Mouth of Hell
© Illustration in Le Chevalier errant, by Thomas III, Marquis of SaluzzoThe Mouth of Hell (BnF, Français 12559, p. 192, ca. 1403-1404). [Usta pakla, op. prev.]
Je li ovo posljednje ljeto relativnog mira?

Sotonistička kabala poznata kao "političari" koja se nametnula nad populacijom Zapada otkrila je radosti razgovora o ratu i oni, zapravo, ne mogu dovoljno brzo započeti Treći svjetski rat. Ali čemu ovaj iznenadni pritisak? Čak i čelnici zemalja koje su tek mrlje na zemljovidu (Estonija, na primjer) škviče o tome kako će "Rusiju baciti na koljena". Naravno, zapadni političari su kućni psi Washingtona, ali čemu ovaj naivni ratni razgovor? Je li to samo duboka glupost (uobičajena za zapadnjačke političare) ili se sprema nešto zlokobnije?

Namjerno koristimo izraz "sotonski". Odavno znamo da su zapadni moćnici neomaltuzijanci — to jest, svi vjeruju da planet ima previše ljudi i da moramo učiniti nešto da smanjimo populaciju. Bolje je što manje ljudi živi na planeti. To je načelo vodilja iza svakog aspekta suvremenog života, tako da je svaka politička, društvena, pa čak i kulturološka odluka vođena tim načelom. Uništavanje čovječanstva veliki je moralni cilj — postmoderna utopija, u kojoj imamo samo onoliko ljudi koliko nam je potrebno. Usput, "mi" smo moćnici. Koja je svrha imati milijune beskorisnih izjelica, oni zaključuju? Uništavanje stada dobro je upravljanje prirodom (planetom): woke gospodarenje dovedeno je do svoje krajnje granice. Takvo sveobuhvatno zlo može biti samo sotonsko.

A onda dolazi ovaj rat u Ukrajini. Evo zemlje koja nije ni u EU, ni u NATO-u, ali su se svi zapadni političari uhvatili za nju, jer je svakome od njih nekako bila "egzistencijalna". Da bi mjesta poput Kanade, UK-a, Novog Zelanda bila uistinu sigurna, Ukrajina mora pobijediti. Ako izgubi, eto, to je ropstvo i dosadan put u Gulag, za cijeli svijet. Apsurdno je doista da nama vladaju takvi debili koji bljuju beskrajne laži u koje se nažalost vjeruje, pa ih stoga pučanstvo poslušno bira (ali da ne skrećemo s teme).

Cijeli rat u Ukrajini, za Zapad, bio je krug čudesnih oružja koja će Rusiju "baciti na koljena" — toliko ih je da je sada teško pratiti... tu su bili HIMARSI, Leopardi, Abramsi, Patriotsi, Bradleysi, i nemojmo zaboraviti toliko izvikane 61 milijarde koje će biti izvrsna vojna moć koja će velikom brzinom uništiti Rusiju; i naravno dugo očekivani F-16. Da budemo milosrdni, ne zaboravimo razne foteljaške novinare-stratege koji su smisleno zapošljavani zadnje dvije godine; svatko tko može spojiti dvije (ili manje) riječi može da ponudi savjet za vođenje rata. Zamorno je čak i raščlanjivati ​​beskrajne isprepletene strategije. Moglo bi se netko početi pitati jesu li ti ljudi plaćeni po riječi? (Usput, ove stručnjake možete lako uočiti — oni vole koristiti izraz "geopolitika").

Trenutačna vijest, novo čudesno oružje je veliko kazalište "dopuštanja" Ukrajini da upotrijebi oružje koje je isporučio NATO da udari duboko u Rusiju. Propagandisti nam govore da se do sada siromašna Ukrajina borila s jednom rukom svezanom na leđima. Da ima obje ruke odriješene, Rusija bi bila... pa, na koljenima. Koliko ti političari misle da smo stvarno glupi? Ili je možda bolje postaviti pitanje na drugi način — koliko mi mislimo da su ti političari stvarno glupi? Kada je Ukrajina ikada postavila mrežu satelita u svemiru koji vode i programiraju svaki projektil i bespilotnu letjelicu lansiranu svaki dan protiv Rusije? Kada je Ukrajina istrenirala tako stručne kriptografe koji mogu rukovati sustavima za navođenje, a zatim identificirati ruske mete koje treba gađati - posljednje što smo čuli, rekli su da je Ukrajincima teško pokušavati naučiti dovoljno engleskog da nekako dignu F16 u zrak i zadrže ga tamo - dakle daleko je to bila nemoguća misija.

