Znanost o duhuS


Mr. Potato

Francis Bacon - O mudrosti sebičnih

sebični
Mrav je mudro stvorenje za sebe sama, ali je štetočina u voćnjaku ili u vrtu. I zaista, ljudi koji su veliki samoljubivci nanose štetu državi. Razlikuj ljubav prema sebi od ljubavi prema društvu; i budi tako iskren prema sebi da ne budeš ne­iskren prema drugima, naročito ne prema svom kralju i domovini. Jadno je čovjekovo djelovanje ako je njegovo središte on sam...

Ocjenjivanje svega prema sebi opravdanije je kad je u pitanju vladar; jer vladar ne ovisi sam o sebi zato što njegovo dobro i zlo ovise o zajedničkom dobru. Ali veliko je zlo kad vladarev sluga ili građanin u državi postupa tako. Jer kakvi god poslovi prolazili kroz ruke takvog čovjeka, on će ih uvijek savinuti prema vlastitim ciljevima koji se često ne podudaraju s namjerama njegova gospodara ili države. Zato neka vladar ili država biraju službenike koji nemaju takvu karakternu crtu, osim ako ih ne kane uzeti samo kao pomoćnike koji nemaju samostalne ovlasti.

Ono što stvar čini još pogubnijom je gubitak svake mjere. Već je dovoljno nelogičnosti u tome što se korist sluge pretpostavlja gospodarevoj, no krajnost je još i veća kada slugina sitna korist ide nauštrb gospodareve krupne dobiti. A takav je slučaj kada su nedostojni časnici, blagajnici, poslanici, vojni zapovjednici i druge nepoštene i ­podmitljive sluge koji okreću stvari u svoju korist te svojim sitnim sebičnim ciljevima i željama upropaštavaju krupne i značajne poslove svojih gospodara. Uglavnom, korist koju takve sluge vide najčešće je razmjerna njihovu imetku, ali šteta koju su tom koristi nanijeli svome gospodaru razmjerna je njegovu položaju.

Snakes in Suits

Najbolje od Weba: Psihopati i menadžerska klasa: Kako homologija u modus operandi riskira patokratsko zarobljavanje

Psychopath
Homologija se odnosi na korespondenciju između dva entiteta koji dijele zajedničku strukturu. Ono za što se ovdje zalažem jest homologija između modusa operandi trenutne vladajuće menadžerske klase i manipulativnog, verbalno tečnog psihopata, što ostavlja prve - osobito višak elite vladajuće klase - stalno ranjivim na patokratsko zarobljavanje.1

Koncept patokracije razrađen je u ranijem postu - onima koji nisu upoznati s tim konceptom predlažemo da o njemu saznaju ovdje. Osim toga, ovdje se ne pokušava obraniti ili poduprijeti moje tvrdnje o vladajućoj, menadžerskoj klasi. To je opširno učinjeno u mojoj knjizi "The Manager Class on Trial". Oni koji su zainteresirani za dokaze i razradu tvrdnji iznesenih u ovom postu neka pogledaju tamo.

Ukratko, tijekom posljednjeg stoljeća i pol, Marxovu buržoasku vladajuću klasu na Zapadu je zamijenila nova, menadžerska vladajuća klasa. Ovi potonji ostaju klasa u Marxovom smislu, koja ima jasan odnos prema načinu proizvodnje. Kao i svaka druga vladajuća klasa, oni održavaju ideološku suprastrukturu koja održava njihovu hegemoniju. Međutim, ono što je jedinstveno u vezi s ovom menadžerskom klasom jest to da su - budući da se sastoje od manipulatora simbolima - jedinstveno verbalno tečni i sposobni za psihološku manipulaciju.

Komentar: Pogledajte također: Ostali članci autora:


Bizarro Earth

Najbolje od Weba: Psihorijum: novi i potreban analitički alat u proučavanju patokracije

Ponerology
© Red Pill Press
Kao što je spomenuto u ranijoj objavi, primijetio sam da je Andrew Łobaczewski važan znanstvenik koji je uveo koncept patokracije i koji me upoznao s važnošću sustavnog upada psihopata u politiku. U svojoj knjizi Politička ponerologija u nekoliko je navrata opširno raspravljao o fenomenu za koji ne daje precizan naziv. Evo nekih njegovih zapažanja.

On govori o vremenima ekstremne ugode, u kojima averzija prema nelagodi navodi ljude da se opiru tome da čuju neugodne istine:
U takvim vremenima, sposobnost za logičnu i discipliniranu misao, rođenu iz potrebe u teškim vremenima, počinje blijedjeti. Kada zajednice izgube sposobnost psihološkog razuma i moralne kritike, procesi stvaranja zla se intenziviraju na svim društvenim razinama, bilo individualnim ili makrodruštvenim, sve dok ne dovedu do "loših" vremena.

Kada nekoliko generacija bezbrižnosti "dobrog vremena" i rastuće histerije rezultira društvenim deficitom u pogledu psiholoških vještina i moralne kritike, to utire put patološkim spletkarošima, opčiniocima [Spellbinders, op. prev.], čak i primitivnijim varalicama i njihovim organiziranim sustavima društvene i moralne destrukcije da djeluju i da se stope u procese nastanka zla. Oni su bitni čimbenici u njegovoj sintezi.

