Odvraćanje je obrambena vojna strategija u kojoj jedna sila koristi prijetnju odmazde kako bi preduhitrila neprijateljski napad, zadržavajući za sebe slobodu djelovanja i fleksibilnost da odgovori na čitav niz izazova. U tom pogledu izuzetan primjer je libanonski pokret otpora Hezbollah.
Hezbollahova jasnoća u uspostavljanju i strogom održavanju temeljnih pravila za odvraćanje izraelske agresije postavila je visoke standarde u regiji. Danas njezini zapadnoazijski saveznici usvajaju slične strategije koje se množe u kontekstu rata u Gazi.
Dok je jemenski pokret otpora Ansaralah (tj. Huti, op. NS) u određenim aspektima usporediv s Hezbollahom, ono što će imati veliki utjecaj na regionalne uvjete u bliskoj budućnosti je hrabra strategija odvraćanja koju provodi Islamski otpor u Iraku (Islamic Resistance of Iraq).
Amerika u mulju
Prošli je tjedan - pozivajući se na izvore State Departmenta i Pentagona - magazin Foreign Policy izvijestio da Bijela kuća više nije zainteresirana za produljenje američke vojne misije u Siriji. Bijela kuća kasnije je demantirala ovu informaciju, ali je medijski izvještaj izazvao veliku pozornost.
Turski dnevnik Hurriyet izvijestio je u petak da je Ankara bila oprezna s medijskim izvješćima, ali da vidi "opće nastojanje" Washingtona da se povuče ne samo iz Sirije, već i iz čitavog regiona Zapadne Azije, pošto SAD osjećaju da su ih Izrael i Iran uvukli u mulj od Crvenog mora do Pakistana.
Posebni izaslanik ruskog predsjednika za rješavanje sukoba u Siriji Aleksandar Lavrentijev također je u petak u izjavi za Tass istaknuo da mnogo toga ovisi o "prijetnjama fizičkim napadom" na američke snage raspoređene u Siriji. Brzo američko vojno povlačenje iz Afganistana dogodilo se praktički bez prethodnog upozorenja, u koordinaciji s talibanima. "Po svoj prilici, isto bi se moglo dogoditi u Iraku i Siriji", rekao je Lavrentiev.
Doista, Islamski otpor u Iraku pojačao je svoje napade na američke vojne baze i ciljeve. Nepoznat broj američkih vojnika ozlijeđen je u napadu balističkim projektilima na zračnu bazu Ain al-Asad u zapadnom Iraku prije tjedan dana, a Bijela kuća objavila je da su u nedjelju, u napadima izvedenim ranije tog dana, ubijena tri američka vojnika na granici Sirije i Jordana.
Poziv u pomoć
Politički, situacija je neodrživa za predsjednika Joea Bidena - u njegovom pokušaju da bude ponovno izabran sljedećeg studenog - što objašnjava hitnost sastanka savjetnika za nacionalnu sigurnost Jakea Sullivana s kineskim ministrom vanjskih poslova Wang Yijem u subotu na Tajlandu, gdje su razgovarali o napadima Ansarallaha u Crvenom moru.
Glasnogovornik američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost John Kirby objasnio je žurbu Washingtona da osigura kinesko posredovanje na sljedeći način:
"Kina ostvaruje utjecaj u Teheranu, ima utjecaj u Iranu. I oni imaju sposobnost razgovarati s iranskim čelnicima - što mi ne možemo. Ono što uvijek iznova govorimo je sljedeće: pozdravili bismo konstruktivnu kinesku ulogu, utjecaj i pristup za koji znamo da imaju."Ovo je dramatičan razvoj događaja. Iako su SAD dugo bile zabrinute zbog rastućeg utjecaja Kine u zapadnoj Aziji, sada je pozivaju u pomoć jer napori Washingtona da smanji razinu nasilja ne vode nikuda. Američki narativ po tom pitanju je da Sullivanov i Wangov "strateški, temeljni razgovor" neće biti samo "važan način za odgovorno upravljanje američko-kineskim natjecanjem i napetostima", već će također "odrediti smjer odnosa" u cjelini.
U međuvremenu, grozničav diplomatski promet odvija se između Teherana, Ankare i Moskve, jer je iranski predsjednik Ebrahim Raisi otputovao u Tursku, a razgovori o Siriji nastavljeni su u Astani prošli tjedan. Ukratko, tri zemlje predviđaju "postameričku" situaciju koja bi se uskoro mogla nastupiti u Siriji.
Odlazak iz Iraka
Naravno, sigurnosna dimenzija je uvijek teško uhvatljiva. U petak je sirijski predsjednik Bashar al-Assad održao sastanak s čelnicima sigurnosnog aparata u vojsci kako bi formulirali plan za susret s nadolazećim događajima. U priopćenju za javnost nakon sastanka navodi se da je sveobuhvatan sigurnosni plan "usklađen sa strateškom vizijom" formuliran za rješavanje međunarodnih, regionalnih i domaćih izazova i rizika.
Svakako, ono što daje poticaj svemu ovome je objava u četvrtak u Washingtonu i Bagdadu da su se SAD i Irak dogovorili započeti pregovore o budućnosti američke vojne prisutnosti u Iraku kako bi se utvrdio raspored postupnog povlačenja trupa. .
