Hillary Clinton
Bivša državna tajnica i kandidatkinja za predsjednika imala je vrlo ozbiljan motiv da naruči ovaj zločin. Taj motiv nije racionalan, no to ne znači da je utoliko manje ozbiljan. Taj motiv jest ciljana osobna osveta naspram ruskog predsjednika. Ali krenimo s drugim pitanjem: je li Hillary Clinton imala stvarne mogućnosti da organizira ubojstvo ruskog ambasadora? Da.
Turske vlasti već navode kako je ubojstvo bilo povezano s tajnom organizacijom Fethullaha Gulena koja je poznata po svojim bliskim vezama s CIA-om i američkim State Departmentom. Kako eksperti koji prate islamističke organizacije kažu, pokazala se lažnom tvrdnja po kojoj je naoružana opozicijska koalicija Jaish al-Fath (ranije poznata kao Al Nusra) preuzela odgovornost za smaknuće Andreja Karlova.
Uzevši sve ove čimbenike u obzir, uvjerljivija je teorija da je počinitelj ubojstva radio za Gulenovu organizaciju. Veze ove organizacije s CIA-om i State Departmentom dobro su poznate. One uključuju kako financiranje tako i pravnu, organizacijsku i obavještajnu podršku. Nije ni čudo da je Gulen mnogo godina živio u SAD-u i što američke vlasti odbijaju izručiti ovog "propovjednika" Turskoj.
Ako je ubojica zaista pripadnik ove organizacije, a upravo to turske vlasti govore, tada postoje samo dvije varijante objašnjenja onog što se zbilo: (1) ili je Gulen poludio pa potpuno izgubio osjećaj straha i samoodržanja te odlučio amenovati umorstvo ruskog ambasadora bez odobrenja od strane njegovih američkih sponzora i starih prijatelja, ili (2) dobio je dozvolu ili čak nalog od nekog da organizira likvidaciju.
Gulen je mogao dobiti pristanak ili takvu naredbu od američkih obavještajnih agencija, naročito CIA-e, tj. tima koji je pokušao Hillary Clinton dovesti na vlast, ili iz tima Donalda Trumpa. No, ne vjerujem da bi Donald Trump odobrio tako nešto. Kao prvo, time ništa ne dobiva. Drugo, nije vjerovatno da bi takav tvrdokorni pobornik klana Klintonovih, kao što Gulen jest, naprasno odlučio promijeniti gazde.
U stvari, postoji dobra knjiga bivše agentice FBI-a Sibel Edmonds o Gulenovim pokroviteljima u CIA-i te kako CIA koristi ćelije njegove organizacije u središnjoj Aziji. Knjiga govori, među ostalim, o tome kako je bivši šef CIA-ine ispostave u Kabulu osobno razmrsio Gulenove probleme s američkom imigracijskom službom.
Prema tome, bavimo se situacijom u kojoj je ubojstvo počinjeno od strane predstavnika organizacije povezane s CIA-om koja je, s različitim stupnjevima uspješnosti, bila angažirana u obojenim revolucijama. Nitko ne polučuje nikakvu političku korist iz umorstva ruskog ambasadora, a samo bi totalni idiot mogao pretpostaviti kako će se Putin sada razljutiti i krenuti u bombardiranje Ankare. Naši neprijatelji nisu idioti. Napad na veleposlanika više sliči na akciju kojoj je svrha pokazati i pristašama i protivnicima Clinton da nad-nacionalna elita još ima baruta.
Pokušajte sagledati ovu situaciju ne očima ruskog, nego američkog političara. Dok pregledavate snimku ubojstva Andreja Karlova, podsjetit će vas na Gribojedova, no američki će se političar sjetiti pogibije veleposlanika Stevensa u Bengaziju. Ubojstvo američkog veleposlanika u Libiji je bilo ozbiljna osobna noćna mora za Hillary Clinton koja ju je mnogo godina ganjala i vrlo negativno utjecala na njenu političku karijeru.
Prisjetimo se pozadine ove priče o kojoj američki dužnosnici i novinari iz tabora Hillary Clinton ne vole razgovarati. Veleposlanika Stevensa ubili su teroristi u Bengaziju, Libija, koji je bio (Pažnja!) pod kontrolom militanata koji su se borili protiv Gadafija. Teroristi su izvršili juriš na konzulat SAD-a u Bengaziju i ubili veleposlanika zajedno s nekoliko stražara. Ovo je službena verzija kojoj nedostaje nekoliko detalja koje su u međuvremenu razotkrili američki mediji i koji su zaista nezgodni za Hillary Clinton, koja je ambasadora poslala u Bengazi.