Komentar: Pogledajte također: Ostali članci autora:


Eye 1

Psihopatija (3): Kontroverzne evolucijske teorije smještaju psihopate među nadmoćne predatore, a empate među slabiće

clockwerk orange
© web
Ranih 60-ih prošlog stoljeća, kada je forenzička psihologija bila još u povojima, a istraživanja psihopatije praktički nisu ni postojala, kanadski forenzički psiholog Robert Hare napravio je čitav niz studija na zatvoreničkoj populaciji, tražeći biološke odgovore na strah, fobije te na mehanizme motivacije, nagrada i kazni.

Hareov prvi probojni eksperiment psihopatije mjerio je fiziološko uzbuđenje. Dok su bili priključeni na monitor znojnih žlijezda, volonterima je rečeno da će doživjeti kratki šok osam sekundi nakon odbrojavanja od 12 sekundi. Studija, objavljena u časopisu The Journal of Abnormal Psychology 1965., otkrila je da, dok je većina kriminalaca i kontrolnih subjekata ispoljila značajan fiziološki stres u očekivanju šoka, psihopati nisu. U sličnoj studiji objavljenoj sljedeće godine, sudionici su imali mogućnost da budu šokirani odmah ili 10 sekundi kasnije. Osamdeset do 90 posto ne-psihopata odlučilo je odmah završiti s tim, ali samo 56 posto psihopata odabralo je tu opciju, sugerirajući da im ne smeta čekati neugodan događaj.

Komentar: Više o evoluciji psihopatije pročitajte Zlatno doba, psihopatija i šesto izumiranje

Predhodni nastavak: Psihopatija (2): Skloni su stapanju s okolinom poput kameleona pa često prolaze neotkriveni

Dodatno o psihopatiji:


Music

Klasično putovanje: Glazba i život

space music
Ljepota je vječnost koja se gleda u zrcalo.
Ali ti si i vječnost i zrcalo.

Kahlil Gibran
Zori ili sutonu, naravno, nije važno gledamo li ih ili ne. I dalje će biti lijepi bilo da ih gledamo i raspoznajemo ili ne. Iz toga slijedi da na ovom svijetu postoji vječan objektivan princip koji nazivamo Ljepota, princip koji ne ovisi o nama. Ponekad ga raspoznajemo, ponekad ne; to ovisi o našem subjektivnom gledištu. Ako objektivnost zamislimo kao nebo, subjektivnost je zatvoreni prozor.

Objektivna su stalno postojeća apsolutna načela ili snage koje možemo nazvati kako želimo: arhetipovima, božanstvom... nije važno. Prozori su mnogi aspekti vidljivog ljudskog života: umjetnost, znanost, religija i politika. Naš je izbor očistiti prozor ili dopustiti da ostane mutan, otvoriti ga ili zatvoriti. Tu naša subjektivnost može priječiti pogled ili nas učiniti kanalima za vječne principe Ljepote, Istine, Dobra i Pravde. Činjenica da svatko može otvoriti prozor znači da negdje u srcu, bez obzira na vrijeme, mjesto, boju kože ili status osobe, postoji ljudska čežnja za vječnim nebom dobrote.

Caesar

SOTT Fokus: Kako razviti svoju dušu

sky sunset
© L.P. Koch
Evo nešto što svi možemo učiniti.

Svaki dan, potrudite se da se radujete uspjehu drugih: osobito uspjehu u stvarima koje želite za sebe.

Zamislite nekoga i zamislite njega ili nju kako je doživio napredak i pronađite ono mjesto u sebi zbog kojeg se osjećate sretnim zbog te osobe.

Probijte se kroz bol ljubomore. Neka vaša ljubav prema čovječanstvu zasja i rasprši tamu podlosti: zatvorenost uma, Gollumovo lice, okorjelu ružnoću sitničavosti i nezahvalnosti.

Komentar: Čitajte i ostale članke autora na njegovom Substacku LucTalks.

Pojedini članci su i prevedeni na hrvatski jezik:


People 2

Toksični odnosi: Naučite se zauzeti za sebe ako vas netko omalovažava, vrijeđa, ponižava i iscrpljuje

toxic relationship
© web
Sigurno ste čuli za toksične veze. Doslovan prijevod riječi toksičan je otrovan. Takvi odnosi su, kao uostalom i većina drugih, složeni, no imaju neke zajedničke karakteristike. Najkraće rečeno, to bi bio odnos zbog kojeg se osjećate nepodržano, neshvaćeno, poniženo ili napadnuto. Još kraće, to bi bio svaki odnos zbog kojeg se osjećate loše.

Osjećate li se u nekoj vezi ili odnosu "bijedno", vrlo je vjerojatno da se radi o toksičnom odnosu i trebali bi pogledati istini u oči te krenuti ka izlazu. Odnos je otrovan kada je vaša dobrobit ugrožena.

