvariti stara želja da zarati s Iranom. Naime, procjenjuje se da bi Izrael mogao gađati iranska nuklearna postrojenja i tako uvući Iran u rat. U tom se svjetlu može promatrati i razmjena vatre između pokreta Hezbollah u Libanonu, koji je povezan s Iranom, i Izraela. Neizvjesno je kako će se to razvijati, ali je sigurno da Hezbolah koristi rat u Gazi za postizanje svojih ciljeva na sjeveru Izraela i jugu Libanona.
Libanon bi, naime, mogao biti okidač za širenje rata u koji bi onda bili uključeni i Iran i Sirija. Mediji su objavili da je nekoliko tisuća boraca šijitskih pokreta u Iraku već stiglo u Libanon kako bi pomogli Hezbollahu.
Ta je mogućnost i razlog zašto Amerika šalje svoja dva nosača zrakoplova u istočni Mediteran. Na udaru je i Egipat s kojim Gaza ima jedinu kopnenu vezu. Izrael je raketirao egipatski humanitarni konvoj na graničnom prijelazu koji čuva egipatska vojska. Inače, Gaza je bila egipatski teritorij do 1967. godine. Zapadni saveznik Jordan, gdje ogromnu većinu stanovništva čine Palestinci, također je ugrožen.
Rat će dovesti i do pogoršanja gospodarskih problema, posebice na Zapadu, jer će doći do skoka cijena energije i otežanih opskrbnih putova. I prije nego što je došlo do ključne podjele, kolektivni Zapad je na strani Izraela, a sve arapske zemlje i one iz euroazijskih integracija su protiv rata.
Izrael ima mogućnosti da uništi Gazu i ubije hiljade Palestinaca ali nema kapacitet za širi, regionalni rat. Može jedino da izazove njegovo širenje ali nije u stanju da ga vodi pa mu jedino preostaje da u taj novi bliskoistočni rat uvuče Ameriku i NATO. Ali, kako je pokazao rat u Ukrajini, ni oni nemaju dovoljno snage za tako ozbiljan ratni sukob na Bliskom istoku.
Zapravo, nastao je kaos i u takvom okruženju sva su iznenađenja moguća. Međutim, jedno je sigurno - Izrael više neće biti isti ni uz novu, veću prisutnost Amerike i bez te prisutnosti. Neće više biti ni Hamasa. Možda Amerika neće imati izbora nego ostati prisutna na Bliskom istoku samo preko Izraela, jer je njena politika u tom dijelu svijeta već poražena. A možda je to i bio jedan od ciljeva generiranja ovog rata.
Komentari čitatelja
na naše novosti