Biosecurity Threat
© Corbett Report
Čuli ste za "teatar sigurnosti", zar ne? To je vrsta gluposti koja uključuje skidanje odjeće, što je uspostavljeno u zračnim lukama nakon napada 11. rujna 2001. kako bi se putnicima pružio osjećaj da ih vlada štiti od podlih terorista Al-CIA-de.

Naravno, ove mjere zapravo nikako ne doprinose sprječavanju terorizma. Čak su i mainstream mediji bili prisiljeni priznati da TSA [Uprava za sigurnost prometa SAD-a, op.prev.] nikada nije uhitila niti jednog terorista s takvim praksama.

Ali nije u tome poanta. Ove procedure postoje samo da stvore dojam da agencije poput TSA zapravo čuvaju javnost.

Pa, znate što? Kako prelazimo s paradigme "domovinske sigurnosti" nakon napada 11. rujna 2001. u paradigmu "biosigurnosti" nakon Covida, sada postoji ekvivalent fenomena sigurnosnog teatra koji je u nastajanju: teatar biosigurnosti.

Znam da ste to već primijetili. Naljepnice na podu supermarketa govore vam točno gdje da stojite kada se poredate na blagajni. "Jednosmjerni prolazi" koji vam govore kojim putem treba hodati dok kupujete. Pištolji s infracrvenim termometrom sugestivno su usmjereni prema vašoj glavi prije nego što uđete u javnu zgradu, kao da takav uređaj zapravo može otkriti povišenu temperaturu unutar djelića sekunde od "skeniranja".

Naravno, ovi uređaji i postupci nisu namijenjeni zaustavljanju širenja bilo kojeg zaraznog patogena. Oni su jednostavno tu da se javnost osjeća bolje.

Čak je i The Bezos Post svjestan koliko je to sve smiješno. Kao što je Anna Fifield nedavno primijetila u izvještaju o tome kako se Peking nosi s "novom normalom", biosigurnosne mjere predostrožnosti koje se primjenjuju u glavnom gradu Kine očito su beskorisne.
"Zaštitari s pištoljima za mjerenje temperature raspoređeni su pred vratima supermarketa i stambenih zgrada, usmjeravajući ih na zapešća svake osobe koja želi ući. To je uglavnom formalnost, jer očitanje često ne odražava stvarnost. Ovaj je novinar zabilježio temperature u niskih 80℉ u nekoliko navrata, ali ipak je bio dovoljno živ da prođe kroz vrata".
Da, to je suština teatra biosigurnosti: to je "uglavnom formalnost" i "ne odražava stvarnost".

No koliko god je smiješan cijeli ovaj teatar biosigurnosti, upravo je postao 1000 puta smiješniji.

Od 1. kolovoza država Wisconsin zahtijeva od svih državnih službenika da nose maske za lice u državnim ustanovama. No, državni odjel za prirodne resurse (DNR) ide korak dalje: odjel zahtijeva od svojih zaposlenika da nose maske za lice tijekom telekonferencija. . . čak i kad su sami kod kuće.

Točno, ljudi koji sami sjede za računalom bez zamislive mogućnosti širenja bilo koje vrste patogena moraju nositi maske. A zašto? Jer, kao što je tajnik za prirodne resurse Preston Cole podsjetio radnike DNR-a u e-mailu 31. srpnja, oni "postavljaju primjer sigurnosti koji vas prikazuje kao zaposlenika DNR-ove javne službe koja brine o sigurnosti i zdravlju drugih".

U ovom se trenutku ni ne pretvaraju da se radi o zdravlju ili sigurnosti. Poanta ove vježbe je (prema njihovim vlastitim riječima) oblikovati očekivanja javnosti o "prihvatljivom" ponašanju u novoj paradigmi biosigurnosti.

Koji teatar.

Ali u svemu tome postoji dublja razina. Na primjer, sigurnosni teatar nakon napada 11. rujna 2001. nije uspostavljen samo radi opravdavanja proračuna napuhanih agencija poput TSA. Služio je i da se pojača narativ.

"Zašto ovi nasilnici u zračnim lukama pretresaju stare osobe u invalidskim kolicima, tjeraju ljude da prazne vrećice kolostome i općenito se prema putnicima ponašaju kao da su zatvorenici tijekom lockdown-a zatvora? To mora biti zato što je prijetnja terora stvarna! Hvala bogu što postoje ti dobronamjerni TSA agenti koji nas čuvaju od velikih loših terorističkih strašila".

Slično tome, teatar biosigurnosti Covid svjetskog poretka postoji kako bi pojačao narativ o Velikom Opasnom Virusu.

"Pa zašto su svi odjednom prisiljeni nositi maske (čak i na Zoom sastancima od kuće)? Zašto svi stojimo na naljepnicama za socijalno distanciranje u redu na blagajni supermarketa? Zašto su studentski stolovi zatvoreni pleksi staklom? Zašto zaštitari s infracrvenim termometrima provjeravaju sve one koji ulaze u poslovne zgrade i druge pretrpane prostore? To mora biti zato što je korona prijetnja stvarna! Hvala bogu što postoje hrabri vladini zaposlenici koji rade na tome da nas zaštite od velikog opasnog virusnog strašila".

Ali zapravo je čak i gore od toga.

U paradigmi terora, "teroristi" su barem bili prepoznatljivi loši ljudi sa zlim namjerama. Prema narativu terorizma, to su bili ljudi koji svjesno žele uzrokovati smrt i razaranje. Sigurnosne agencije mogu i ponašaju se prema svima kao prema potencijalnom teroristu jer mogu tvrditi da ne znaju za namjere ljudi dok se ne izvrši temeljito ispitivanje. Ali u vlastitom umu znamo da nismo teroristi i da bi se radilo o lažnoj optužbi ako bi nas optužili za terorizam.

Ali u paradigmi biosigurnosti ljude se optužuje za širenje virusnog patogena. Prema zdravstvenim vlastima, ne možete znati jeste li "asimptomatski nositelj" ako niste testirani (čak i više puta). Stoga ste možda prijetnja biosigurnosti. Ako državni agent izvrši pregled i smatra da ste nositelj smrtonosnog SARS-Cov-2 (ili onoga za što Gates i njegovi podanici zamišljaju da će uzrokovati "Pandemiju II"), kako biste to mogli pobiti? U ovom slučaju vaše namjere nisu važne. Možete protestirati protiv svoje nevinosti koliko želite, ali testovi ne lažu.

Naravno, testovi lažu. Ali opet, u tome je poanta. To je poput još jedne značajke staromodnog sigurnosnog teatra: detektori metala koje operateri mogu pokrenuti po vlastitoj volji ili psi koji otkrivaju drogu i kojima se može dati signal da daju lažnu uzbunu. Kad država želi nekoga privesti u budućnosti, tvrdeći da je njihova meta "pozitivno testirana" na *unesite naziv virusa koji zvuči zastrašujuće*, to će biti dovoljno opravdanje za većinu običnih ljudi da prihvati njihovo privođenje.

Na kraju, teatar biosigurnosti nije tako bezazlen kako može implicirati njegovo ime. To je dio uvjetovanja društva kojem smo izloženi. Socijalni inženjeri nadaju se da će nas ovo uvjetovanje uvježbati za:

a) vjerovanje u ozbiljnost biosigurnosne prijetnje koju predstavlja SARS-Cov-2 (ili bilo kojeg drugog virusa za koji nam kažu da ga se trebamo sljedećeg bojati);

b) pridržavati se mjera državnih agenata i drugih državnih tijela u svim testovima i pregledima koji su obavezni za pristup bilo kojem određenom prostoru; i

c) stvoriti u nama nesigurnost da bi bilo tko - čak i mi sami - mogli predstavljati ozbiljnu prijetnju javnoj sigurnosti, a da toga nismo ni svjesni.

I sada, kao što vidimo u Melbourneu, u Aucklandu i na drugim mjestima širom svijeta gdje je javnost naizgled izgubila razum zbog "egzistencijalne prijetnje" koju predstavlja ovaj "smrtonosni virus", previše je onih koji su spremni preći iz teatra biosigurnosti u totalitarizam biosigurnosti.

Javnost se uvjetuje. A najgore tek dolazi.