U iračkom priopćenju navodi se da Bagdad namjerava
"formulirati konkretan i jasan raspored koji će precizno odrediti trajanje prisutnosti savjetnika međunarodne koalicije u Iraku" i da će se "pokrenuti postepeno i unaprijed osmišljeno smanjenje broja savetnika na iračkoj teritoriji", što će na kraju voditi prema okončanju misije koalicije. Irak je predan osiguravanju "sigurnosti savjetnika međunarodne koalicije tijekom pregovaračkog razdoblja u svim dijelovima zemlje", kao i "održavanju stabilnosti i sprječavanju eskalacije".S američke strane, ministar obrane Lloyd Austin izjavio je u izjavi da će se rasprava održati u okviru višeg vojnog povjerenstva, osnovanog u kolovozu 2023. za pregovore o "prijelazu prema trajnom bilateralnom sigurnosnom partnerstvu između Iraka i SAD-a". Zapovjednici Pentagona nadaju se produžetku pregovora. SAD je u poziciji da ucjenjuje Irak, koji je jednostranim američkim diktatom nametnutim tijekom američke okupacije 2003. obvezan da svu zaradu od izvoza nafte drži u američkim bankama.
Ali u konačnoj analizi, politička razmatranja predsjednika Bidena u izbornoj godini bit će ključna. A to će ovisiti o prilagodbi skupina otpora u zapadnoj Aziji i njihovoj sposobnosti da "zaspu" (swarm) SAD na nekoliko različitih frontova dok ove ne pokleknu. Ovaj "poznato nepoznati" faktor objašnjava sastanak u formatu dogovorenom u Astani između Rusije, Irana i Turske 24. i 25. siječnja u Kazahstanu. Tri zemlje se pripremaju za konačno rješenje situacije u Siriji. Nije slučajno da je Joe Biden u telefonskom razgovoru prošlog petka još jednom poručio izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu "da smanji izraelske vojne operacije u Gazi, te da ne podržava vođenje rata tijekom cijele godine", kako prenosi Barak Ravid u ekskluzivno izvješće za Axios .
Zajednička izjava nakon sastanka u Astani u Kazahstanu je dokument vrijedan pažnje koji se gotovo u potpunosti temelji na okončanju američke okupacije sirijskog teritorija.
On neizravno poziva Washington da odustane od potpore terorističkim skupinama i njihovim suradnicima "koji djeluju pod različitim imenima u različitim dijelovima Sirije" u sklopu napora za stvaranje nove stvarnosti na terenu, uključujući provođenje nelegitimnih inicijativa za samoupravu pod izlikom "borbe protiv terorizma". U ovom dokumentu zahtijeva se okončanje američkog ilegalnog zaposedanja i transfera naftnih resursa "koji bi trebalo da pripadaju Siriji", unilateralne američke sankcije itd.Istodobno, na sastanku u Moskvi u srijedu između čelnika ruskog Vijeća sigurnosti Nikolaja Petruševa i Ali-Akbara Ahmadiana, tajnika Glavnog iranskog vijeća za nacionalnu sigurnost, potonji je navodno naznačio da se iransko-ruska suradnja u borba protiv terorizma "mora nastaviti, posebno u Siriji". Očekuje se da će ruski predsjednik Vladimir Putin biti domaćin trilateralnog sastanka na vrhu sa svojim turskim i iranskim kolegama kako bi se dogovorio zajednički pristup ovim problemima.
Osovina otpora
Strpljenje Irana je na izmaku s američkom vojnom nazočnošću u Siriji i Iraku, praćeno oživljavanjem Islamske države koju podržava Amerika.
Zanimljivo, Izrael više ne poštuje mehanizam rješavanja sukoba s Rusijom u Siriji. Očito postoji bliska američko-izraelska suradnja u Siriji i Iraku na obavještajnoj i operativnoj razini, što je suprotno ruskim i iračkim interesima. Nepotrebno je reći da ovdje svakako treba uzeti u obzir imanentno unapređenje rusko-iranskog strateškog partnerstva.
Ovaj razvoj je klasična ilustracija obrambenog odvraćanja. Osovina otpora pokazuje se kao glavni instrument za postizanje mira i odgovor na sigurnosna pitanja koja su otvorena između SAD-a i Irana. Očito, ne postoji nikakav metod ili bilo kakva razumna nada koja bi vodila približavanju u ovom procesu, ali ono što djeluje kao kaotična situacija u Zapadnoj Aziji može da zavara.
Iza meteža stranačkih prepucavanja i diplomatskog rituala, mogu se nazrijeti obrisi praktičnog rješenja sirijske pat pozicije koje će uzeti u obzir sigurnosne interese SAD-a i Irana u sklopu širokog američko-kineskog sporazuma o situaciji u Zapadnoj Aziji.
Rusija u ovom trenutku možda dijeluje kao da je na margini ovih dešavanja, ali ovde ima ponečeg za svakoga, pošto povlačenje američkih trupa otvara put za razrješenje situacije u Siriji, koja ostaje ključni prioritet i za Moskvu, i osobno za Putina.
Prevod: Miloš Milojević/Novi Standard
Izvor: thecradle.co
Komentari čitatelja
na naše novosti