Komentar: Mnogi ljudi instinktivno "osjećaju" kao da ne pripadaju istoj biološkoj vrsti u kojoj su i psihopati. Prije skoro jednog desetljeća, znanost je "pokazala" da to baš i nije tako daleko od istine.
Profesor sa Sveučilišta Južna Kalifornija (USC) koristio je skeniranje mozga pomoću m
© Usha SutliffAdrian Raine
Adrian Raine, profesor psihologije i neuroznanosti na USC College of Letters, Arts & Sciences, fokusirao je svoje istraživanje na dva dijela mozga: hipokampus, dio temporalnog režnja koji regulira agresiju i transfer informacija u memoriju, i na corpus callosum, most nervnih vlakana koji povezuje moždane polovice.Jedan tip psihopata su uspješni u izbjegavanju uhićenja nakon počinjenih zločina, dok drugi tip nije.
Kako bi istražio fizičke korijene psihopatskog ponašanja, Raine i njegovi kolege su regrutirali 91 muškarca iz udruge za privremeno zapošljavanje Los Angelesa, te su im dali seriju testova kako bi ispitali njihove kognitivne mogućnosti, mogućnosti procesuiranja informacija i njihovu kriminalnu povijest. Također su bili podvrgnuti MRI-ju, odnosno skeniranju mozga magnetskom rezonancom.
U studiji o hipokampusu, znanstveni tim je proširio istraživanja prethodnih studija tako što je po prvi put usporedio mozgove dvije skupine: "uspješnih" psihopata - onih koji nisu uhvaćeni za kriminalna djela koja su počinili - i "neuspješnih" psihopata - onih koji su uhićeni.
Hipokampus igra ključnu ulogu u reguliranju agresije i u učenju kojih se situacija treba bojati - što je proces koji se zove kontekstualno uvjetovanje straha.
Kod psihopata kontekstualno uvjetovanje straha igra ulogu u učenju koncepta što uraditi, a što ne, rekao je Raine. Pretpostavljalo se da poremećaj u spoju hipokampusa s predfrontalnim korteksom može doprinijeti impulzivnosti, nedostatku kontrole i emocionalnim abnormalnostima koje se primjećuju kod psihopata.
"Radi se o učenju o tome što je ispravno, a što nije, u određenim situacijama." rekao je.
Komentar: U članku Psihopati - Rješenje? smo pokazali snimke skeniranih mozgova "normalne kontrolne" osobe i psihopata, na kojima se jasno vidi razlika u moždanoj aktivnosti ispitanika: