gaza
© Mahmud Hams/AFPLjudi oplakuju žrtve izraelskog bombardiranja ispred mrtvačnice u Khan Younisu, u južnom Pojasu Gaze, 14. studenog 2023.
Odluka Međunarodnog suda pravde (ICJ) od petka pokreće nešto veće i moćnije od buldožera D9 protiv pozicioniranja zapdnjaka koji podržavaju izraelski blickrig na Gazu, koji se nastavlja skoro četiri mjeseca.

Presudom se utvrđuje da ono što se dešava u Gazi nije rat koji ima za cilj onesposobljavanje neprijateljske militantne grupe, već operacija koja ima za cilj onesposobljavanje naroda i nacije. Ne može biti važnije pravne presude u historiji sukoba, svakako u ovom stoljeću.

Ova presuda ponovo uspostavlja moral, nepristrasnost i ugled međunarodnog prava, i pokazaće da nekažnjivost koju su Izraelu dali njegovi glavni dobavljači oružja i podržavaoci za ono što jeste: dozvolu za ubijanje.

Ne može biti veće rupe koja je napravljena u stavu američke administracije koja je lažno tvrdila da se "diplomatija vratila", a zatim je nastavila braniti i podržavati najsmrtonosnije bombardiranje u novijoj historiji ovog sukoba.

Izrael je sada na optuženičkoj klupi pod optužbom za genocid i bit će obavezan da za mjesec dana podnese izvještaj sudu kako bi njegova tužiteljica Južnoafrička Republika razmotrila mjere koje je poduzeo kako bi spriječio poticanje na genocid i sam genocid te dopustio više pomoći u Gazu.

Da, bit će razočaranje što je ICJ prestao da traži hitan prekid vatre. Sud je to uradio uz pravnu osnovu da je samo jedna strana u ovom ratu priznata kao država.

Palestincima nije potrebna sudska presuda koja potvrđuje njihovu patnju. Očekivali su mjeru koja će okončati ovaj genocid, umjesto da stave loptu u dvorište Izraela da postupi na način za koji svi znaju da neće. Ali Izrael je već signalizirao svoju namjeru da ignorira svaku odluku ICJ-a, tako da nije na Izraelu da bi itko trebao promijeniti ovu situaciju.

Jedina moć presude ICJ-a je promijeniti zapadnu politiku dopuštajući američkom državnom tajniku Antonyju Blinkenu da krši ruke kao da je Washington nemoćan zaustaviti svakodnevni pokolj. Očigledno nije.

Jasna hitnost

Presuda poput ove također daje prijeko potrebnu snagu nekoliko sudskih postupaka širom svijeta koji uključuju manje, ali jednako važne, optužbe za ratne zločine. Ako je označavanje aparthejda predstavljalo veliki udarac pokušajima Izraela da se uspostavi kao normalna, zapadna demokratija, etiketa genocida zasigurno zakucava poklopac na lijes.

Jasno je da sud nije vjerovao obrani Izraela, a pri izricanju presude predsjednica ICJ-a Joan Donoghue je u velikoj mjeri koristila dokaze Južne Afrike. Južnoafrički tim s pravom tvrdi da je pobijedio.

Hitnost ove presude je svima jasna. Više od 750.000 ljudi suočava se sa "katastrofalnom glađu" u Gazi, prema podacima Ujedinjenih naroda. Nedostatak čiste vode dovodi do porasta bolesti koje se prenose vodom, kao što je dijareja, koja je glavni ubojica djece.

Već postoji 158.000 slučajeva, a UN su upozorile da bi hiljade djece moglo umrijeti od dijareje prije nego što umru od gladi.

Samo 15 od 97 pekara radi u Gazi nakon tri i po mjeseca izraelskog bombardiranja. U centralnoj Gazi, nestašica pšenice je toliko izražena da ljudi miješaju hranu za ptice i stočnu hranu u tijesto.

U međuvremenu, vojni buldožeri naporno rade na oranju najplodnijih voćnjaka i polja u Gazi. Neposredni cilj je uspostavljanje sigurnosne zone, ali strateški cilj je osigurati da se teritorija nikada više neće moći sama hraniti.

Dok David Kameron, britanski ministar spoljnih poslova, snima sebe kako gura palete britanske pomoći u avion u Dohi koji ide za Egipat, Izraelci na drugom kraju lanca snabdevanja čine sve što je u njihovoj moći da poplavu pomoći pretvore u curenje .

Kamioni se čekaju nekoliko sedmica da uđu u Gazu. Kamioni se mogu istovariti i utovariti više puta. Ako se u tovaru nađu zabranjeni predmeti, kamion odlazi u zadnji dio reda i cijeli proces počinje ispočetka. Izrael je navodno odbio proizvode kao što su proizvodi za žensku higijenu, kompleti za testiranje vode i sredstva za dezinfekciju ruku.

Tamo gdje hitna pomoć ipak stigne, gladni ljudi su na meti tenkova i snajperista. Sada je zabilježeno toliko mnogo takvih primjera da se to više ne može smatrati slučajnim.

"Ljudi stoje u redu u tom području kako bi se domogli predmeta jer nema timova koji bi pomogli u distribuciji. Tamo je veliki broj ljudi... pa kada izraelske snage napadnu to područje ima na desetine mrtvih", rekao je dopisnik Middle East Eye u Gazi.

Izraelske snage nedavno su napale redove civila u Dawaar al-Kuwait u blizini oblasti Salah al-Din, ubivši osam, a ranivši desetine. U četvrtak su izraelske snage ubile najmanje 20 Palestinaca i ranile 180 drugih koji su čekali humanitarnu pomoć u gradu Gazi.

Smijanje i pucanje

Malo toga je slučajno ili rezultat ratne magle. Proračunato je i promišljeno. To se dešava po planu.

Suočen s odbijanjem Egipta da dozvoli masovni egzodus Palestinaca na Sinaj, izraelski premijer Benjamin Netanyahu zadužio je Rona Dermera, svog ministra za strateška pitanja, da osmisli plan za "prorjeđivanje" stanovništva Gaze omogućavanjem "masovnog bijega" Palestinci u Evropu i Afriku morem.

Plan, koji je prvi otkrio Israel Hayom, bio je uveliko kružen "zbog njegove očigledne eksplozivnosti". Plan tvrdi da ako se milioni Sirijaca, Libijaca i Tunišana mogu ukrcati u čamce da pobjegnu od građanskog rata i siromaštva, zašto se isto ne može primijeniti i na Palestince?

Uprkos višemjesečnom izvrtanju ruku iza kulisa američkog predsjednika Joea Bidena, nema naznaka da Netanyahu ili vojska odstupaju od plana da Gazu učini trajno nesposobnom za život.

Njih dvojica imaju različite ciljeve. Netanyahu želi kontinuirani rat znajući da se, čim prestane, njegova ekstremno desničarska koalicija raspada i da je u velikoj nevolji, jer mora odgovarati za veliki sigurnosni propust koji je omogućio Hamasu da divlja južnim Izraelom u oktobru. Samo će značajan egzodus Palestinaca iz Gaze zadovoljiti ekstremnu desnicu.

Vrhovnoj komandi vojske malo je stalo do trajne okupacije Gaze i opire se naređenjima da se ponovo okupira Filadelfijski koridor oko prelaza Rafah sa Egiptom. Želi vratiti izgubljenu čast i ponovo uspostaviti odvraćanje s Hamasom.

Ali za sada, njih dvojica rade u tandemu. Nema naznaka da Izrael odustaje od strateškog plana da isprazni Gazu od značajnog dijela svog stanovništva. Vojnici snimaju sebe kako likuju dok uništavaju čitava područja.

To je raspoloženje u Izraelu. Vojnici su odavno prestali da "plaču i pucaju"; danas se smiju i pucaju.

Neposredna mogućnost još desetina hiljada smrti u Gazi od gladi i bolesti baca oštro svjetlo na odbijanje međunarodne zajednice da učini bilo šta da ublaži ovu masovnu patnju koju je stvorio čovjek, a koja se otvoreno krši Ženevskim konvencijama i svim pravilima ratovanja, i predstavlja genocid - bez obzira da li će ICJ na kraju presuditi kao takvo.

Netanyahu otvoreno zanemaruje zahtjeve SAD, Velike Britanije i EU da nema ponovne okupacije Gaze, nema sigurnosnih koridora duž postojeće granice s Izraelom i kolektivnog kažnjavanja civilnog stanovništva, te da hrana i voda prođu. Izrael se i dalje ne suočava sa sankcijama zbog ovakvog ponašanja.

Izmišljena politika

Što se tiče Camerona, postoji izrazit dašak nostalgije u vezi sa njegovim pokušajem da preoblikuje američke artiljerijske granate i pametne bombe koje se isporučuju Izraelu preko baze RAF-a u Akrotiriju na Kipru kao pothvat brige, dijeljenja i ljubavi prema ljudima.

