Dobrodošli na Sott.net
Sre, 29 Stu 2023
Svijet za ljude koji misle

Znanost o duhu
Karta

NPC

Sindrom žrtve: Stalno kukaju, za sve okrivljuju druge i ne vjeruju u promjene

Zasto ja
© pexels
"Zašto ja!?"
Poznajete li nekoga tko se stalno prikazuje žrtvom? Poznajete, logično, jer puno je takvih ljudi. Oni će redovito verbalizirati svoju situaciju na način koji će ih prikazati žrtvom, paćenikom ili paćenicom na koju su se sručile sve nevolje ovog svijeta. Ako su religiozne, takve će osobe kukati da ih Bog kažnjava, uz retoričko pitanje "zašto". Jer one su, naravno, bezgrešne.

Onaj tko se tako ponaša, ima mentalitet žrtve, koji se ponekad naziva sindrom žrtve ili kompleks žrtve.

Mentalitet žrtve počiva na tri ključna uvjerenja:
  • loše stvari se događaju i događat će se;
  • krivi su drugi ljudi ili okolnosti;
  • svaki pokušaj promjene na bolje će propasti pa nema smisla ni pokušavati.

People 2

Pasivna agresija: Tiho i jedva vidljivo neprijateljstvo

passive aggressive
© pixabay
Moguće je provoditi agresiju koje nitko osim žrtve nije svjestan. Kolegino uskraćivanje odgovora na vaše pitanje "jer vas nije čuo", susjedova poruka u sandučiću kojom vas moli da "ne puštate vodu poslije ponoći", godišnjica braka na koju je vaš bračni drug opet "zaboravio", ti su neugodni postupci primjeri pasivne agresije, "namjernog i prikrivenog načina izražavanja ljutnje", kako su u istraživanju iz 2016. napisali Nicholas Long, Jody Long i Signe Whitson.

Izraz "pasivno agresivan" skovao je pukovnik William C. Menninger, američki vojni psihijatar u Drugom svjetskom ratu, opisujući ponašanje vojnika koji su se pasivno opirali naredbama. Do danas je ta pojava prepoznata u svim situacijama i tipovima odnosa. Pasivna ili prikrivena agresija podmukla je jer je manje zamjetna i teže dokaziva, za razliku od šake u nos ili razbijenog stakla.

Okolina može biti nesvjesna da je netko žrtva zlostavljanja iako joj se ono odvija pred očima. Dok aktivni agresivci viču, bacaju stvari i udaraju, pasivni postupaju potajno - nečinjenjem, podvaljivanjem, postavljanjem prepreka. Meta ovog oblika agresije može razviti anksioznost i ogorčenje. Mnoge žrtve izgube živce pa se u očima neupućenih čine agresivnijima od samog zlostavljača.

Eye 1

Narcisi (2): Kako prepoznati da ste u vezi s narcisoidnom osobom i kako se izvući iz nje?

broken heart
© pexels
U vezi ste koja vam je isprva bila zabavna i obećavajuća, ali već neko vrijeme imate dojam da ste u njoj tek običan objekt: puno više dajete nego što primate, vaše potrebe se doimaju nevažnima i ostaju nezadovoljene, a fokus je uvijek na vašem partneru?

Ako je tako, vrlo je vjerojatno da ste u vezi s osobom koja ima narcisoidne sklonosti. Vrijeme je da sagledate pravo stanje stvari i da se izvučete iz veze koja vam neće donijeti ništa dobroga.

Odnosi s ljudima koji imaju narcisoidne sklonostinajčešće počinju na intenzivan način i kreću se brzim tempom. Vaš će se partner činiti kao vrlo posebna osoba, a uvjerit će i vas da ste posebni i jedinstveni. Obasipat će vas pažnjom, gledat će vas kao božanstvo, a vi ćete cvasti. Sve dok taj zanos ne splasne.

Nakon nekog vremena će vas početi uspoređivati s drugima, isticat će vaše mane i vi ćete se pitati gdje ste pogriješili. Htjet ćete se vratiti u "rajski vrt" i počet ćete tražiti partnerovu potvrdu da vrijedite. Zanemarit ćete sebe da bi ga ponovo očarali.

