Već duže vremena se pitam zašto većinom prolazimo kroz život bez da ispitujemo neke od osvnovnih predožbi koje imamo o stvarima. Pretpostavljamo da su predodžbe i prosudbe koje donosimo isto što i stvarnost, bez da postanemo svjesni te bitne razlike. Jasno je da imamo razne svjetovne i životne brige i da često nemamo ni dovoljno energije ni vremena da se još uz to bavimo i preispitivanjem naših pretpostavki. To je zasigurno točno, ali također je moguće da su te brige pojačane time što si ne damo vremena i energija da ih sagledamo iz drugih perspektiva, što bi ih onda eventualno moglo olakšati. Može biti da bi se lakše počeli nositi i s tim osnovnim životnim problemima kada bismo počeli dublje razmatrati vlastito iskustvo i naš način življenja.

Ali zašto je nešto što je tako naočigled razumljivo, naime da naše predodžbe nisu isto što i stvarnost, olako izgubljeno u svakodnevnom životu? Čini se da radimo upravo suprotno, aktivno branimo vlastita uvjerenja i predrasude te radimo kako bi ih ojačali i potvrdili.

Kako god bilo, ostaje činjenica da se ne trudimo pogledati ispod površine, kao da očekujemo da ćemo ugledati svakakva čudovišta s kojima se nećemo moći nositi, kao da znamo da ćemo morati pustiti određene predodžbe da odumru, što nikome nije ugodno nego zapravo donosi određenu dozu boli i moglo bi značiti da moramo u potpunosti preorijentirati život kakav smo do sada živjeli i shvaćali.

Unatoč prividu veće slobode, ljudi u razdoblju Kali Yuge su potlačeni i ograničeni, a nitko ne može biti cjelovit kada je odsječen od sjećanja na Duh — na Izvor. Prema drevnim sanskrtskim zapisima - Puranama, Kali Yuga je četvrta i ujedno najgora Yuga (vremenski period) u kojoj se trenutno nalazimo...

Proteklih 6000 godina ljudi su bili prisiljeni birati hoće li postati tirani ili robovi tiranina. Uz beskrajne ratove koji bjesne, ljudi su bili podvrgnuti užasima vojnog života. Istrenirani su da odbijaju emocionalne informacije, da u tišini podnose bol i nikada ne plaču. Čovjek koji je rano odvojen od majke ima malo mogućnosti da gaji nježne osjećaje i postane bolji ratnik. Baš kao što je ženom koja je odvojena od oca lakše dominirati i manipulirati.

Kao topovsko meso, moto muškaraca često je bio: "Naše nije da ispitujemo zašto. Naše je samo učiniti ili umrijeti."

Drevne sanskrtske PURANE govore nam da će se u Kali Yugi "Ljudi posvetiti zarađivanju novca, a vlast će imati najbogatiji" - kao da je to nešto bizarno, anomalija. U današnjem svijetu čovjek se mjeri veličinom bankovnog računa.

Dogovor oko toga što ćemo smatrati stvarnim, a što fikcijom ili iluzijom, osnovno je polazište i razdjelnica slike svijeta. Pristavši u 18. i 19. stoljeću na to da će se stvarnim smatrati samo ono što pet osjetila može prepoznati, znanstvena je elita utrla put neograničenoj dominaciji osjetilnog. Tim je slijedom ujedno otvorena golema mogućnost manipulacije čežnjama, žudnjama i strahovima suvremenog čovjeka i dan je poticaj uobičajenim pratiteljima kultura u dekadenciji: ateizmu, materijalizmu i hedonizmu.

Danas živimo u svijetu višestruko podijeljenom u sveopćoj borbi za moć, gdje ono animalno i instinktivno¹ prečesto prevladava nad humanim. Humane vrijednosti, one koje razlikuju čovjeka od ostalih bića na Zemlji, a koje se kroz kulturu manifestiraju kao kreativno izražavanje i čuvanje vrijednosti, pravednosti, ljepote i plemenitosti, danas su sve više marginalizirane.

Zaborav temeljnih životnih vrijednosti i zamagljivanje prirodnih zakona čine čovjeka neodgovornim za vlastiti život, a nedostatak poštovanja prema tim vrijednostima najbolji je put u animalno. Ovo zanemarivanje polako dovodi čovjeka do neravnoteže, osobnih poremećaja i depresija... i približava ga samom pragu samouništenja.

Učite svoju djecu da im ne treba ništa izvana da bi bila sretna, nikakva osoba, nikakvo mjesto ili stvar, i da se prava radost otkriva iznutra.

Tome ih učite, i velike ćete ih stvari naučiti.

Učite svoju djecu da je neuspjeh izmišljotina, da je svaki pokušaj uspjeh,
i da svaki napor donosi pobjedu, da je prvi podjednako dostojan poštovanja kao i posljednji.

Tome ih učite i velike ćete ih stvari naučiti.

Učite svoju djecu da su duboko povezana sa sveukupnim Životom, da su Jedno sa svim ljudima, i da nikada nisu odvojeni od Boga.

Tome ih učite, i velike ćete ih stvari naučiti.

Učite svoju djecu da žive u svijetu veličanstvenog obilja, da ima dovoljno za sve, i da se najviše prima u dijeljenju, a ne u gomilanju.

Tome ih učite, i velike ćete ih stvari naučiti.

"Potreban je trud da se svijet izloži propagandi i hipnotizira kako bi se pokorio." - Joost Meerloo, Silovanje uma

"Čovjek ne stvara svoje ideje; mogli bismo reći da ga ideje čine." - Carl Jung, Freud i psihoanaliza

Ideje su sjeme naših najvećih kreacija, ali mogu posijati i uništenje. Ideje, kada se provedu u djelo, dovode do individualnog i društvenog procvata ili do individualne patnje i društvene propasti. A određene ideje mogu izazvati masovnu psihozu i motivirati pojedince da počine djela takve okrutnosti i izopačenosti da će se vanjskom promatraču činiti da je društvo opsjednuto zlom.

Razmišljajući o masovnoj psihozi koja je izbila diljem Europe sredinom 20. stoljeća i koja je dovela do više ratova i višestrukih genocida, Carl Jung je napisao sljedeće:

"Upravo kad su ljudi čestitali sami sebi što su ukinuli vjeru u demone, pokazalo se da umjesto da opsjedaju tavan ili stare ruševine, demoni lebde u glavama naizgled normalnih Europljana. Tiranske, opsesivne, opojne ideje i zablude bile su posvuda, a ljudi su počeli vjerovati u najapsurdnije stvari, baš kao što vjeruju opsjednuti." - Carl Jung, Nakon katastofe

Jung je svoj život posvetio proučavanju psihe čovjeka i bio je akutno svjestan kako ideje utječu na individualni i društveni razvoj. Stoga moramo paziti koje ideje potvrđujemo, a koje negiramo, a to se posebno odnosi na naše ideje o ljudskoj prirodi, ljudskom potencijalu i pravilnoj strukturi društva. Jer ovaj skup ideja pomaže u određivanju našeg vrijednosnog sustava koji nas potiče da djelujemo na određene načine i da težimo određenim stvarima.

Te su ideje sastavni dio našeg moralnog kompasa koji nas uči što je ispravno, a što pogrešno, što voljeti, a što mrziti. A naše ideje o ljudskoj prirodi postavljaju granice, široke ili male, na naš potencijal i na individualnoj i na kolektivnoj razini.

Ljudi koji se ne odluče za neki posao ili karijeru redovito izgube kompas i zalutaju. To lutanje nastoje zamaskirati fasadom romantična buntovništva

Moguće je biti zadovoljan, čak i sretan, s ovim ili onim partnerom, s ovom ili onom skupinom prijatelja, s ovom ili onom karijerom. U nekom smislu može se reći da bismo zadovoljstvo na tim područjima možda postigli i da smo drukčije izabrali.

Sva ta područja imaju i svoje velike nedostatke: ljubavni partneri mogu biti nestalni i komplicirani, kao i prijatelji, a svaka karijera i posao nose sa sobom nezadovoljstva, razočaranja, pokvarenosti, proizvoljnu hijerarhiju, internu politiku i posve bezumne odluke. Iz toga što ne postoji idealna vrijednost mogli bismo zaključiti da ništa nije važnije od ičega drugog - ili pak izvući još beznadniji zaključak: da ništa uopće nije važno.

Živimo u svetu u kome se javno priča o seksu više nego ikada, industrija zabave se uzda u naše seksualne instinkte kada pravi svoj sadržaj, a masovno korišćene aplikacije za upoznavanje prvenstveno služe za pronalaženje seksualnog partnera. Kako je onda moguće da u ovakvoj atmosferi ljudi ređe vođe ljubav nego pre tri decenije?

Ako ste sumnjičavi prema ovoj tvrdnji, reći ćemo vam da iza nje stoje kredibilna istraživanja iz mnogih zemalja.

Istraživanje iz Velike Britanije, sprovedeno tokom tri decenije, pokazalo je da su ljudi 1991. imali seks pet puta mesečno, godine 2001. taj broj je pao na četiri, a 2012. su u proseku tri puta vodili ljubav svakog meseca.

"Ako pogledate širom sveta, i druge studije pokazuju pad učestalosti vođenja ljubavi. Dakle, to je već pravi međunarodni trend", rekao je Soazig Klifton, jedan od autora studije, povodom iznenađujućih rezultata istraživanja

Nemački istraživači zabeležili su sličan pad seksualne aktivnosti od 2005. do 2020. godine, a kao razlog navode smanjen broj ljudi koji žive sa partnerom.

Prema istraživanjima urađenim u SAD 2009. godine, 79 odsto tinejdžera starosti između 14 i 17 godina nije imalo seksualni odnos u prethodnoj godini, dok je ovaj procenat porastao na 89 odsto u istom istraživanju sprovedenom deset godina kasnije.

Mnogi veruju da se uzrok pada seksualne aktivnosti krije u rastu popularnosti onlajn video igrica, kao i društvenih mreža, ali za to ne postoje čvrsti dokazi.

Soazig Klifton je istakao da je ljudima danas lakše da pričaju o seksu u odnosu na period '90-ih.

"Možda su ljudi slobodniji da kažu da nemaju seksualne odnose", objasnio je on. To bi moglo da bude jedno od objašnjenja iznenađujućih rezultata istraživanja.

"Svi mi u pojedinim trenucima znamo da su i najsloženije ustanove našeg života napravljene samo zato da bismo pobjegli od naše prave zadaće, znamo da bismo rado našu glavu skrili bilo gdje, kao da nas tamo naša savjest sa stotinu očiju ne bi mogla ščepati, znamo da državi, stjecanju novca, društvenosti ili znanosti poklanjamo svoje srce samo zato da ga više ne bismo imali, znamo da čak i težak dnevni rad rintamo žešće i nesvjesnije nego što je potrebno za život jer nam se čini potrebnijim da ne dođemo do svijesti. Sveopća je žurba jer je svatko u bijegu od sebe sama".

- Friedrich Nietzsche

Potaknut čitanjem knjige Spokoj je ključ Ryana Holidaya, i sličnim razmišljanjima, htio sam se ovdje osvrnuti, kroz par citata iz te knjiga, na sveprisutnu užurbanost i odsutstvo mirnoće u ljudskoj prirodi koju su primjetili mislioci tijekom stoljeća. Mirnoće ne u fizičkom smislu, već unutarnjem - stanju koje nam dopušta da čujemo glas savjesti - te kako odsutsvo toga djelomično doprinosi raznim problemima sadašnjice i našim privatnim životima.

