© The Postil MagazineSveti Juraj i Zmaj (oko 1270.)
Zapad se i dalje drži svoje hegemonije i napada najopasnije protivnike svoje dominacije — Rusiju, Kinu i islamski svijet. To nije počelo danas, već u ranim 2000-ima. No trenutni kontrast političke karte svijeta konačno je došao u fokus posljednjih godina — a posebno nakon početka Specijalne vojne operacije (SMO) u Ukrajini. SMO je bio prvi vrući rat multipolarnog svijeta protiv unipolarnog svijeta.
Prije toga — osobito tijekom prvog mandata predsjednika Trumpa i zbog porasta populizma u Europi — činilo se da će izravan sukob biti izbjegnut, da će Zapad mirno prihvatiti multipolarnost i pokušati povratiti mjesto koje mu pripada u postglobalizacijskom svijetskom poretku. To je ono što je Trump imao na umu kada je pozvao na isušivanje globalističke močvare u samom SAD-u. No, onda je močvara uspjela isušiti samog Trumpa i, u razdoblju najmočvarnijeg predsjednika Bidena, pokrenuti krvavi sukob u Ukrajini, bacivši sve snage kolektivnog Zapada protiv Rusije kao najvažnijeg stupa multipolarnog svijeta.
Glavni rezultat 2023. godine bio je ruski prekid ukrajinske protuofenzive, što je za globaliste bio odlučujući trenutak u cijelom sukobu. Dali su nacističkom režimu u Kijevu maksimalnu potporu oružjem, financijama, političkim, informacijskim i diplomatskim resursima. Kada je Rusija stala na svoje i počela se pripremati za vlastitu ofenzivu, pokazalo se da je sve što su globalisti učinili bilo uzaludno. No, sve dok su globalisti na vlasti u SAD-u, oni namjeravaju nastaviti rat. I, očito, ne samo do posljednjeg Ukrajinca, već i do posljednjeg globaliste.
Krajem 2023. otvara se pak druga fronta u ratu unipolarnih i multipolarnih svjetova. Ovaj put avangarda Zapada na Bliskom istoku — država Izrael kao odgovor na invaziju Hamasa započela je sustavni genocid nad stanovništvom Gaze, bez imalo obzira. Sjedinjene Američke Države i kolektivni Zapad u potpunosti su podržali akcije Tel Aviva, povukavši tako novu liniju raskola — Zapad protiv islamske civilizacije.
Američki neokonzervativci su već bili na tom putu početkom 2000-ih, što je rezultiralo invazijom na Afganistan, Irak, a potom i podrškom radikalnim islamistima u Libiji, Siriji i tako dalje. Sada je Zapad ponovno suočen s islamskim svijetom, predvođenim Palestincima, jemenskim Hutijima, libanonskim Hezbollahom i Iranom.
Osim toga, u zapadnoj Africi, još jednoj odskočnoj dasci antikolonijalne borbe protiv unipolarnosti i za multipolarnost, nastao je savez najodlučnijih zemalja — Malija, Burkine Faso, Srednjoafričke Republike, Gabona i Nigera, gdje se dogodio niz antiglobalističkih prevrata. Tako i ovdje nastaje nova fronta.
I na kraju, Venezuela, čijeg je legitimnog vladara Nicolasa Madura SAD pokušao zamijeniti marionetom Guaidom, a koja je završila potpunim fijaskom, ušla je u teritorijalni sukob oko spornih područja Gvajane-Essekibo s proatlantističkom marionetom, Britanskom Gvajanom. A argentinski predsjednik Javier Milay, iako je odbio integraciju s BRICS-om, pozvao je Englesku da ponovno razmotri pitanje Malvina. Tako se u Latinskoj Americi pojavila još jedna fronta borbe.
Tako smo se približili novoj, 2024. godini. I tu su se svi trendovi nastavili ubrzanim tempom. Napetosti za SAD na Bliskom istoku rastu iz dana u dan. Rat u Ukrajini će se sigurno nastaviti, a sada je inicijativa na strani Rusije.
Treba očekivati i eskalaciju sukoba oko Tajvana, gdje su Sjedinjene Države progurale izbor antikineskog kandidata Lai Qingdea; daljnja eskalacija na Bliskom istoku; nastavak antikolonijalnih revolucija u Africi; i eskalacija proturječja u Latinskoj Americi u vruću fazu.
Na samom Zapadu kriza raste ubrzanim tempom. SAD ove godine ima izbore na kojima će se globalisti suočiti s jakim valom Republikanaca.
EU je u padu, a tu je i rastući antielitni, antiliberalni val populista - lijevih i desnih - koji se ponovno uzdižu. Postoje ljevičari poput Sarah Wagenknecht i njezine nove stranke. "Crvena Sara" postaje simbol europske antiliberalne ljevice.
Takvi ljevičari su prije svega neprijatelji globalnog kapitala — za razliku od Sorosevih pseudoljevičara koji prvenstveno zagovaraju LGBT, ukrajinski nacizam, genocid u Gazi i nekontrolirane migracije, te se očajnički bore protiv ruskog utjecaja, Putina i Rusije općenito.
Postoji i desničarska komponenta — jako otrcana, ali u mnogim europskim zemljama predstavlja drugu po važnosti političku snagu. Na primjer, Marine Le Pen u Francuskoj. U Njemačkoj jača Alternativa za Njemačku. U Italiji, unatoč liberalnoj slabosti premijerke Giorgije Meloni, desna polovica društva nije nikamo otišla. Sav desni populizam je takav kakav je bio.
Ali postoji globalistički Zapad, koji se pokušava predstaviti kao cijeli "Zapad". A tu su i antiglobalistički desničari i ljevičari, kao i ogroman sloj zapadnjaka koji čini "tihu većinu". To je najvažnije — prosječan Europljanin se uopće ne razumije u politiku.
Prosječni Europljani i Amerikanci jednostavno ne mogu pratiti zahtjeve da promijene spol, prisilno kastriraju svoje mlade sinove, ožene koze, dovode i hrane više migranata, jedu žohare, recitiraju molitve Greti Thunberg prije spavanja i proklinju Ruse. Zapadni običan čovjek, sitni buržuj je glavni stup multipolarnog svijeta. On je srž pravog Zapada, a ne zlokobne parodije u koju su ga pretvorile globalističke liberalne elite.
Vrlo je moguće da će se u 2024. sve te crte rasjeda — ratovi i revolucije, sukobi i ustanci, valovi terorističkih napada i nova područja genocida — pretvoriti u nešto veliko. Silazna plima unipolarnog svijeta već ustupa mjesto rastućem multipolarnom svijetu. I to je neizbježno.
Zmaj globalizma je smrtno ranjen. Ali znamo koliko je opasna agonija ranjenog zmaja. Globalna elita Zapada je luda. Mnogo je razloga vjerovati da će 2024. biti nešto strašno. Na dohvat ruke smo od globalnog svjetskog rata. Na svim frontama. Ako se ne može izbjeći, ne preostaje ništa drugo nego pobijediti.
Potrebno je dokrajčiti zmaja kako bi se čovječanstvo, pa i sam Zapad, koji je njegova prva žrtva, oslobodio njegovih zlih čarolija.
Komentari čitatelja
na naše novosti