Niko ne treba zaboraviti njegov lični doprinos katastrofi vojne intervencije na Bliskom istoku, a to je svrgavanje Muamera Gadafija u Libiji i građanski rat do kojeg je to dovelo. Ali čak i ako je njegova publika doživjela iznenadni napad amnezije, njegova politika prema Gazi je pretvaranje.

Govoreći o zvuku mlaznih motora koji se aktiviraju u zračnoj bazi al-Udeid u Kataru, Cameron je rekao da nijedna pomoć namijenjena Gazi neće ispravno funkcionirati osim ako ne dođe do "trenutne pauze u borbama".

Podsjetite me, koliko se sedmica nakon 7. oktobra Britanija opirala pozivima na hitan prekid vatre na osnovu toga da Izrael ima pravo da se brani?

Cameron je tada rekao da se pauza u borbama mora pretvoriti u održivo trajno primirje. Da li je slušao šta Netanyahu govori? "Niko nas neće zaustaviti - ni Hag, ni osovina zla [predvođena Iranom], niti bilo ko drugi", saopćio je premijerov kabinet ranije ovog meseca na Twitter/X.

Zar Cameron ne razumije da u trenutku kada Netanyahu odstupi od te linije, gubi svoju vladu, a možda i slobodu zbog predstojećih sudskih sporova za korupciju?

Cameron dalje propisuje što bi Hamas, koji je u Ujedinjenom Kraljevstvu klasificiran kao teroristička organizacija, trebao učiniti: "Morali bismo vidjeti da vodstvo Hamasa izlazi iz Gaze." To nikada neće učiniti.

"Morali bismo vidjeti da se Hamasovi mehanizmi koji su u mogućnosti lansirati rakete i teroristički napadi na Izrael demontiraju." Je li se Irska republikanska armija razgradila prije ili nakon pregovora o Sporazumu na Veliki petak ? Kada je pobuna ikada predala svoje oružje prije nego što je postignut mirovni sporazum?

"Morali bismo vidjeti novu palestinsku upravu koja je sposobna pružiti vladu i usluge ne samo na Zapadnoj obali, već i u Gazi." PA trenutno nije u stanju upravljati Nablusom i Jeninom, a kamoli Gazom.

"I što je ključno, morali bismo imati politički horizont kako bi palestinski narod i arapske države u ovoj regiji mogli vidjeti da postoji put od mjesta gdje se sada nalazimo do palestinske države." To je ono čime se Netanyahu sada hvali da je njegova životna misija postavljena da spriječi.

Cameron je trebao reći sa užarene piste Al-Udeida da nije potrebno ništa manje od promjene režima u Tel Avivu da bi se ostvario takav plan. I trebalo bi da bude čist o svojoj odgovornosti za ovaj pokolj.

Serijska neaktivnost Camerona u vezi s palestinskom državom, zajedno sa njegovim prethodnicima i nasljednicima - s vladom čiji je on sada član koja još uvijek ne priznaje Palestinu kao državu - stvorila je politički ćorsokak koji je doveo do obnove pobune koju vidimo danas, ne samo u Gazi već i na cijeloj okupiranoj Zapadnoj obali.

Slučaj za zračne kapi

Ako Izrael ne postupi u skladu s presudom ICJ-a i nastavi odlagati pomoć na granici i ciljati civile koji čekaju u redu za hranu, kao što u potpunosti očekujem, povećat će se pritisak na Veliku Britaniju i SAD da započnu ispuštanje hrane u samu Gazu.

Rat nije prepreka za to. To je urađeno u Južnom Sudanu, Demokratskoj Republici Kongo i Bosni; zašto se to ne može uraditi u Gazi? Jordan i Francuska su prednjačili s ograničenim ispuštanjem iz zraka za potporu jordanske poljske bolnice. Što sprječava Britaniju i SAD da učine isto?Šta sprečava Britaniju i SAD da učine isto?

Očigledno, odgovor je Izrael. Hajde da budemo jasni o tome šta je ovde u pitanju. Šta god da se dogodi, Izrael neće htjeti izgubiti svoj monopol na provođenje opsade Gaze koju je održavao više od 16 godina.

Opsada, koja dozvoljava Izraelu da regulira stepen boli koju nanosi svakoj živoj duši u Gazi, najdragocjenije je i najđavolskije oružje u njegovoj oružarnici. Ako to izgubi, izgubit će rat.

To je ono što je u pitanju u presudi Međunarodnog suda pravde - i zašto je ovo prelomni trenutak.

(TBT, MEE)