Jedna od ustanova koja guši kontakt s nečim višim unutar nas, su naravno vodeći mediji koji igraju ulogu glasnogovornika elita na vlasti. Utapaju ljudsku svijest u kakofoniji laži i pokušavaju nametnuti svoju iskrivljenu verziju stvarnosti svima ostalima. Ali ipak, moć koju posjeduju dolazi od toga što mi sami nismo u kontaktu s vlastitom savješću i razumom, jer smo dopustili da te sposobnosti atrofiraju i predali ih neodgovornim institucijama, raznim "stručnjacima" i trgovcima lažima. Time gubimo kontakt sa širim svijetom i nama samima. Nije ni začuđujuće da neki pojedinci karakteriziaju naše trenutno doba kao mračno.

"Morate biti dovoljno mirni da otkrijete što se zapravo događa. Morate pustiti da se mutna voda slegne. To se ne može dogoditi ako letite s jednog mjesta na drugo, ako natrpavate svoj raspored svim aktivnostima koje vam padnu na pamet kako biste izbjegli mogućnost da makar i trenutak provedete sami sa svojim mislima".

- Ryan Holiday

Ono što slijedi su komentari na nekoliko točaka koje sam označio u knjizi, i za koje smatra da bi možda mogle biti korisne drugima. U osnovi knjiga govori o potrebi za unutarnjom mirnoćom u našem bučnom svakodnevnom životu koji je ispunjen raznim obavezama, razonodama i slično, što nas spriječava da pauziramo i razmislimo o tome što je zapravo važno.

Tražite, i dat će vam se. Kucajte, i otvorit će vam se. Ako tražite kao da želite i kucate kao da želite ući, možda vam se ukaže prilika da poboljšate svoj život: malo, puno ili potpuno.

Obraćajte pozornost. Usredotočite se na svoju okolinu, fizičku i psihološku. Primijetite što je to što vam smeta, što vas brine, što vam ne dopušta da budete to što jeste, a što možete popraviti, što hoćete popraviti. To možete otkriti postavljajući si tri pitanja (ali tako kao da vas iskreno zanima odgovor): "Što mi smeta?", "Je li to nešto što mogu popraviti?" i: "Bih li to bio voljan popraviti?"

Ako otkrijete da je na bilo koje od ovih pitanja odgovor "ne", tražite drugdje. Ciljajte niže. Tražite dok ne nađete nešto što vas muči, što možete i želite popraviti, i zatim to popravite. To je dovoljno za jedan dan.

Možda vam je na stolu hrpa papira koju izbjegavate, koju ne želite ni pogledati kada uđete u sobu. Iz te hrpe vrebaju strašne stvari: porezni obrasci, računi, pisma od ljudi koji žele nešto od vas, a vi ne znate možete li to ostvariti. Primijetite svoj strah i imajte samilosti prema njemu. Možda među tom hrpom papira ima zmija. Možda će vas ugristi. Možda tamo vrebaju i hidre. Odsjeći ćete jednu glavu, a sedam novih će narasti.

Kako biste se uopće mogli nositi s time?

Većina ljudi obožava glazbu. Ako je vedra, glazba će se pozitivno odraziti na naše raspoloženje, ako je smirujuća, potaknut će nas na razmišljanje i može utjecati na donošenje kvalitetnijih odluka, može se pozitivno odraziti na našu kreativnost itd., a jako je dobra vijest i da slušanje glazbe može usporiti kognitivno propadanje.

Svirate li neki instrument, mogli biste imati iznenađujuće koristi od te aktivnosti. Istraživanja su pokazala da redovito sviranje glazbenog instrumenta može povećati volumen moždanog tkiva te poboljšati kognitivne vještine poput vizualnog pamćenja. Koristi su najizraženije ako glazbena obuka započne u ranoj dobi, ali mogu biti značajne i kada se instrumenti uče svirati u odrasloj dobi.