U nastavku teksta prenosimo savjete za učinkovite načine upravljanja takvim vrstama odnosa koje je predložila dr. Carly Snayder za www.verywellmind.com.

Info

Sindrom "varalice": Sumnja u vlastite sposobnosti i kompetencije može potaknuti ciklus tjeskobe, depresije i krivnje

Neki ljudi, usprkos vanjskim pokazateljima kompetentnosti (akademske titule, odlične ocjene, šefovske pozicije i sl.) ne vjeruju da zaslužuju svoj uspjeh ili sreću. Oni sumnjaju u svoje talente, vještine i postignuća i imaju uporan, internalizirani strah da će biti otkriveni kao prevaranti.

two masks
© Pixabay
Radi se o fenomenu ili sindromu varalice (imposter syndrome). Uobičajeno je da "varalice" osjećaju da će njihov pravi identitet biti otkriven pod maskom koju smatraju lažnom. Sindrom neki nazivaju i percipiranom prijevarom.

Osjećaji varalica odražavaju sukob između vlastite percepcije sebe i načina na koji ih drugi doživljavaju. Iako drugi hvale njihove talente, oni svoje uspjehe pripisuju sreći. Ne vjeruju da su ih zaradili vlastitim zaslugama i boje se da će drugi na kraju shvatiti istu stvar.

Posljedično, vrše pritisak na sebe da rade više kako bi spriječili druge da prepoznaju njihove nedostatke ili neuspjehe i da postanu vrijedni uloga za koje vjeruju da ih ne zaslužuju. Daljnja postignuća ih ne umiruju: smatraju ih proizvodom vlastitih napora da održe "iluziju" uspjeha. Male pogreške, a tko radi taj i griješi, učvršćuju njihovo uvjerenje da nisu dovoljno inteligentni ili sposobni.

S vremenom to može potaknuti ciklus tjeskobe, depresije i krivnje. Živeći u stalnom strahu od "otkrića", teže savršenstvu u svemu što rade. Možda će se osjećati krivima ili bezvrijednima kada to ne mogu postići pa mogu "izgorjeti", preopterećeni svojim kontinuiranim naporima.

Horse

Sindrom "Bijelog viteza": Oni su "rođeni spasitelji" koji ne uviđaju da je pomoć zapravo potrebna njima

bijeli vitez
© Pinterest
Zašto nas neke osobe koje se nesebično daju drugima iritiraju? Što naslućujemo kada ih nakon nekog vremena više ne želimo u svojoj blizini?

Kolokvijalno rečeno, instinktivno ćemo osjetiti da se iza žrtvovanja za druge kod takozvanih "rođenih spasitelja" skiva neki motiv i to će nas odbiti. Neće to odbiti sve nas, ali neki će sigurno pobjeći glavom bez obzira, tražeći natrag svoje pravo da se sami nose sa svojim problemima, pa i da budu oštećeni, ponekad jadni, tužni ili kakvi god, budući da život sigurno nije bezbrižna igra veselih flamingosa na pješčanoj plaži već stalna borba.

Razumljivo, iritirat će nas uglavnom oni spasitelji koji se svojim altruizmom prekomjerno hvale, dižući sebe u nebesa. Takve osobe će se potruditi da uvijek ispadnu moralnije od drugih. To nas može razljutiti, ali kao i obično, i tu se skriva neka "kvaka" pa trebamo zastati i razmisliti prije nego što ih prezremo kao egomanijake željne tuđeg pljeska zbog humanosti koja je možda veća od naše. Te osobe koje imaju kompulzivnu potrebu popravljati tuđe živote, naime, pate od jednog sindroma i prava je istina da je pomoć zapravo potreba njima. Srećom, ona je i moguća. No, pogledajmo najprije o čemu se tu radi.

Eye 1

Psihopatija (2): Skloni su stapanju s okolinom poput kameleona pa često prolaze neotkriveni

american psycho
© web
Slavni kanadski forenzički psiholog Robert Hare, danas 87-godišnjak, cijeli je život posvetio proučavanju i pokušaju razumijevanja psihopatije, jednog od najfascinantnijih i najopasnijih poremećaja ponašanja u ljudskoj zajednici.

Radio je kao zatvorski psiholog. Procijenio je na stotine kriminalaca, uključujući neke od najozloglašenijih kanadskih psihopata. Sama riječ "psihopat" postala je sinonim za određenu vrstu zla: označava specifičnu vrstu lukavih, krvožednih grabežljivaca kojima nedostaje empatije, grižnje savjesti i kontrole impulsa, koji spremno krše društvena pravila i iskorištavaju druge kako bi dobili ono što žele.

Psihopati su sposobni za najgnusnije zločine, no često su toliko šarmantni i manipulativni da se godinama, a možda i cijeli život, mogu skrivati ​​iza dobro kultivirane maske normalnosti. Samo oni koji su uhvaćeni postaju poznata imena, kao što je to, primjerice, bio serijski ubojica Ted Bundy.

Komentar: Predhodni nastavak: Psihopatija (1): Mogu li mala djeca imati psihopatske sklonosti?

Dodatno o psihopatiji: