Konkretne cifre su neumoljive: 1,17 miliona Amerikanaca je poginulo u svim ratnim dejstvima od 18. veka do danas.
No, samo je od 1968. godine u "mirnodopskim" pucnjavama na tlu Amerike stradalo 1,49 miliona ljudi. Neverovatno!
Amerika, kada pričamo o vatrenom oružju, stoji na jednom posebnom mestu u odnosu na ostatak sveta, budući da je jedna od retkih zemalja u kojoj je pravo na posedovanje oruđa za lišavanje života zagarantovano ustavom.Mnogi nisu u stanju da shvate zbog čega je to ustavno pravo, i zbog čega takva ljubav, ali je za to potrebno poznavati istoriju Amerike; u srži njihove revolucionarne borbe za nezavisnost protiv tiranije britanske krune je i danas (u teoriji) postojeće pravo da se tiranija ponovo sruši.
Moglo bi se reći (mada to ne znači i da je to zbilja tako) da vatreno oružje garantuje i čuva američku demokratiju; šta više, upravo je to i bojazan boraca za odbranu prava na njegovo posedovanje koji smatraju da će se, ako im se puške i pištolji oduzmu, krenuti polako i sa rušenjem njihovih institucija jer goloruki narod nema čime da brani svoju slobodu.
Zapravo, Srbi su zaboravili da su tokom 19. veka dizali mnogo buna i ustanaka protiv Obrenovića upravo zato što su oni sve radili da im oduzmu puške ne bi li sebi onesposobili narod da ih sruši, uvereni, kao i danas Amerikanci, da se zlatna sloboda i demokratija mogu braniti samo pod pretnjom vatre.(Svi ustanci i bune i protiv Turaka i protiv Obrenovića, i svi politički atentati koje smo vršili u prvih sto godina postojanja moderne Srbije, imali su izrazito demokratski karakter i tako su bili i shvatani od srpskog naroda. Mnogo smo sličniji Amerikancima nego što bismo hteli da priznamo.)No, to za posledicu ima užasavajuću statistiku.
Amerika, recimo,
ima godišnje šest puta više ubistava iz vatrenog oružja od susedne Kanade, i petnaest puta više od Savezne Republike Nemačke. To bi moglo da zabezekne samo ljude koji nisu svesni da Sjedinjene Države, iako sa samo 4,4 odsto svetske populacije, drže 42 odsto ukupnog globalnog broja civilnih komada vatrenog oružja.
Komentar: I tako....slavićemo Novu godinu sa snajperistima na krovu, kontrolnim tačkama i ograđenim prostorima. Svjesno ili nesvjesno, izbezumljeni od straha od terorističkih napada, predali smo svoju slobodu onima koji nas hrane tim strahom i zatvaraju u torove pod maskom "naše zaštite". I šta ćemo slaviti? Nadu? Nade nema sve dok ne shvatimo da jedna šaka psihopata vlada svima nama, koristi nas kao topovsko meso, ubijaju nam djecu, propagandom nam vladaju umom, truju nas hranom i lijekovima, a sve zbog svojih interesa. Kada to shvatimo i usprotivimo se, globalno, možda budemo zaista imali nadu u bolju budućnost, humaniji svijet bez ratova i gladi.