Kratak odgovor na sva ova pitanja je — Washington. Ukrajina se ne bi uspjela izvući iz svoje slabe pozicije da nije bilo Amerikanaca i raznih njihovih lakeja poput Britanaca, Nijemaca i Francuza. Zaista nema smisla spominjati Italiju, Poljsku i sve ostale koji spadaju u rubriku "itd."

Koliko god se šokantno činilo raznim novinarima, Washington je taj koji ima ogromnu mrežu sofisticiranih vojnih satelita koji jedini mogu upravljati ratom koji se trenutačno vodi u Ukrajini — i velika je zasluga Rusa koji se bore zaustaviti ovu moćnu američku sposobnosti. Unatoč visoko sofisticiranoj smrtonosnoj napravi, Washington gubi rat, i to u epskim razmjerima. Što nam to govori o "dopuštanju" Ukrajini bilo čega? Privatni građanin koji je sada koordinator za ratno stanje u Ukrajini (budući da je izjavio da je održavanje izbora tijekom "rata" besmisleno) je washingtonski glupan (ali to nije vijest).

Dakle, sva ova priča o moralnom gnušanju i laprdanju o "dopuštanju" Ukrajini da udari unutar Rusije, odvezivanja te jedne ruke i dopuštanja Ukrajini da se slobodnije bori, jednostavno je lupetanje ("glupiranje" ovdje dobro funkcionira, stoga slobodno zamijeniti). Ali daje posao mnogim bezličnim tipovima birokrata koji bi inače bili nezaposleni.

A budući da Washington teško gubi, svima nam želi dati do znanja da će sada udariti na Rusiju — i trebali bismo se brinuti o svojim stvarima najbolje što možemo jer kada Rusija odgovori, svi smo mi kolateralna šteta (a to će uključivati mnoge novinare - ratne stručnjake) — preživjet će samo moćnici s dobrim podzemnim bunkerima.

Drugim riječima, sav ovaj ratni razgovor o "dopuštanju" Ukrajini da udari na Rusiju poruka je svima nama — veliki rat je na putu; nazovite ga Trećim svjetskim ratom, ako želite, iako je taj izraz besmislen, budući da većina svijeta neće maknuti prstom poslovično da "zaštiti" Washington i njegove ulizice, njegove snobove, obično poznate kao "političari" na Zapadu. Washington je odlučio da želi veći rat s Rusijom, koji će izgubiti, kao što je izgubio i mnoge druge. (Koja je najtanja knjiga ikada napisana? Ratovi koje je Amerika dobila nakon Drugog svjetskog rata).

Amerika je objavila rat.

Zašto cijela zapadna politička klasa želi veći rat? Pa, možete li smisliti lakši način za uništavanje stada? Ugrušak nije tako dobro funkcionirao s Covidom biznisom u prorjeđivanju čovječanstva... ali nuklearna bomba — pa, to je prilično zgodna stvar da se taj posao obavi. Zbog toga nitko tko je razuman ne može shvatiti zašto se "mi" borimo u Ukrajini.

Ovaj sljedeći rat neće biti oko moći, resursa ili nekretnina. Bit će to veliki neomaltuzijanski projekt, u kojem smo pravi neprijatelji svi mi koje treba ukloniti, tako da se planet može riješiti svih beskorisnih izjelica. Ovo je prava poanta svih priča o ratu naših beskorisnih političara. Mi smo pravi neprijatelji.

Drugim riječima, Zapad je dosegao završnu fazu svoje Woke logike - sada jedva čeka pobiti većinu svog stanovništva. Tjeraju nas u uništenje.

Dakle, tko je moj neprijatelj?