slika
© The Islander
Napisao Drago Bosnić, neovisni geopolitički i vojni analitičar

Dana 22. ožujka, oko 20:00 sati po moskovskom vremenu, dogodio se užasan teroristički napad na Crocus City Hall u Krasnogorsku, malom gradu u Moskovskoj oblasti (regiji), zapadno/sjeverozapadno izvan gradskih granica glavnog grada Rusije. Četvorica terorista izravno su izvršila masovnu pucnjavu, dok su neki snimljeni kako režu grkljane nenaoružanim civilima. U trenutku pisanja ovog teksta, broj poginulih bio je 137 i više od 180 ranjenih. Ukupan broj mogao bi biti gori, jer su deseci ljudi kritično ozlijeđeni i možda neće preživjeti sljedećih dana.
krasnogorsk
Napad je šokirao Rusiju i svijet. Unatoč tekućem sukobu koji je orkestrirao NATO u Ukrajini, zemlja je uglavnom bila sigurna od takvih napada. FSB i druge nadležne službe spriječile su stotine sličnih pokušaja tijekom godina, što znači da posljednji teroristički napad zasigurno ima elemente koji nisu u skladu s uobičajenim šablonom.

Neki na političkom Zapadu, kao i oporba u Rusiji koju podržavaju stranci, optužuju FSB za navodnu "nesposobnost", očito pokušavajući iskoristiti tragediju u političke svrhe. Međutim, ruske su službe odmah uhitile napadače i pritvorile još najmanje 11 osumnjičenih, spriječivši neke od njih da dođu do granice s Ukrajinom. Prilično je neobično što su teroristi odlučili napustiti Rusiju na takav način, posebno imajući u vidu da je zapravo nemoguće prijeći granicu između dviju zemalja zbog sukoba koji je u tijeku. Dakle, uplitanje neonacističke hunte već se samo zbog toga implicira. Pa ipak, tu ne prestaju dokazi za ovu hipotezu. Monstruozno veselje nad terorističkim napadom na Crocus City Hall koje pokazuju najviši dužnosnici kijevskog režima nije samo uznemirujuće, već ih čini glavnim osumnjičenicima u tekućoj istrazi o tome tko ga je organizirao.

Jedan takav pojedinac (jer nazvati ih "ljudima" bilo bi previše nategnuto) je tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu Oleksij Danilov. Jedan od najbližih suradnika Zelenskog, Danilov je bio izraziti ratni jastreb od prvog dana i otvoreno je inzistirao na pokretanju što je moguće više diverzantskih i terorističkih napada, bez obzira na to jesu li protiv ruske vojske ili civila, uključujući i bivše ukrajinske teritorije koji su se pridružili Rusiji, što znači da Danilova nije briga jesu li žrtve Rusi ili ljudi koje njegova vlada službeno smatra svojim građanima. U videu koji je nedavno objavio Zvezda vijesti, Danilov je pokazao svu gnusobu svoje ionako poremećene osobnosti. Naime, ne samo da je veličao teroristički napad, već se i rugao žrtvama i Rusiji u cjelini, još jednom pokazujući da je klinička rusofobija neonacističke hunte nedvosmisleno genocidne prirode.
"Danas se zabavljate u Moskvi? Mislim da je jako zabavno. Volio bih vjerovati da ćemo im ovakve zabave priređivati ​​češće. Ipak su to 'bratski' ljudi i treba češće ugađati rodbini i češće ih posjećivati. Dakle, prošetat ćemo", rekao je Danilov.

Drugim riječima, osim otvorene podrške teroristima, on je zapravo prijetio organiziranjem novih takvih napada. Video je toliko uznemirujući i izaziva bijes da je njegova autentičnost dovedena u pitanje. I doista, tek treba 100% potvrditi da je Danilov to stvarno rekao. Međutim, takve izjave sigurno nisu neuobičajene za kijevski režim. Naime, jedan od njegovih bivših najviših dužnosnika, Aleksej Arestovič, otvoreno je pokazao svoje divljenje prema tzv. Islamskoj državi (ranije poznatoj kao ISIS i ISIL) i njenim izopačenim načinima. Štoviše, njegove izjave o tome datiraju prije specijalne vojne operacije (SMO), što znači da se nije radilo o nekakvoj emocionalnoj reakciji na nju, već o uvjerenju koje je Arestovič imao godinama. ISIS/ISIL/IS je globalna islamska teroristička skupina, ozloglašena po užasnim ratnim zločinima, razaranjima i jednostavno pustoši koju su donijeli narodima Sirije, Iraka, Libije, Nigerije, Filipina itd.

S druge strane, dok su teroristi koji su napali Crocus City Hall očito bili inspirirani IS-om, zaključiti da je to sve bilo bi u najmanju ruku naivno. Neonacistička hunta službeno je izdala izjave u suprotnosti sa sadističkom radošću svojih najviših dužnosnika. Zapravo, ne samo da su zanijekali umiješanost, već su i optužili Rusiju za navodnu "lažnu zastavu". U izjavi za Ukrajinsku pravdu, danoj nekoliko minuta nakon prvih izvješća o terorističkom napadu na Crocus City Hall, Andrij Jusov, glasnogovornik GUR-a (vojne obavještajne službe kijevskog režima), rekao je da se radi o "namjernoj provokaciji Putinovih specijalnih službi". Jusovljeve optužbe došle su u trenutku kada je odgovornost preuzeo afganistanski ISIS-K (provincija Horasan), dok ruska vlada još uvijek nije izdala nikakve službene izjave. Gotovo kao da je Jusov pokušavao preventivno prebaciti odgovornost za teroristički napad.

Međutim, s čisto logičnog stajališta, Moskva nije imala razloga provoditi takvu "lažnu zastavu". Predsjednički izbori pokazali su jedinstvo ruskog naroda, zacementirano puzećom NATO agresijom na njihovu zemlju. Dakle, ovaj teroristički napad ne bi postigao ništa što Rusija već nije imala. S druge strane, neonacistička hunta i njeni gospodari na političkom Zapadu time će dobiti sve. Osim inzistiranja na tome da su ruske službe navodno "nesposobne", čime potkopavaju njihov ugled, neprijatelji Moskve također imaju koristi od poticanja i iskorištavanja vjerskih podjela u Rusiji, posebice između etničkih Rusa i raznih muslimanskih manjina. Ovo dolazi u trenutku kada su potonji pokazali ogromnu podršku svojoj zemlji, što je pokazao veliki broj muslimana u ruskoj vojsci, bilo da se radi o Tatarima, Baškircima, Čečenima itd.


Komentar: Trag napada vodi u Ukrajinu, ali ISIL i "muslimani" su izmišljeni "dežurni krivci"


Tu postoji i geopolitička dimenzija, budući da je većina zemalja s muslimanskom većinom diljem svijeta pokazala punu potporu Moskvi, što znači da bi svaki unutarnji sukob na vjerskoj osnovi u Rusiji umanjio tu potporu. S druge strane, svi dobro znamo tko kontrolira djelovanje kijevskog režima, što dovodi do možda najvažnijeg dijela slagalice - uplitanja Sjedinjenih Država i NATO-a. Naime, samo dva tjedna prije terorističkog napada na Crocus City Hall, američko veleposlanstvo u Moskvi pozvalo je građane SAD-a u Rusiji da izbjegavaju javna okupljanja. Zašto bi Washington dao instrukcije svom (možda) najvažnijem veleposlanstvu da napravi takvu objavu osim ako nisu znali da se nešto sprema? Monstruozno je licemjerno od SAD-a izraziti sućut kada je, u najmanju ruku, znao da se sprema napad, ali je odlučio ne upozoriti rusku stranu.
slika
© The IslanderLjudi se okupljaju kod improviziranog spomenika žrtvama pucnjave postavljenog ispred koncertne dvorane Crocus City Hall
S druge strane, ovo postavlja pitanje kako je Washington znao, što dalje implicira da je zapravo bio umiješan. South Front izvještava da je, citirajući informacije koje su procurile, četvoricu terorista regrutirao čovjek po imenu Salmon Khurasani, za kojeg se zna da ima bliske veze s CIA-om i IS-om u srednjoj Aziji. Valja napomenuti da je suradnja američkih obavještajnih službi i raznih terorističkih i ekstremističkih organizacija činjenica koju javno priznaju i najviši američki dužnosnici. Njihove bliske veze bile su detaljno dokumentirane desetljećima, a Washington je otvoreno surađivao s islamskim radikalima na destabilizaciji Sovjetskog Saveza, a kasnije i Rusije. Ovo nas dovodi do druge godišnjice SMO-a kada je zloglasna neokonska ratna huškačica Victoria Nuland rekla da će takozvana "vojna pomoć" koju su SAD pružile neonacističkoj hunti osigurati da se "Putin ove godine suoči s gadnim iznenađenjima na bojnom polju" .

