Italija
© Sputnik/ Aleksandar Viljf
Kakve moguće promene donosi referendum koji se održava u Italiji? Nemački finansijski ekspert Ernst Volf govori o opasnosti daljeg jačanja kapitalizma u Italiji, zavisno od rezultata referenduma.

Italijanske banke, po mišljenju eksperta, praktično neće biti moguće reformisati. Dugove Italije, na kraju krajeva, platiće EU, ali „preko leđa“ Nemačke.

„Italijanski parlamentarni sistem je dvodomni i mogao bi, zavisno od rezultata referenduma, biti podvrgnut ozbiljnim izmenama. To jest, vladi bi moglo biti omogućeno da zakone ’progura‘ brže i jednostavnije. Zakoni koji su sad u proceduri uglavnom se tiču tržišta rada“, objašnjava za Sputnjik Ernst Volf.

Ovde se, nastavlja Volf, radi na slabljenju zaštite od neosnovanog otkaza, na liberalizaciji radnog prava, a sve kako bi Italija navodno postala konkurentnija. Indikativno je, kaže Volf, što iza ove platforme stoje između ostalog američke firme „Džej-Pi Morgan“ i „Morgan Saks“.

Da li to onda znači da se ovde radi o mogućem slabljenju birokratije ili demokratije?

— Naravno da se, nažalost, radi o slabljenju demokratije, jer to daje vladi niz mogućnosti da usvaja one zakone koje zapravo stanovništvo ne odobrava ili ne podržava. Drugim rečima, ako dođe do izmena ustava u Italiji, to će značiti jačanje autoritarne države.

Ako većina ipak glasa protiv promena ustava, kako bi se to odrazilo na italijanske banke?

— To će stvoriti velike poteškoće za italijanske banke. Ali, problemi postoje i bez toga, i oni su, generalno govoreći, nerešivi. Banke su opterećene starim neisplaćenim kreditima, čija je suma, prema zvaničnim podacima, između 360 i 400 milijardi evra. Nezvanično, radi se o sumi od 600-800 milijardi evra. Samo treća po veličini italijanska banka, „Monte Dei Paski“, opterećena je sa 50 milijardi evra starih, neisplaćenih kredita. To su ogromni problemi i ove probleme sad pokušavaju da reše putem referenduma. Nemačka pokušava da spreči da se banke u Italiji spasavaju tako što bi se u taj proces umešali državni mehanizmi, jer bi onda Nemačka, kao najjača ekonomija EU, morala da plati najviše.

Naravno, osnovni je problem u tome što je u Italiji, kao i u drugim državama, finansijski sistem mrtav još od krize 2008. godine. Ali EU će, na kraju krajeva, zbog sebe same spasiti Italiju?

— Da, to će se, naravno, dogoditi. EU ne sme da dozvoli italijanskim bankama da kolabiraju. Italijanske banke su previše tesno povezane sa francuskim i nemačkim. Drugim rečima, ako bi službenici EU dozvolili da italijanske banke propadnu, to bi onda izazvalo domino-efekat koji bi zahvatio i nemačke banke, a to bi sigurno dovelo do raspada čitavog bankarskog sistema unutar EU i samim tim i do raspada američkog sistema, a time i globalnog.

Kakve mogu biti konkretne posledice glasanja „za, odnosno „protiv na italijanskom referendumu?

Ako Italija glasa „za“, posledice će osetiti zaposleni, jer će se odredbe radnog zakonodavstva značajno pooštriti. Zaštita zaposlenih će biti značajno umanjena, kao i mere zaštite na radu. Biće jednostavnije zaposliti ljude za značajno nižu platu.

Sa druge strane, ako glasaju „protiv“, premijer Renci će dati ostavku i na vlast će doći tehnokrate. Vrlo moguće, tada bi na čelo vlade stao ministar finansija, kako je to bilo u vreme Montija, koji je i sam svojevremeno radio za „Goldman Saks“. To bi značilo da bi u tom slučaju finansijska industrija sve sama rešavala.