Britansko
Celokupni odnosi Velike Britanije sa Rusijom ušli su u novu fazu hladnog rata posle objavljivanja (u Londonu) rezultata višegodišnje istrage o londonskom ubistvu ruskog disidenta i bivšeg agenta ruske obaveštajne službe (FSB) Aleksandra Litvinjenka.

Antiruska histerija u petoj brzini

Istraga koju je iza hermetički zatvorenih vrata vodio "nezavisni sudija", ser Robert Oven, izazvala je političku eksploziju u Moskvi i tipičnu hladnoratovsku retoriku u Londonu, posle "nalaza" u tom raportu da se iza ubistva Litvinjenka "verovatno" nalazi sam Vladimir Putin i da je on, "verovatno" lično potpisao nalog za ubistvo.

Na osnovu te "verovatnoće", britanska ministarka unutrašnjih poslova, Tereza Mej, izašla je odmah pred Parlament i osudila "brutalno i neprihvatljivo kršenje međunarodnih zakona i civilizacijskog ponašanja" od strane Rusije i samog predsednika Putina.
Imunitet
Lugovoj i Kovtun su se posle posete Londonu, gde su došli da prisustvuju jednoj fudbalskoj utakmici, vratili u Moskvu. Neposredno posle toga, Lugovoj je postao i poslanik Donjeg doma ruskog Parlamenta (Duma). Samim tim, ujedno je zaštićen (poslaničkim imunitetom) od zahteva Londona za njegovim izručenjem.
I bez obzira što u nalazu takozvane nezavisne istrage stoji kako se iza ubistva Litvinjenka samo pretpostavlja umešanost Kremlja, ministarka Mej u Parlamentu glatko izgovara da su Putin i ruska država direktne ubice Litvinjenka, koji je i pre bega iz Rusije, u Britaniji postao tajni saradnik britanske spoljne obaveštajne službe MI 6.

Na osnovu ove "verovatnoće", ruski ambasador u Londonu pozvan je hitno u Forin ofis gde mu je preneseno da "navodna" likvidacija Litvinjenka od strasne "verovatno" Rusije, neće ostati "bez posledica", ma šta to značilo, a znači zasigurno - duboko zamrzavanje na duži rok odnosa Londona i Moskve.

Paralelno sa objavljivanjem izveštaja, izdata je u Londonu i obnovljena je poternica i nalog za hapšenje dvojice "verovatnih" ubica Litvinjenka, otrovanog (2006. godine) radioaktivnim polonijumom, u elitnom londonskom hotelu Milenijum.
© AFP / Jurij KADOBNOVDmitri Kovtun i Andrej Lugovoj
Dvojica pripadnika ruske obaveštajne službe, Andrej Lugovoj i Dmitri Kovtun, optužuju se da su otrovni plutonijum 210 stavili u Litvinjenkovu šoljicu čaja, prilikom njihovog susreta u Milenijumu.

Istražni sumarijum Roberta Ovena dalje objašnjava da je Vladimir Putin imao "lični motiv i autoritet" da ubije odmetnutog ruskog agenta Litvinjenka, na šta je Kremlj odmah odgovorio kako je optužba politički motivisana i "apsurdna", pa je zapretio "ozbiljnim posledicma" po buduće odnose Rusije sa Britanijom.

Istražna farsa

Ovenov raport pojavljuje se devet godina posle Litvinjenkovog bekstva iz Rusije u Veliku Britaniju, da bi potom umro u londonskoj bolnici od posledica trovanja polonijumom. Sam raport je praktično na rubu istražne farse. Ključni fakti na osnovu kojih je izrečena direktna optužba da su dvojica ruskih agenata direktni vinovnici smrti Litvinjenka i da se iza likvidacije nalazi još i sam predsednik Rusije Vladimir Putin, ostali su u punoj tajnosti.

Umesto toga, raport je pun termina i "dokaza" kao što su "verovatno", "moguće", "po svoj prilici" i slično.

I naprosto je i neobično i šokantno da je jedan tako visoko rangirani britanski sudija kakav je Robert Oven, mogao da bez političkog motiva i pritiska, direktno optuži predsednika Rusije za brutalno ubistvo "britanskog građanina na britanskoj teritoriji" (Litvinjenko je, po bekstvu iz Rusije, dobio britansko državljanstvo).

Pri tome, ovaj argument Ovenove istrage na osnovu kojeg ruskog predsednika proglašava ubicom, je po njemu - Putinova "lična netrpeljivost" prema Litvinjenku.
Bomba
Ovenov raport odjeknuo je kao bomba, naročito onaj njegov deo, koji na osnovu "možda", "verovatno" i "po svoj prilici", bez rezerve i diplomatskog opreza, optužuje šefa jedne velike države da je ubica. Listovi, radio-stanice i televizije na Ostrvu, gotovo su u punom saglasju sa zvaničnim državnim narativom koji doslovce i nekritički sledi "nezavisnu istragu" sudije Ovena.

Komentar: Daleko više profesionalizma od suda pokazao je londonski „Miror“, koji je uspeo da u Italiji pronađe Litvinjenkovog brata Maksima i objavio njegov stav da su ubistvo izvršile britanske specijalne služba, kako bi izvršile pritisak na Rusiju.


Sudija Robert Oven
Ne iznoseći u javnost nikakve materijalne dokaze, Oven takođe saopštava da je pored "lične netrpeljivosti", Putin raspolagao i "predsedničkim autoritetom" koji mu je "omogućavao da upotrebi i smrtonosni otrov plutonijum 210, kako bi likvidirao političkog protivnika Litvinjenka".
Dodatni "dokaz" je za sudiju Ovena i to što su dvojica navodnih, direktnih ubica, Lugovoj i Kovtun, bili agenti ruske obaveštajne službe FSB, naslednice čuvene sovjetske KGB, pa je i to, po Ovenu, jedan motiv više za optužnicu.

U raportu ispisanom na 228 stranica stoji izričito i ovo: "Siguran sam (?!) da su Lugovoj i Kovtun,stavili polonijum 210 u Litvinjenkov čajnik, sa direktnom namerom da ga otruju. Oni su, verovatno (?!) radili po nalogu FSB i ja to vidim kao strogu mogućnost(?!).


Komentar: Brat bivšeg saradnika FSB je dodao da je Litvinjenko mogao biti otrovan, ne polonijumom, već nekom drugom supstancom, na primer talijumom. Tragovi polonijuma, po njegovom mišljenju, kasnije su bili dodati kako bi Rusija bila optužena za sve.
- Sve vreme smo tražili da nam njegovo telo bude predato kako bi bilo potvrđeno postojanje polonijuma. Međutim, naše molbe su bile ignorisane - naglasio je Maksim.
On smatra i da samoubistvo bivšeg oligarha Borisa Berezovskog i ubistvo vlasnika jednog noćnog kluba u čijim telima su pronađeni tragovi polonijuma mogu biti povezani sa smrću njegovog brata.


Dalje, saopštava da su Lugovoj i Kovtun "verovatno"(?!) postupali na osnovu ličnog odobrenja i uputstva šefa FSB, Petruševa i samog predsednika Rusije, Putina.

Ovde ponavlja da je "personalna netrpeljivost" između Litvinjenka i Putina, "mogući" razlog za ubistvo, dodajući da se ta netrpeljivosti "graničila sa antagonizmom".

Dodatni fakat koji bi trebalo da podrži verodostojnost optužnice, po Ovenu je i to što je ruska vojna industrija proizvođač polonijuma 210 koga je, navodno, prosledila FSB-u, "a tako nešto nije moglo da se učini bez "izričitog naređenja Vladimira Putina".

Dalje, istraga tvrdi da je "nezamislivo" da rukovodilac FSB nije ništa znao o pripremanju likvidacije Litvinjenka, gde je, opet, glavni krivac sam Putin koji je "ceo ruski obaveštajni sektor rezervisao za sebe".