Pokušate li se povući iz veze, reagirat će ekstremnom povrijeđenošću ili bijesom. Nakratko će vas opet obasipati pažnjom da vas zadrži uz sebe, a kada se smirite i povučete odluku o prekidu, ubrzo će vas opet početi kritizirati. Veza će se dalje odvijati po istom obrascu i tako u krug, uvijek ispočetka: pažnja, kritika, pažnja, kritika, pažnja...

Komentar: Narcisoidnost je poremećaj ličnosti i kao takav se ne može izliječiti, ali ga se uz puno truda i volje može staviti pod kontrolu tako da naučimo prepoznati obrasce u sebi i drugima - i reagirati u skladu s time, odnosno truditi se da naučimo biti bolje osobe.

Predhodni članak autorice je Narcisi (1): Sebični, sebeljubivi gadovi ili ranjivi pojedinci koji se skrivaju iza maske grandioznosti?


Eye 1

Narcisi (1): Sebični, sebeljubivi gadovi ili ranjivi pojedinci koji se skrivaju iza maske grandioznosti?

narcis

Narcis
"On je bio iznimno lijep, jako zabavan, inteligentan, pustolovnog duha, imao je smisla za humor, ali nijedna doza moga divljenja prema njemu nije mu bila dovoljna. Uvijek je tražio novu dozu naklonosti, tražio je stalno po prostoriji nečije oči kako bi se ogledao u njima, kako bi u njima zrcalio svoju ljepotu i privlačnost... Naročito je potvrdu tražio od drugih žena, a mene je uzimao zdravo za gotovo. Uz to, uvijek je sve bilo podređeno ostvarenju njegovih ciljeva, dok su moji mogli čekati. Bio je prokleti narcis i na kraju sam ga ostavila", ispričala je Nina.

Priča poput njezine ima puno. Sve te "Nine" misle da su sposobne postaviti dijagnozu da je netko narcis i da za to nije potrebno imati nikakvo posebno znanje jer svi kroz život susrećemo "napuhance" koji žive od tuđeg divljenja. Ne moraš biti psihoanalitičar da bi prepoznao osobe koje najviše od svega vole svoj odraz u ogledalu. Pa bilo to i metaforički rečeno.

Komentar: Nastavak članka: Narcisi (2): Kako prepoznati da ste u vezi s narcisoidnom osobom i kako se izvući iz nje?


People

Na marginama: Seks i psihopatija

slika
Ponovno sam čitao knjigu Herveya Cleckleya Karikatura ljubavi: Rasprava o društvenim, psihijatrijskim i književnim manifestacijama patološke seksualnosti. Objavljena 1957., Cleckley ju je očito smatrao svojim najboljim djelom. A to je postignuće, s obzirom na to da je jedan od njegovih radova i Maska razuma, klasični tekst o psihopatiji. Ali za njegova života, knjiga nikada nije ponovno tiskana i danas je se gotovo nitko ne sjeća niti ju ne čita. Nije ni čudo, jer je jedan od njegovih glavnih argumenata taj da je homoseksualnost poremećaj i da su homoseksualne veze osuđene na propast: ljubomora, razočaranje, promiskuitet i razbijanje iluzija.

Ali šteta što je knjiga posthumno ostala nepoznata, jer bez obzira na vaše neslaganje s njom, ona je još uvijek odlična knjiga. Cleckley je jasan, smiješno dobar pisac (iz vremena kada su psihijatri još znali pisati), pravedan (posebno s obzirom na to kada je knjiga objavljena), pun razumijevanja i suosjećanja (iako ne štedi na riječima), i ima suhoparnu duhovitost koja će vas glasno nasmijeti (ako niste previše zaokupljeni bijesom). Na primjer, kada opisuje jednog gay pacijenta kojeg je partner uvjerio da se upusti u seksualni eksperiment s damom, ménage à trois, Cleckley piše:

Komentar: Pročitajte i pojedine prethodne članake autora objavljene na njegovom Political Ponerology blogu, a također ga pratite na njegovom Substacku PoliticalPonerology: Pročitajte i seriju članaka na temu ponerologije:


People 2

Elektrin i Edipov kompleks: Nerazriješeni razvojni sukobi mogu uzrokovati brojne poremećaje ličnosti

Edipov i Elektrin kompleks se odnosi na rane faze razvoja djeteta koje karakterizira žudnja za očevima ili majkama i dovodi do natjecanja između djece i roditelja istog spola za naklonost i osjećaje roditelja suprotnog spola. Ako je obitelj stabilna, nestaje neprimjetno. Ali, što se događa kada to nije slučaj?

kompleksi
Postoji li netko tko nije čuo za famozni Edipov i Elektrin kompleks? I tko to barem jednom u životu nije spomenuo, opisujući nekoga s kime je bio u nekakvom odnosu, bio on prijateljski, poslovni, ili ljubavni?

