I u SAD-u liberalna javna sfera doživljava kolaps zbog upravo objavljene knjige Bijelački ruralni bijes: opasnost po američku demokraviju (White rural rage: the threat to American democracy) u kojoj se "ruralni bijelci opisuju kao najveći rasisti, ksenofobi, protivnici imigracije, neprijatelji homoseksualaca, najviše opterećeni teorijama zavjera i antidemokratski opredeljeni" među demografskim skupinama u Americi.
Naravno, strah je - u početku - usmjeren prema van, što se može iščitati u tvrdnji da je to nekako "djelo" Rusa - nadolazeća prijetnja dodatno potpirivana tvrdnjama o "imperijalnim težnjama" predsjednika Vladimira Putina, koji se protežu daleko izvan Ukrajine.
Međutim, da preokrenemo popularnu frazu u mainstreamu, nema ni najmanjeg dokaza koji bi poduprli te tvrdnje (na temelju bilo čega što je Putin rekao prethodnih godina).
Obrambene linije
Ono što sada plaši Zapad je kaskadni niz poraza nanesenih ukrajinskim snagama nakon povlačenja iz Avdijevke. Novi ukrajinski zapovjednik, general Sirski, najavio je da će se ukrajinske snage nakon povlačenja iz Avdejevke povući na nove crte obrane, no kako su neki predviđali, pokazalo se da "povoljniji položaji" o kojima je govorio Sirski zapravo nisu postojati.
Ukrajinski fotografi Konstantin i Vlada Liberov, koji dokumentiraju rat na licu mjesta, upitali su generala Sirskog: "Gdje je onda sljedeća 'tvrđava' - Pokrovsk?" Ili samo Konstantinovka?"
© Tanjug/AP Photo/Roman Chop, FileVrhovni zapovjednik oružanih snaga Ukrajine Alexander Sirski daje instrukcije vojnicima u jednom od skloništa u regiji Donetsk
"Nemam riječi. Jaz: ovdje u Kijevu - vrhovni zapovjednik govori jedno, a ono što se događa na fronti je sasvim drugo. Želim naglasiti da još uvijek nije izgrađena utvrđena linija iza Avdejevke. Vidio sam kako ruske bespilotne letjelice napadaju naše vojnike u njihovim skloništima - usred polja".Nema izgrađenih obrambenih linija - samo na brzinu napravljene improvizacije - dok Ukrajina pribjegava jednostavnom uvlačenju svojih oskudnih rezervi u bitku kako bi osigurala brzo povlačenje. Zar čelnici NATO-a nisu primijetili tu prazninu u liniji obrane? Očito nisu...
Treći svjetski rat?
Jedna strana sadašnje konstelacije je upravo sljedeća: Europska unija pretjerano je uložila u ukrajinski projekt i sada doživljava njegov brzi kolaps. Stoga je predsjednik Macron žurno okupio zemlje Europske unije (s pozivnicom poslanom 24 sata unaprijed) u Elizejskoj palači kako bi ih upozorio da je situacija na terenu u Ukrajini postala kritična, a ulozi za Europu veliki. Rekao je:
"Sada smo u kritičnoj točki sukoba u kojoj moramo preuzeti inicijativu: odlučni smo učiniti što god je potrebno, koliko god dugo je potrebno."Međutim, ono što je Macron zapravo predložio šokiralo je okupljene čelnike. Založio se za raspoređivanje i raspoređivanje skupine europskih specijalnih snaga u Ukrajinu, ne da se izravno bore protiv ruskih snaga, već da igraju ulogu strateških "zamki" s ciljem odvraćanja Rusije, budući da bi napad na njih pokrenuo kolektivnu odmazdu NATO-a. protiv Ruske Federacije.
Ti bi mamci u vidu vojnih snaga, tvrdi Macron, predstavljali strateško odvraćanje i suzili vojni manevarski prostor Moskve. Bile bi to oaze "nedodirljivog" NATO pakta, razbacane diljem Ukrajine. Njegovi kolege, užasnuti, usprotivili su se toj ideji. Oni su u tim mamcima vidjeli onako kako vide Treći svjetski rat. "Ludilo" i "neka hvala" bili su odgovori.
Drugo krilo
Drugo krilo europskog očaja pokazao je britanski premijer Rishi Sunak kada je nakon rezultata prijevremenih izbora u Rochdaleu požurio do mikrofona kako bi upozorio da je "demokracija u opasnosti od ekstremizma".
Jedan je analitičar primijetio "Rishi Sunak je bio u pravu. Ovo nije politika, čak ni radikalna...to je neartikulirana, nekoherentna ljutnja spremna djelovati u sprezi sa svakim tko je također ljut, čak i ako je ta ljutnja motivirana proturječnim razlozima."
Ako vam ova reakcija zvuči pretjerano - samo zbog uvjerljive pobjede Georgea Gallowaya u Rochdaleu - pokušat ćemo vam pojednostavljeno prikazati situaciju.
Ista analitičarka (Janet Daly u Telegraphu ) upozorava: "Da bismo razumjeli o čemu se radi, sada imamo entitet koji se zove 'Radnička stranka' - naziv koji sažima tradicionalnu ljevičarsku predanost interesima radničke klase - koji je pobijedio na međuizborima u Rochdaleu tako što je nekako povezao palestinsku stvar u Gazi s lokalnim potrebama za radnom snagom".
© Christopher Furlong/Getty ImagesGeorge Galloway slavi izbornu pobjedu u Rochdaleu
A tu su i unutarstranački izbori u Michiganu, gdje je koalicija propalestinskih skupina postavila cilj osvojiti 10.000 glasova za "neodlučnu" opciju (a upravo je s oko 10.000 glasova pobijedio Trump u Michiganu 2016.), kako bi predsjedniku Bidenu poručili da mu frustrirani birači zbog događaja u Gazi mogu ozbiljno naškoditi na izborima u studenom. Međutim, na samim izborima propalestinska potpora daleko je premašila cilj od 10.000 glasova i dosegla 101.400 glasova.
Poruka je poslana, a sudeći prema izbornom očaju u demokratskim krugovima, "poruka je primljena".
Da budemo jasni: događaji u Gazi i Ukrajini razotkrivaju dugogodišnje strukture kontrole političke moći u Europskoj uniji, Europi i SAD-u. To je razlog za paniku i dizanje uloga.
Prevod: Miloš Milojević/Novi Standard
Izvor: Almayadeen
Komentari čitatelja
na naše novosti