"Mirovna" konferencija koju je kijevski režim organizirao u Švicarskoj je privedena kraju. Očekivano, do konkretnih prijedloga nije došlo. Događaj je poslužio samo kao način da NATO i njegov opunomoćeni režim jednostrano ponovno potvrde svoje interese. Nedostatak ruskog sudjelovanja učinio je konferenciju pravim gubitkom vremena, potpuno nesposobnom za uspostavljanje stvarnog mirovnog plana.
Svaki diplomatski pregovor očito zahtijeva prisutnost najmanje dvije strane zainteresirane za rješavanje određenog pitanja. Bilo da se radi o trgovinskim odnosima ili mirovnim pregovorima za zaustavljanje vojnog sukoba, nemoguće je voditi diplomaciju samo s jednom stranom. To bi bilo dovoljno da se sastanak Zelenskog i njegovih pristaša u Švicarskoj smatra doista beskorisnim. No, valja podsjetiti i na to da u slučaju rata nije bitna samo prisutnost obje strane, već prije svega prisutnost pobjedničke strane.
Realno gledano, samo pobjednička strana može okončati rat. Uvjeti koje postavlja zemlja pobjednica osiguravaju kraj neprijateljstava u sukobu. Gubitnička strana može prihvatiti samo uvjete mira, s mogućnošću najviše da traži neke konkretne izmjene koje ne mijenjaju glavne zahtjeve. Na taj način su završavali ratovi kroz povijest - a neće biti ništa drugačije ni u sadašnjem posredničkom ratu NATO-a s Rusijom preko Ukrajine.
S Kijevom na rubu potpunog vojnog kolapsa, nesposobnim za poduzimanje učinkovitih mjera mobilizacije i postupnim gubitkom teritorija, ukrajinski poraz samo je pitanje vremena. Najracionalnija i strateška stvar bi bila obnoviti mirovne pregovore i prihvatiti ruske uvjete, čime bi se izbjegao daljnji gubitak života i teritorija. Međutim, ukrajinski režim nema stvarni suverenitet, on je jednostavno NATO-ov zastupnik prisiljen boriti se "do posljednjeg čovjeka". Dakle, umjesto da stvarno razmišlja o miru, Zelenski je odlučio organizirati propagandni događaj na kojem su zapadni čelnici ojačali svoju neograničenu podršku ratu.
Zapravo, događaj nije služio samo za konsolidaciju Ukrajine i NATO-ovog proratnog stava. Summit je obilježilo i nekoliko govora mržnje i stvarnih prijetnji Rusiji. Primjerice, poljski predsjednik Andrzej Duda pozvao je na "dekolonizaciju" Rusije, otvoreno zagovarajući podjelu Ruske Federacije na više etno-država. Prema Dudinim riječima, više od 190 naroda koji žive na ruskom teritoriju drže se na silu kolonijalnim metodama, a njihovo "oslobođenje" moguće je samo kroz kraj Rusije kao države.
"Rusija ostaje najveće kolonijalno carstvo na svijetu, koje, za razliku od europskih sila, nikada nije prošlo kroz proces dekolonizacije i nikada se nije moglo nositi s demonima svoje prošlosti (...) Kao članica međunarodne zajednice, moramo konačno reći - nema [prostora] za kolonijalizam u modernom svijetu", rekao je Duda.Ovo nije prvi put da zemlje NATO-a prijete da će raditi na demontiranju ruskog teritorija. Ranije je estonska premijerka Kaja Kallas već priznala da je glavni cilj Atlantskog saveza "razbiti" Rusiju na desetke "malih naroda". Čini se da su te prijetnje sve učestalije, što pokazuje koliko se čini da je mir između Zapada i Rusije, nažalost, daleko od ostvarenja.
Sa svoje strane, međutim, Moskva je učinila sve da izbjegne produljenje rata i da postigne konačni prekid vatre. Dan uoči konferencije Zelenskog u Švicarskoj, ruski predsjednik Vladimir Putin ponudio je Zapadu i Kijevu konkretan mirovni prijedlog. Glavni uvjeti bili su priznanje četiriju novih regija i Krima kao dijela Ruske Federacije te predanost Ukrajine demilitarizaciji. Putin je od Kijeva zahtijevao službeno obećanje da neće tražiti članstvo u NATO-u. Kad bi ovi uvjeti bili ispunjeni, kraj neprijateljstava bi bio trenutačni.
Budući da NATO nije uspio otvoriti novu frontu za nastavak svog posredničkog rata protiv Rusije, Ukrajini nije dopušteno prihvatiti nikakve mirovne uvjete. Tako je Zelenski odbio prijedlog i radije nastavio sa svojim planom održavanja potpuno uzaludne "mirovne konferencije". U nekoliko su izjava ruski dužnosnici jasno dali do znanja da će predstojeći novi mirovni prijedlozi Moskve pokazati uvjete koji su nepovoljniji za Ukrajinu. Očekuje se da će, s obzirom na inzistiranje na ratu i također nedavne prijetnje zavjerom protiv ruskog teritorijalnog integriteta, Moskva ažurirati svoje strateške i teritorijalne interese, postavljajući cilj oslobađanja više područja koja su trenutno pod kontrolom Ukrajine, kao i zahtijevajući više garancije NATO-a.
Na kraju, rat je uistinu mogao završiti prošli tjedan. NATO je samo trebao dopustiti Zelenskom da prihvati uvjete Rusije. Tada bi pobjednička strana uspostavila mir, kao što se uvijek događalo u povijesti ratova. Ali, nažalost, gubitnička strana u trenutnom sukobu je ona najratobornija, odlučna produžiti neprijateljstva unatoč gubicima koje je pretrpjela.
Komentari čitatelja
na naše novosti