captain america
Amara se reklamirala kao duhovna iscjeliteljica upućena u razne ezoterične tehnike poput holografske rezonancije i katarzičnog oslobađanja. Djelovala je mudro i ohrabrujuće. Trebale su mi godine da vidim egomanijaka koji mi je zabio nož u leđa i vrebao ispod njene mistične new age fasade. Kad sam se probudio, bio sam upoznat s načinom na koji je ona bacala ljagu na mene pred klijentima koje sam joj poslao i prepoznao kako je njezino 'nadahnjujuće mentorstvo' dizajnirano da me obeshrabri. Kad me pokušala privući natrag sa svojom zavodljivom predigrom skrušenosti, odbio sam.

Bila je to teška lekcija napokon naučena nakon desetljeća prijateljstva.

Oni koji su u djetinjstvu poput mene bili "trenirani" kao mete za narcise, očajnički su pokušavali razbiti podmukli obrazac padanja u kandže zloćudnih narcisa. Unatoč našim naporima kojima smo prošli mučnu fazu oporavka, privukli smo uglađenije, naizgled altruističke, 'posebne', uspješne, pa čak i 'duhovne' narcise.

Zaokupljeni sa brižljivim uklanjanjem očitih znakova narcisoidnosti, kao što su kampanje blaćenja, napad na karakter osobe i neprestane laži, izgubili smo iz vida suptilnije i nevidljive načine manevriranja narcisa. Očajno se želeći uskladiti s ljubaznim karakternim ljudima, nasjedali smo na podmukli trik upadljive 'dobrote' i moralne superiornosti. Poput magneta gravitirali smo onima koji su se strateški ponašali altruistički i moralno kako bi stekli prednost.

Ovi iznimno velikodušni ljudi, vrlo vješti u moraliziranju i dušebrižnosti, poznati su kao prikriveni narcisi i zlostavljači svoje okoline.

Izražene tvrdnje o moralnim vrijednostima i filantropskim aktivnostima kako bi se osigurao (lažni) osjećaj sigurnosti te prikupljanje divljenja i povjerenja, je opis moraliziranja i dušebrižnosti. Točnije, kad narcisi moraliziraju, oni će otvoreno emitirati svoje moralne vrijednosti, istodobno ističući "one tamo" koji su moralno manjkavi. Isto tako, promovator vrlina može naglasiti ponašanje, poput dobrovoljnog rada ili duhovnih sklonosti koje potkrepljuju njihovu moralnu superiornost.

Dušebrižnost označava moralnu "govornicu" samopromocije. Ratnici socijalne pravde često su uzor dušebrižnosti jer pravedno promoviraju progresivan cilj, istovremeno gušeći potencijal za smislen dijalog.

Dušebrižnost i moraliziranje isprepleteni su s narcisoidnom sklonošću zamagljivanja i stvaranju kognitivne disonance. Gaslighting (zamagljivanje) je pojam koji opisuje lažne podatke, namjerno proizvedene i prezentirane žrtvi kako bi ih se natjerao da posumnjaju u svoje pamćenje i percepciju.


Pojava dobronamjernosti, iskrenosti i velikodušnosti potiče povjerenje i osigurava kontrolu, tako da kada se dogodi omalovažavanje i podsmjeh, to se prikriva kao dobronamjerna konstruktivna kritika. Doista, upravo su žrtvina "hipersenzibilnost" i paranoja okarakterizirani kao razlog svih nesporazuma.

Što se više narcis čini dostojanstvenijim i dobronamjernijim, podli programi ostaju prikriveni i skriveni. Svoje mete cilja zavođenjem i dezorijentacijom sa svojim grandioznim izjavama vrlina, kako bi se osigurala potrebna poluga potrebna za 'upravljanje' i umanjivanje vrijednosti svojih meta. To unaprijeđuje narcisoidne nakane da sadistički uništi svoje mete.

Jedan od mnogih razloga zbog kojih se predajemo ovim podmuklim ljude jest kolektivna odanost moralnom relativizmu. Narcis naglašava pretpostavke da su moralni principi 'relativni' prema uvjerenjima i iskustvima. Ne postoji zlatno pravilo o dobru ili zlu, već samo nečiji osobni sud. Ovo je prikladan način oslobađanja od nedoličnog ponašanja, posebno ako se vjeruje da cilj opravdava sredstvo. Ovaj solipsistički pogled tvrdi da nečija stvarnost i istina ovise isključivo o nečijem umu. Postojim samo ja. Stoga, ako mislim da je nešto moralno, onda to jest.

Narcisi vrte priče koje odražavaju ljudske vrijednosti, lukavo izbacujući zbunjujuće salate od riječi koje uspijevaju legitimirati okrutnost i izopačenost.

Primjerice, narcis je vješt u uvjeravanju svoje bolje polovice da im istinska ljubav ne postavlja nikakve zahtjeve. Nadalje, bilo koji pokazatelj nesigurnosti ili ispitivanja, samo je odraz nedostataka njihove žrtve. Pojam apsolutnih pravila u ljubavnim odnosima je ismijavan kao naivan i sputavajući. Žtrva će se prilagoditi ovoj pripovijesti i voljno će se pretvoriti u ko-ovisni priljepak željan prilagodbe na bilo što, što narcist diktira.

U većem opsegu, teren slavnih osoba, ratnika socijalne pravde i politike obiluje moralistima i dušebrižnicima. Ovdje vidimo 'kreposne liberale' plutokrate koji hvale ekologizam, ekonomsku jednakost i svjetski mir. Oni pričaju priče.

Višak bogatstva i grozno ponašanje ovih bogatih elitista zaslijepljeno je skupnim razmišljanjem. Stoga su njihove akcije 'učini-kako-kažem-ne-kako-radim' sankcionirane. Primitivne kognitivne pristranosti i odsutnost moralnih apsoluta, daju karizmatičnom narcisu slobodu da promovira licemjerje i gnusne programe.

Edward Bernays, nećak Sigmunda Freuda i poznat kao otac odnosa s javnošću, pionir je manipulacije masama kroz PR kampanje koje su kapitalizirale oponašanje arhetipskih motiva; svrhoviti simbolički obrasci koji privlače urođene ciljeve zajednice. Joseph Goebbels, ministar propagande Trećeg Reicha stvorio je Fuhrerov kult zasnovan na Bernaysovim spisima.

Bernays je napisao u Propagandi: "U gotovo svakom činu našeg svakodnevnog života, bilo u sferi politike ili posla, u našem društvenom ponašanju ili etičkom razmišljanju, dominira relativno mali broj ljudi ... koji razumiju mentalne procese i društvene obrasce masa. Oni vuku žice koje kontroliraju javni um".

Ono što Bernays navodi je ono što moralizirajući, dušebrižni narcisi predobro znaju. Inženjering slavnih ličnosti ulazi u podsvjest mete, zanosi ih i kontrolira jednostavnim predstavljanjem onoga što je željeno. Uočavamo da je to postignuto pomoću brendiranja, marketinga i oglašavanja, te izradom trendova, kultnih osoba i namjera.

Narcisi se oslanjaju na osnovnu premisu da mi vidimo ono što želimo vidjeti i vidimo ono što oni koji žele biti na vlasti žele nas da vidimo. To je poznato kao pristranost potvrde.

Fiksacija na "istini" koja odbacuje bilo kakve konkretne dokaze koji su u suprotnosti s propisanim gledištem, vidi se u ideoliziranju narcisoidnih ličnosti. Kolektivna čežnja za izbjegavanjem ljudskih nedaća potiče tu tendenciju slijepog povećanja moći visoko rangiranih ljudi.

Kao u slučaju zvijezde BBC-a i filantropa Jimmy Savile. Porglašen vitezom od strane kraljice Elizabete i pape Ivana Pavla II, prijatelj s kraljevskom obitelji i Thatcherima, Saville je bio uspješni pedofil, seksualni grabežljivac i nekrofilik. Ipak, u očima javnosti bio je slika dobronamjernosti i vrline.

Slično tome, romantiziranje britanske kraljevske obitelji prikriva podlu povijest nepokolebljive potpore Hitlera i nacističkog režima, kao i opsežnu kolonijalnu tiraniju u Indiji i iskorištavanje afričke trgovine robljem.

Da bismo jasno vidjeli mehanizam moraliziranja i dušebrižnosti, moramo biti spremni uposliti kritičko razmišljanje. Objektivna analiza i procjena ponašanja pojedinca zahtijeva da uspostavimo moralne standarde u kojima držimo druge odgovornima. Zahtijeva od nas da očuvamo inteligenciju dok prikupljamo informacije kako bismo izvukli zaokružene sveobuhvatne zaključke. Također je potrebno razumijevanje tamne strane ljudske prirode i prepoznavanje trendova kroz povijest.

Možda je najznačajnije u prepoznavanju rasprostranjenosti moraliziranja i dušebrižnosti utvrđivanje namjere koja stoji iza djela. Namjera, a ne samo ponašanje, ono je što zaista znači integritet. Uvid u istinu koja stoji iza motiva, bilo da je to pojedinac ili ideologija, često nas obavezuje na razbijanje iluzija. Za to su potrebni hrabrost i otpornost da biste mogli ostali sami. Tek tada možemo prepoznati što je istinska dobrota.