Pa, krenimo od početka, od grčke mitologije, kako bismo objasnili tko su uopće bili Elektra i Edip. Sami mitovi, uočit ćete, nalik su na današnje latino sapunice.

Magnify

Dunning-Krugerov efekt: Glupani slijepi za svoju glupost

men reading
© istock
Vjerujete li da posjedujete velika znanja i sposobnosti, nema načina da vas se razuvjeri. Taj je fenomen obrađen u istraživanju dvojice znanstvenika, Davida Dunninga i Justina Krugera, po kojima je nazvan.

Dunning-Krugerov efekt uvjerenje je ispodprosječno inteligentnih ljudi da su bistriji i sposobniji nego što jesu. Ljudi ograničenih umnih sposobnosti nemaju spoznajnu moć potrebnu da uvide svoju ograničenost. Spoj manjka svijesti o sebi i slabih umnih sposobnosti navodi ih da precjenjuju svoju inteligenciju, a podcjenjuju tuđu.

Kao što je Charles Darwin napisao u knjizi Porijeklo čovjeka, "samouvjerenost proizlazi iz neznanja češće nego iz znanja".

Komentar: Pročitajte i članak: Dunning-Kruger efekt: Nova studija pokazala je da neznanje i pretjerano samopouzdanje utječu na intuitivno razmišljanje


Bulb

Imperativ ekstremnog pozitivnog razmišljanja može imati loš utjecaj na naše mentalno zdravlje

women on the window
U svijetu danas postoji ogromna industrija samopomoći, koja je nastala na temeljima New Age pokreta: nemilice se izdaju knjige i održavaju seminari o moći pozitivnog mišljenja, uz tvrdnju da su sretne misli bitne za zdravlje. Veliku ulogu u popularizaciji pozitivnog mišljenja, gotovo kao panaceje, odigrao je i Norman Vincent Peale, protestantski pastor koji je 1952. godine objavio svjetski bestseller "Moć pozitivnoga mišljenja". Dok je new age eklektički uzimao pomalo iz svih religija, Peale je svoje učenje bazirao na kršćanstvu. U predgovoru svojeg bestsellera citirao je američkog psihologa Williama Jamesa koji je rekao: "Najveće otkriće mojega naraštaja jest da ljudsko biće može promijeniti svoj život promjenom svoga mentalnoga stava."

Što je tu sporno, zapitat ćete se? Zar nije bolje onima koji misle pozitivno?

Stručnjaci kažu da je sporan diktat pozitivnog razmišljanja i imperativ sreće čak i kada objektivno nemate niti jedan razlog za to jer vam je, primjerice, upravo preminuo netko blizak ili ste doznali da imate neizlječivu bolest. Sporno je oduzimanje ljudima prava na autentične emocije.

Bulb

Što je vjera?

Misli u nedjelju ujutro
cup of coffee

Komentar: Čitajte i ostale članke autora na njegovom Substacku LucTalks.

Pojedini članci su i prevedeni na hrvatski jezik:


Cassiopaea

Ponovno zadobiti odvažnost

covjek i nebo
Problem straha među ljudima nije nov. Ima već dosta dugo, možda više nego što se usudimo izračunati, kako je čovjek izgubio vjeru u samoga sebe, u sudbinu koja mu je primjerena i, posljedično, u sudbinu čovječanstva. Povijest mu je potpuno strana i ne osjeća se njenim graditeljem, već njenom žrtvom. Vrijeme više nije element nadanja koji nam omogućava krenuti naprijed s obnovljenim ­snovima i stalnim djelovanjem; vrijeme je sada, naprotiv, smrtonosno oružje koje uništava ljude i civilizacije, koje troši sve bez ikakve mogućnosti obnove.

Posljedice su očekivane, a mi ih podnosimo u većoj ili manjoj mjeri.

Komentar: O povezanosti čovjeka i kozmosa, a posebno o ponavljajućim povijesnim ciklusima, pročitajte zadnji dio knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk, počevši od poglavlja Nebeski Mandat.

Prvo poglavlje knjige možete pronaći ovdje.