Pod sloganom ”Sarajevo - Metropolama svijeta za Aleppo i Siriju”, putem televizijske kuće Al-Jazeera Balkan je poruka mira iz Sarajeva i Bosne i Hercegovine poslana u svijet. Mitingom podrške se Sarajevo priključilo aktivnoj svjetskoj kampanji #StandWithAleppo”, prenosi regionalno internetsko izdanje Radija Slobodna Europa, mnogima poznatiji kao ”Radio Langley”.
U sklopu iste kampanje su se u Parizu u znak podrške ”stanovnicima Aleppa”, inače potpuno zaboravljenim u vrijeme kada su vladine snage i stotine tisuća civila bili u potpunom okruženju u nekoliko četvrti zapadnog Aleppa 2013. godine, sinoć ugasila svjetla Eiffelovog tornja.
Vraćajući se na miting u Sarajevu, lokalni portali pišu de je među okupljenima bilo nekoliko stotina građana, prije svega studenata na turskim fakultetima u Sarajevu, koji su došli BBI centra ”kako bi izrazili podršku sirijskom narodu i pozvali na okončanje nasilja”.
Jedan od mojih prijatelja iz Sarajeva, koji je bio na prosvjedu, ovim je riječima komentirao skup:
Nakon ovoga je svaki komentar suvišan, iako nije teško identificirati organizatore skupa i što se na njemu htjelo poručiti.“Bio sam na prosvjedu, koji je trebao biti protiv ubijanja civila, a ni za jednu stranu u ratu. Zašto je onda velika turska zastava nošena u prvim redovima? Je li Aleppo u Turskoj? Ginu li tamo turski civili? Je li Sarajevo u Turskoj? Ovo je smiješno.”
U Hrvatskoj slična stvar, iako puno opasnija, obzirom da se naša zemlja još uvijek nije suočila s bujanjem radikalnog islama i nisu primijećeni selafijski pokreti ili autonomne enklave radikalnih islamista na hrvatskom teritoriju.
Međutim, opet pod izgovorom lažne humanosti, stvari se mogu promijeniti. Naime, jučer je portal Index prenio apel Centra za mirovne studije u Hrvatskoj (CMS), koji djeluje pod pokroviteljstvom EU, Vlade RH i sveprisutne Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, ovaj put ”hrvatskog” predznaka.
Unatoč očajničkom apelu kanadske novinarke Eve Bartlett, koja je na konferenciji Ujedinjenih naroda o Siriji raskrinkala laži mainstream medija, uzaludnom upozoravanju Zlatka Dizdarevića, diplomata, analitičara i jednog od najboljih poznavatelja Bliskog istoka iz regije, koji je u članku o Aleppu, ”Poraz herojskih koljača”, ogorčeno pisao o lažima koje smo prisiljeni slušati ovih dana, CMS Hrvatske upućuje apel predsjednici i Vladi RH ”da pruže utočište žrtvama, civilima i djeci sukoba u sirijskom gradu Aleppu”.
Komentar:
Netko bi rekao da je riječ o ”humanoj gesti”, ali pročitajmo apel i peticiju kojom se hrvatskim vlastima sugerira da se pruži utočište ”žrtvama Aleppa”:
”Centar za mirovne studije poziva sve građane i građanke Hrvatske da potpisom ove peticije stvore pritisak na Vladu, Sabor i Predsjednicu RH da zbog vlastite povijesti ratnih stradanja te sjećanja na tragediju Vukovara i tragediju bliskog nam Sarajeva, odmah tražimo prekid vatre u cilju izvlačenja civila iz Alepa. U skladu s tim, Hrvatska može i treba ponuditi smještaj i zbrinjavanje barem jednog dijela preživjelih obitelji, jer ako ne reagiramo danas, već sutra mnogi od njih više neće biti živi. Apeliramo na javnost da stvori pritisak na Vladu Republike Hrvatske kako bi učinila ovaj korak prema spašavanju ono malo humanosti što nam je ostalo nakon što smo kolektivnom odlukom na razini Europske unije uzrokovali nemogućnost bijega ljudi iz Sirije, pa tako i Aleppa te izravno stvorili situaciju u kojoj su tisuće djece ostale u okruženom gradu bez pristupa hrani i lijekovima, izloženi svakodnevnom bombardiranju i razaranju.Dakle, Centar za mirovne studije lukavo veže sudbinu islamističkih bandi koje još nisu položile oružje i civila, koji su ili njihove obitelji, ili ih drže kao živi štit, s memorijom na Vukovar i Sarajevo, znajući da će time u kolektivnoj memoriji probuditi tužne uspomene na ’90-te kod većine stanovništva.
Mi znamo što se događa kad grad padne. Podsjećamo se svakog 18.11. na to.
Ovom peticijom tražimo da Vlada učini ono što su sve vlade zemalja članica EU odavno trebale napraviti: da spase civile iz Aleppa i pruže im utočište... ako ne zbog naših međunarodnopravnih obaveza onda zbog humanosti koju još uvijek imamo i zbog naših osobnih sjećanja.”
Zamislite užasa da se na sirijskoj televiziji pojavi američki ”umirovljeni časnik” za specijalne operacije poput pukovnika Jamesa Steela, koji je obučavao eskadrone smrti od Latinske Amerike do Iraka. No, čak i da nije tako, ostaje činjenica da se do sada u Aleppu nisu predali samo najokorjeliji pripadnici međunarodno priznatih terorističkih skupina, strani borci i sljednici salafističke ili takfirističke ideologije, koji su svjetsku slavu stekli odrubljivanjem glava civilima i sirijskim vojnicima u vrijeme dok još nisu postojali ni Al-Nusra Front, a ISIL se tek počeo formirati u Iraku.
Zar bi takve ”ljude” bi trebala udomiti Republika Hrvatska? Ako je riječ o ženama i djeci Aleppa, zašto se CMS nije oglasio 2013. godine, kada se ginulo jednako kao i danas, ako ne i više, ali na režimskoj strani? Kada je CMS spomenuo enklave Fua’ah i Kafraya, ili stanovnike Deir Ez-Zora, koji godinama žive u okruženju, pod bombama islamističkih hordi i od humanitarne pomoći koja im se dostavlja zračnim mostom? Ne, toga se naši ”humanitarci” nisu sjetili.
Zapravo, postoji još jedan sitan detalj, koji bi mogao biti razlog za ovaj apel. Ako CMS, kojeg financira Vlada RH, poziva istu da učini sve kako bi se iz Sirije izvukla i ovdje udomila točno određena skupina militanata i civila, razlog bi mogao biti i da se ostacima ostataka terorista da dovoljno vremena da unište naoružanje iz hrvatskih vojnih skladišta, kojeg je krajem 2012. i počekom 2013. u Siriju poslano 3 200 tona. Barem koliko se zna?!
Ali čak i da to nije istina, iako je previše podudarnosti da baš sve budu ”puka nagađanja”, svejedno je riječ o suludom potezu. Preostali islamisti i njihove obitelji mogu uništiti dokumente i tko može sa sigurnošću tvrditi da nisu bili u redovima Al-Nusra Fronta, skupina Ahrar Al-Sham ili Harakat Noureddin Al-Zenki, koji se razlikuju samo po načinu likvidacije ”nevjernika” i ”zarobljenih režimskih vojnika”.
CMS radi ono što mora raditi, jer je za to plaćen. No, sjetimo se samo terorističkog napada u međunarodnoj zračnoj luci u Istanbulu “Kemal Atatürk“, kada je ubijeno 48 ljudi, a ranjeno njih 238.
Napad je organizirao čečenski disident Ahmed Čatajev, ali su ga provela trojica radikalnih islamista, od kojih je jedan bio iz Uzbekistana, a drugi iz Kirgistana.
Ahmed Čatajev je bio ruski državljanin čečenskog podrijetla, a dobio je status azilanta u Austriji koji mu je pomogao da ne bude izručen ruskim vlastima, gdje je morao odgovarati za optužbe za djela terorizma. Pridružio se takozvanoj “Islamskoj državi” 2015. godine i borio se u Siriji, tvrde turski izvori, a igrao je ključnu ulogu u obuci ekstremista za terorističke napade u Rusiji i zapadnoj Europi.
Čatajeva ruske vlasti godinama traže zbog terorizma, ali je uspio pobjeći u Europsku uniju, gdje mu je odobren azil, te tako izbjegao izručenje zbog optužbi za terorističke akcije koje je počinio kao militant u Drugom čečenskom ratu između 1999. i 2000. godine, kada je izgubio ruku.
Ukrajina ga je uhitila 2010. godine, ali Amnesty International tada podsjeća Kijev da Ahmedu Čatajevu, etničkom Čečenu, prijeti skori prisilni povratak iz Ukrajine u Rusiju.
Posljedica zaštite “čečenskog disidenta”, za kojeg još nije potvrđeno da je ubijen, je 48 mrtvih i 238 ranjenih civila.“Ako se isporuči ruskim vlastima, mogao bi se suočiti nepravednim suđenjem i bit će u opasnosti od mučenja i drugih zlostavljanja, kojima će ruske vlasti iz njega izvući priznanje”, piše tada Amnesty International, a čak su i ukrajinski mediji tada pozivali vlasti da “oslobode čečenskog patriota”, što se na kraju i dogodilo.
Koliko je “Čatajeva” i njihovih obitelji u ovom trenutku u nekoliko preostalih zgrada u istočnom Aleppu? Nitko ne zna, ali medije i Centar za mirovne studije to i ne interesira. U slučaju da hrvatske vlasti usliše molbe naših “humanitaraca”, neki od njih bi mogli dobiti status “političkog disidenta” ili “borca za demokracije”, baš kao i mozak napada na zračnu luku “Kemal Atatürk” u Istanbulu.
Ovo nije prvi put da Turska daje utočište ovim skupinama, jer je ranije udomila čečenske teroriste, a godinama prima i radikalne islamiste iz kineske pokrajine Xinjiang.
Upravo zbog toga se ovih dana oglasio vođe Čečenske Republike, Ramzan Kadirov, koji je Tursku optužio da krije teroriste koji su pobjegli iz Rusije, te da ih izruče ili Moskvi, ili u Grozni.
Spomenuo je Mahrana Saidova, Aslanbeka Vadalova i Tarhana Gazjieva. Oni su bili dio terorističkih skupina na Sjevernom Kavkazu i počinili su brojne zločine. Potom su otputovali u Tursku, gdje su ih otkrile i uhitile turske obavještajne službe, ali ih ne žele izručiti Rusiji.“Posebno opasni kriminalci, teroristi i njihovi vođe koji su uključeni u brojne terorističke napade počinjene u Čečeniji, našli su utočište u Turskoj. Neki od njih su bili i zatočeni”, podsjeća Kadirov.
Oni su u Rusiji krivi za masovna ubijanja policajaca i civila, pljačkanja i paljenje kuća. Ova trojica su sudjelovali u otmici predsjedničkog izaslanika u Čečeniji, Valentina Vlasova 1998.
U lipnju je Kadirov objavio dug popis imena terorista koji su pronašli utočište u Turskoj.
“Ako turske vlasti trebaju podatke o teroristima, ja ću ih opet dati. Odmah! To su Tarhan Gazijev, Ahmad Umarov, Ahmad Patan, Širvan Basajev, Mahran Saidov, Rizvan i Osama Jakubov, Aslanbek Vadalov, Movsar Čatajev, Hadi Alashanov, Rustam Naurbajev, a njihov ideološki mentor je Movladi Udugov”, napisao je Kadirov na Instagramu, te dodao “kako se oni, vjerojatno, osjećaju ugodno na turskoj obali”.Neki od njih su sudjelovali u napadu na rodno selo Kadirova, Centoroj, 2010. godine. Za više informacija o njima je vođa Čečenije obećao nagradu od 10 milijuna rubalja.
Kadirov tvrdi da se teroristi lako kreću između zemalja, a dokaz je da su, nakon završetka neprijateljstava u Čečeniji, mnogi od njih, bez ikakvih problema, preko Gruzije pobjegli iz Čečenije u Tursku.
Ankara se dobro odnosi prema njima. Na primjer, bivši militant Ali Osajev je uz podršku moćne čečenske dijaspore u Turskoj dobio dozvolu boravka.
Međutim, to mu nije spasilo život. Osajev je ubijen od strane “nepoznatih napadača” 2009. U Turskoj je ubijen još jedan bivši vojni zapovjednik čečenskih terorista, Islam Janibekov, a prije njega Hadži Edilsultanov.
Osim toga, nakon završetka Drugog čečenskog rata je u Istanbulu otvoreno i uspješno djelovalo predstavništvo nepriznate Republike Ičkerije. Turska je oduvijek primala bivše čečenske militante, unatoč činjenici da ovi podržavaju terorističku skupinu “Emirat Kavkaza”, kao i ISIL, uključujući i financijski. 2015. godine je u Istanbulu ubijen poznati čečenski militant Abdulvahid Edilgerijev , koji je bio ključni akter “Emiratu Kavkaza” i blizak Doku Umarovu. 2009. godine, nakon sudjelovanja u brojnim napadima na teritoriju Rusije, bježi u Tursku sa svojom obitelji. Živio je kao izbjeglica, a 2013. godine je otišao u Siriju, gdje se borio u redovima “Islamske države”. Nikada nije bio uhićen u Turskoj. Nakon njegova ubojstva, turski mediji su ga opisali kao “žrtvu njegove ideološke borbe protiv Rusije”. Točan broj čečenskih militanata koji sada žive u Turskoj nije poznat.
Želi li narod Hrvatske da nam zemlja postane kao Turska i dom “političkim disidentima”, “borcima za slobodu” i njihovim obiteljima iz istočnog Aleppa, peticija na stranici internetskoj stranci Centra za mirovne studije Hrvatske je još uvijek aktivna i do sada je potpisalo preko 3 300 ljudi. Znakovito, iako ne manje važno, je da se peticija izvorno nalazi na američkoj internetskoj platformi Change.org, a povijest i djelovanje iste je poznata diljem svijeta. Iza nje su isti ljudi, iste zaklade, vladine i “nevladine” udruge i organizacije iz galaksije takozvanog “civilnog društva”, stoga na vrh ove zlokobne piramide ne treba posebno podsjećati.
Komentar: Dok su Sirijci godinama ginuli od neandertalaca iz ISIL-a, a kojekakve zapadne koalicije, u ime "borbe protiv terorizma" uništavale infrastrukturu po Siriji nije bilo mitinga podrške napačenom narodu. Sada kada se Alep oslobodio i kada se, s pravom, uništavaju ovi psihopati lažna humanost je na djelu. Odmaknite se i ne smetajte. Ukoliko vam je do podrške okupite se diljem svijeta protiv npr. genocida koji vrši Saudijska Arabija nad Jemenom, a Zapad je obilato opskrbljuje oružjem....