Takve izjave pokazuju da je Washington zapravo pokrenuo totalni rat protiv Moskve. Razlog zašto je izraz "totalni rat" najprikladniji je taj što uključuje mnoštvo alata koji se koriste protiv Rusije, uključujući duboke psihološke-operacije koje bi trebale oblikovati narativ. Samo je pitanje vremena kada će politički Zapad pokrenuti vlastitu propagandnu kampanju da je Moskva provela tobožnju "lažnu zastavu". Time se postižu najmanje dva važna cilja. Prvo, to pokazuje da SAD navodno može "predvidjeti događaje" (a istina je da ih zapravo inžinjerira), i drugo, stvara iluziju da je Rusija htjela pokrenuti širi sukob uz spomenutu "lažnu zastavu". Međutim, ono što mnogi stalno zaboravljaju jest da politički Zapad predvođen SAD-om ima sklonost projekcijama, posebno putem masovnih medija poput filmova, TV serija i videoigara, što su sve vrlo učinkoviti načini utjecaja na mase i javno mnijenje.

Naime, igrači videoigara sigurno se sjećaju iznimno popularnog Call of Duty serijala, točnije njegove iteracije Modern Warfare 2, objavljene 2009. godine. Za one koji ne znaju, u njoj postoji posebno uznemirujuća razina pod nazivom "No Russian" . Ukratko, sve se svodi na "rusku ultranacionalističku" skupinu koja napada zračnu luku Domodedovo u Moskvi, ubijajući pritom stotine civila. U igri je to kasnije Rusija iskoristila kao izgovor za napad na cijeli NATO. Zanimljivo je da je glavni protagonist u spomenutoj razini agent CIA-e po imenu Joseph Allen. Njegov cilj bio je infiltrirati se u "rusku ultranacionalističku skupinu" koja je pokrenula lažnu zastavu. Dakle, kakve to veze ima s aktualnim događajima? Pa, sasvim je jasno da NATO-vi strateški planeri imaju tendenciju projicirati događaje kroz masovne medije godinama ili desetljećima unaprijed. A treba napomenuti da cijeli Modern Warfare segment Call of Duty franšize ide još dalje.

Godine 2019., već otvoreno rusofobni Modern Warfare ponovno je pokrenut posebno kako bi se Rusi predstavili u još gorem svjetlu. Pentagon je inzistirao da se Moskva, posebice njezini vojnici, prikazuju na dehumanizirajući način. U tu svrhu čak je američke ratne zločine pripisala Rusiji. Naime, prvi dio onovnog pokretanja rekreirao je takozvanu "Autocestu smrti", američki ratni zločin počinjen u Iraku tijekom (Prvog) Zaljevskog rata i besramno ga predstavio kao izmišljeni "ruski ratni zločin u Siriji".


Komentar: Autocesta smrti: Još jedan američki ratni zločin


Valja napomenuti da je prvi dio ponovnog pokretanja objavljen još 2019. godine, što je bilo tri godine prije SMO-a. U svakom slučaju, savršeno je jasno da je završna igra političkog Zapada ne samo dehumanizirati ruski narod i proizvoditi mržnju prema njemu putem masovnih medija, već i oblikovati narativ i javno mnijenje unaprijed planiranim događajima, često godinama ili desetljećima unaprijed.