© Frederick Florin/AFPPredsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen govori u Strasbourgu, istočna Francuska, 6. veljače 2024.
Ne samo da je Međunarodni sud pravde (ICJ) od januara izdao tri privremene naredbe koje zahtijevaju od Izraela da zaustavi svoj "vjerovatni genocid", već je državi također naređeno da prestane da se miješa u isporuku hitne pomoći izgladnjelim Palestincima.
Također tokom ovog perioda, glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda (ICC), Karim Khan, izdao je naloge za hapšenje protiv izraelskih i Hamasovih lidera.
Ovaj porast međunarodne pravosudne aktivnosti dolazi usred frustracija u UN zbog neuspjelih pokušaja nametanja primirja, jer izraelski rat dovodi do sve nesigurnijih uvjeta u Gazi. SAD su iskoristile svoj veto u Vijeću sigurnosti UN-a da izolirajju svog zločinačkog saveznika od pritisaka UN-a.
Izrael je na najnovija dešavanja reagirao s bijesom i prkosom, uživajući diskretnije izraženu podršku SAD-a.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu više puta je ustvrdio da u svjetlu holokausta Izrael nikada ne može biti optužen za zločin genocida; da Izrael od 7. oktobra koristi svoje pravo na samoodbranu od terorističkog napada Hamasa; i da bi predloženi nalozi za hapšenje ICC-a, ako budu izdati, potkopali sposobnost demokratija da se brane u budućnosti.
Čak je, uz određeni uspjeh, pozvao američku vladu i druge nacije koje podržavaju Izrael da izvrše pritisak na ICC da odbije zahtjev tužioca.
Maksimiziranje pritiska
Usred svih ovih pravnih kontroverzi, postaje očigledno da je Izraelu duboko stalo da bude kriminalno žigosan od strane ovih tribunala za koje se ismijava kao da nemaju nadležnost da razmatraju pritužbe na njegovo ponašanje.
Ova očigledna kontradikcija sugerira da Izrael shvaća da njegovo odbijanje da se povinuje odlukama ovih međunarodnih tribunala neće izbrisati njihov utjecaj u cijelom civilnom društvu, zbog čega je važno maksimizirati pritisak da se obeshrabri takve procjene ICJ/ICC-a o navodnom zločinačkom ponašanju Izraela u Gazi, posebno kada je u pitanju genocid, zločin zločina.
U tom kontekstu, Ženevski institut za istraživanje mira (GIPRI) dodao je još jednu dimenziju pravne složenosti, pozivajući ICC krajem prošlog mjeseca da istraži predsjednicu Evropske komisije, Ursulu von der Leyen, zbog navodnog "suučesništva u ratnim zločinima i genocid koji je počinio Izrael".
Rimski statut iz 2002., koji utvrđuje ugovorni okvir koji oblikuje rad ICC-a, daje nevladinim organizacijama i pojedincima pravo prema članku 15. da dokaze o kriminalu iznesu na uvid tužitelju, koji može utvrditi jesu li ponuđeni dokazi dostatni uvjerljiv da zahtijeva istragu.
Za razliku od ICJ-a - koji se bavi rješavanjem pravnih sporova između suverenih država, funkcionirajući kao pravosudni ogranak UN-a - ICC ima ovlasti istraživati, hapsiti, optuživati, karivično goniti i kažnjavati pojedince koje proglasi krivima vijeće sudaca međunarodne zajednice.
Sve članice UN-a automatski su stranke statuta koji uređuje ICJ, dok države moraju djelovati afirmativno da bi postale stranke ICC-a i nemaju obvezu to učiniti - iako su to učinile 124 države, uključujući demokratije zapadne Evrope i Palestine (tretirane kao država za tu svrhu).
Važna je činjenica da ni Izrael ni SAD nisu postali stranke Rimskog statuta, kao ni Rusija, Kina, Indija i još neki drugi. SAD, međutim, nije oklijevao potaknuti ICC da podigne optužnicu protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina nakon invazije na Ukrajinu 2022., dok se protivio primjenjivosti na Izrael u situaciji u Gazi na temelju njegova nestranačkog statusa. (Rimski statut daje ovlasti ICC-u da djeluje protiv pojedinaca koji počine zločine na teritoriju bilo koje stranke sporazuma, što je u ovom slučaju Palestina.)
Pomaganje i poticanje
Inicijativa GIPRI-ja je intrigantna jer se bavi relativno zanemarenim pitanjem suučesništva, odnosno pomaganja i podržavanja počinjenja međunarodnog zločina. Ovo se pitanje temelji na pravnoj obavezi ugrađenoj u Konvenciju o genocidu i na Rimski statut, koji kriminalizira pomaganje i poticanje na zločine koji krše međunarodno humanitarno pravo.
Nikaragva je pokrenula takvu tužbu pred ICJ-om protiv Njemačke, tražeći hitnu naredbu za prekid aktivnosti za koje bi se moglo zaključiti da su genocid. Glavna optužba protiv Njemačke bila je da je Izraelu snabdjevala vojnim oružjem koje je bilo ključno za izraelsko genocidno ponašanje.
U aprilu je ICJ odbio zahtjev Nikaragve sa 15-1 glasova, rekavši da okolnosti ne opravdavaju hitnu naredbu. No, sud je također odbacio nastojanje Njemačke da se tužba Nikaragve o sudioništvu odbaci, što znači da će ICJ u dogledno vrijeme saslušati argumente obje strane o osnovanosti temeljne tvrdnje i na kraju donijeti konačnu odluku.
Nasuprot tome, inicijativa GIPRI-ja došla je u obliku izjave dostavljene tužitelju ICC-a u maju, koju su podržali razni stručnjaci za međunarodno pravo, uključujući i mene.
Izjava GIPRI-ja također se temelji na teoriji zločinačkog suučesništva i pomaganja i poticanja, ali meta je nužno pojedinac, Von der Leyen, a ne država. GIPRI tvrdi da je podrška Evropske komisije "imala značajan učinak na izraelsko počinjenje i nastavak zločina, uključujući genocid".
Ta se podrška, primjećuje GIPRI, sastojala od političke podrške, vojnih materijala i nepoduzimanja razumnih koraka za sprječavanje genocida.
Što god bilo s inicijativom GIPRI, ona ilustrira širinu potencijala ICC-a i pokazuje nastojanje civilnog društva da se pozove na međunarodno pravo, s obzirom na neuspjeh UN-a ili međuvladinog sustava da spriječe i kazne tako transparentan genocid.
Zajedno s takvim potezima solidarnosti kao što su kampanja bojkota, oduzimanja i sankcija (BDS) i protesti studenata, posebno u SAD-u, civilno društvo pokazuje se kao politički akter za kojeg čak i Izrael razumije da ga ne može ignorirati ako ima nade da neće izbjeći status parije.
Kako god ICC reagirao na ovu inicijativu GIPRI-ja, to je daljnji znak da civilno društvo postaje politički akter na globalnoj sceni.
Komentari čitatelja
na naše novosti