Afera je neuspeo i loš vic

Antiruska histerija ubačena je u petu brzinu. Objavljuje se informacija (ne zna se otkuda, kada i ko joj je izvor) da je Lugovoj, pošto se vratio u Moskvu, izjavio (ne zna se kome i gde): "Sada ćete da malo više povedete računa kako razgovarate sa Rusijom."

Prenosi se takođe da je Putin bio "toliko impresioniran" njegovim svojevremenim članom ličnog obezbeđenja (Lugovojem) da ga je promovisao (ne kaže se kako i na koji način je to izveo) u poslanika Ruske dume.

Za Lugovoja se, pak, zna da je rođen u Azerbejdžanu i da je pohađao Vojnu akademiju pre nego što je pristupio sovjetskom KGB-u (1987. godine), a da je 1991. bio telohranitelj vodećih ruskih zvaničnika, među kojima je bio i bivši predsednik Rusije Boris Jeljcin. Od 2007. godine je poslanik, pa, prema tome, i "nedodirljiv" za britanski zahtev za izručenje.
Britansko
Osveta napuštene žene

Drugi iz "afere Polonijum", Dmitri Kovtun, takođe je predmet svih mogućih tabloidnih fantazija kojima britanske obaveštajne službe hrane domaću, antirusku histeriju. Za potrebe najnovije histerije, javila se i Kovtunova bivša supruga Ina Hon da i ona izruči njenu količinu lične frustracije, uvrede i sujete razvedene žene: "Dmitri je hteo da bude porno zvezda(!) pre nego špijun... Sanjao je sve vrste snova i planova, a nijedan nije ostvario... Mnogo je pio, što je kasnije bio i razlog našeg razvoda..."
"Putin je korumpiran"
Britanski Bi-Bi-Si je upravo pokrenuo novi talas napada na ruskog predsednika. U emisiji Panorama, američki zvaničnik Adam Zubin je optužio Putina da je - korumpiran! Taj čovek, koji se u ministarstvu finansija SAD bavi terorizmom i finansijskim kriminalom, potpomogao je britansku kampanju protiv Putina izjavom da je šef Kremlja svojim prijateljima i bliskim saradnicima omogućio da se obogate. CIA je 2007. godine objavila da Putin poseduje 40 milijardi dolara(?). Zvanična Moskva je odbacila sve ove tvrdnje iz američko-britanske propagandne kuhinje.
Londonski "Ivning standard" pridružio se sa još jednom pričom dobijenom, navodno, iz obaveštajnih izvora. Prema toj priči, Kovtun je, dok je prolazio kroz Nemačku na povratku iz Londona, poverio, navodno, nemačkom obaveštajcu da Litvinjenka smatra "izdajicom koji ima ruske krvi na rukama" i da je uz to i u vezi sa čečenskim, islamističkim teroristima.

Moskva sprema odgovor

"Standard" odnekud saznaje, takođe, kako je Lugovoj rekao (negde, nekome) da je likvidacija Litvinjenka "važna kao pouka i poruka". Ako je navod tačan, to onda znači da je reč o pouci i poruci ostalim ruskim disidentima u Britaniji (kakav je, recimo, oligarh Berezovski) koji su pobegli iz Rusije i na Ostrvu organizovano, gotovo legalno, rade na podrivanju režima u Rusiji.
Rasplet
Odnosi Moskva-London sada su na dubokom zamrzavanju i prete daljim razvojem sa, sva je prilika, lošim ishodom. Ceni se da bi najblaža mera bila kad bi se afera okončala uzajamnim proterivanjem dela diplomatskog personala u Moskvi i Londonu.
Dmitri Kovtun je nekoliko puta negirao sve priče o njegovom učešću u aferi Litvinjenko, a trenutno vodi jednu konsultantsku firmu u Moskvi.

Lugovoj je nekoliko puta rekao kako su britanske optužbe "neuspeo i loš vic".

Moskva je zvanično najavila da će na ovaj grubi i diplomatski bezobziran napad na rusku državu i njenog predsednika, znati da odgovori adekvatnim sredstvima, u adekvatno vreme.