Xi Jinping
© Feng Li/Getty ImagesXi Jinping
Dok neki ratuju, Kina kreće u veliku investicijsku ofenzivu. Peking namjerava investirati oko 60 milijardi dolara u Afriku, prenosi Fortune. Kineski predsjednik Xi Jinping potpisao je, između ostaloga, oko sedam milijardi dolara "teške" ugovore s čelnicima Zimbabvea i Južnoafričke Republike.

To je dogovoreno na kinesko-afričkom summitu u Johannesburgu, na kojem su sudjelovali predstavnici 48 zemalja crnog kontinenta, javlja Sputnik.

Kineske stipendije afričkim studentima

Agencija navodi kako je to do sada najveća kineska pomoć Africi, a riječ je o brojnim zajedničkim razvojnim projektima u području industrijalizacije, modernizacije poljoprivrede, izgradnje infrastrukture, stvaranja boljih uvjeta za trgovinu i ulaganja, poboljšanja zdravstvene njege, te borbu protiv siromaštva. Spominju se stipendije afričkim studentima, kao i hitna pomoć u hrani vrijedna 156 milijuna dolara.

Službeni Peking odbacio je sve kritike protivnika o navodnom provođenju "neokolonijalističke politike" u Africi. Ministar vanjskih poslova Wang Yi naglašava kako se Kina ne bavi političkim pritiscima i ne miješa se u unutarnje stvari drugih zemalja.

Prije nekoliko godina Kina je postala najveći trgovinski partner Afrike. Robna razmjena između Kine i Afrike 2014. godine popela se na više od 200 milijardi dolara.

Ekonomist dr. Ljubo Jurčić podsjeća kako Kina ima preko dvije tisuće godina tradicije i strategije razvoja države.

- U ovoj fazi globalizacije ona se prilagodila tako da koristi najpovoljnije i najkvalitetnije resurse bilo kojeg dijela zemaljske kugle, a počela je s Australijom. Kako Kina raste, sa sobom je, dakle, povukla Australiju, pa onda Srednju i Južnu Ameriku, te Afriku. Oni imaju politiku razvijanja suradnje i pribavljanja resursa iz ta tri dijela svijeta - informirao nas je dr. Jurčić, koji dodaje:

Bolje od kolonizacije

- Kinesko pribavljanje resursa iz zemalja Afrike i drugih država nema toliko loš negativni efekt kao prošla kolonizacija od strane zapadne Europe jer su oni poučeni njihovim iskustvom, a pri tome imaju i drugačiji kulturološki pristup.

Osim strukture koja je potrebna ta izvlačenje materijala, Kina gradi škole, bolnice, stadione, te infrastrukturu za bolji život stanovništva u tim zemljama, a jedini je problem što dolazi s jeftinim kineskim radnicima i tako ruši plaće domaćim ljudima, što proizvodi neku vrstu nezadovoljstva kineskim ulagačima.

Naš sugovornik kaže kako je "Kina najmnogoljudnija zemlja, još uvijek najbrže ekonomski raste i zbog toga ima najveću potražnju za sirovinama i energijom".

- Logično je da najveći ulagači imaju najveći rast proizvodnje. To je posljedica velike zemlje, velike stope gospodarskog rasta i globalizacije - ukazuje ekonomist.

Od profesora čujemo kako i Kina najviše ulaže u vojsku, a po ulaganju je odmah iza Amerike.

Prvo Engleska, pa SAD, sada Kina

- Kina u povijesti nikada nije bila agresor i nikada nije pokazivala osvajačke interese, ali sada, kao Engleska u pretprošlom stoljeću i Amerika u prošlom stoljeću, ona razvija svoju vojsku da bi štitila svoje trgovačke putove tako da zaštiti more i teritorij koji misli da joj pripada.

Oni, dakle, ne ratuju, ali svima daju do znanja koji je njihov teritorij. To se možda manje odnosi na kopno, a više na more, gdje ima probleme s Japanom i Vijetnamom, ali to nije ni blizu nekim ratnim sukobima. Ipak, Kina koristi i vojne snage kako bi jasno kazala koji je njen teritorij - naglasio je dr. Jurčić.