Ove pojedinosti je objelodanio Seymour Hersh, čuveni američki novinar i borac za ljudska prava, dobitnik Pulitzerove nagrade, suradnik neovisnih medija nagrađen od zaklade Media u Leipzigu, laureat Ridenhourove nagrade i ostalih međunarodnih priznanja. Ovaj novinar piše, citirajući vlastite izvore iz obavještajnih službi SAD-a te izvore u američkom senatu, da se konzulat u Bengaziju bavio s jednom jedinom stvari: transfer naoružanja od libijskih militanata do sirijskih im kolega iz tzv. 'Slobodne sirijske armije.' Konzulat nije imao nikakvu političku ulogu.
Citirajući svoje vlastite izvore, Fox News je izvijestio kako je doslovno sat prije njegovog ubojstva, veleposlanik Stevens održao razgovore o transferu sustava S-200 iz ruku libijskih militanata u Siriju. Čak je obznanjeno i ime turskog broda koji je bio zakupljen u tu svrhu, skupa s činjenicom da je turski diplomat sudjelovao u pregovorima.
Čini se da su pregovori pošli po zlu. Ovo nije takav prvi slučaj da je zmija ugrizla krotitelja. Kad su Amerikanci u pitanju, ovo nije prvi put da su stvorili svog vlastitog Bin Ladena tek da bi potom snosili negativne posljedice.
Za Hillary Clinton je umorstvo veleposlanika Stevensa, a posebice njegovo učešće u prebacivanju oružja iz Libije u Siriju, bio veliki problem. Kao prvo, Kongres nije dao odobrenje za takve operacije, i to je bio poprilično ozbiljan problem. CNN je izjavio da su dužnosnici CIA-e koji djeluju u Libiji upozorili da bi, ne samo oni nego i njihove porodice, mogli imati poteškoća ako bi netko informirao članove Kongresa o tome što su zaista radili u Bengaziju.
Drugo, Clinton je okrivljena za slanje Stevensa u Bengazi bez da mu zajamči standardno osiguranje.
Treće, laž koju je njen State Department iznio u svezi Stevensovih aktivnosti mi je prosto ridikulozna. Samo za napomenu, State Department je tvrdio da je veleposlanik otišao u Bengazi otvoriti kulturni centar. Možete li zamisliti kulturni centar usred grada zauzetog od strane radikalnih islamističkih terorista?
Svi ovi aspekti su postali osobna noćna mora za Hillary Clinton, vječna mrlja za njen ugled, i vječita prigoda za njene takmace kako bi ju kritizirali. A sada se prisjetimo kako je otvoreno izjavila da ima osobni konflikt s Vladimirom Putinom. Ustvrdila je da se njoj osvetio sam Putin osobno organiziravši hakiranje koje je dovelo do njenog izbornog poraza.
Što je mogla ova ambiciozna američka jastrebica uraditi? Kako si je mogla popraviti reputaciju snažne političarke koja je sposobna nanijeti bolni udarac samom Vladimiru Putinu? Ne mislite li svi da je ubojstvo veleposlanika, koji je preko diplomatskih kanona osobni predstavnik ruskog predsjednika, savršena osveta? Zapravo, to baš doliči karakteru Clinton. Samo se sjetite kako je likovala zbog Gadafijevog smaknuća.
Ne mislite li svi da pred sobom imamo uspješan pokušaj da se prinudi Putina da proživi svoj vlastiti Bengazi? Hillary Clinton i skupina elite koja ju podržava nisu mogli organizirati hakiranje Ujedinjene Rusije [Putinove stranke, op. prev.]. U stvari, nisam siguran posjeduje li uopće Ujedinjena Rusija server. Nisu mogli organizirati terorističke napade u Rusiji, makar su možda bili pokušali. No raspolagali su sredstvima da likvidiraju ruskog ambasadora u Turskoj, i to ne samo sredstva, nego i cijelu organizaciju o kojoj su vodili brigu i kontrolirali je desetljećima.
Osveta za izbore - eto vam motiva. Gulenova organizacija - eto vam sredstvo za provedbu. I također imate optužbe protiv Putina, kojega neki od sugrađana okrivljuju što nije organizirao standardno osiguranje za veleposlanika. Iz perspektive Amerikanaca ovo je bio pravi "ruski Bengazi", to jest, ako izostavite činjenicu da je naš ambasador otvarao foto izložbu, a ne proturao projektile teroristima.
Možda mi, obični građani, nećemo nikada doznati istinu, ili možda hoće tek naši unuci. No ako bih ja istraživao ovaj zločin, Hillary Clinton bi sasvim jasno bila broj jedan na listi osumnjičenika bez obzira kako neobuzdanom i zavjereničkom bi se ova teorija mogla činiti nekima. Što mislite?
Komentar: Postoji mogućnost da je ova psihopatkinja bila umiješana u ubojstvo ruskog veleposlanika preko CIA-e i Gulenove organizacije, no vjerojatnije je da ona možda nije ni sudjelovala u tome, odnosno da se nije radilo o njenoj osobnoj osveti, nego o sljedećem: Ubojstvo ruskog ambasadora u Ankari: Pokušaj zabijanja klina između Rusije i Turske.