Prva afera o opskrbi terorista u Siriji hrvatskim oružjem je izbila 2013. godine, kada je The New York Times otkrio da su hrvatski državni vrh i CIA preko Jordana u Siriju poslali čak 3000 tona različitog oružja i streljiva. Sve je platila Saudijska Arabija, a tadašnja ministrica Vesna Pusić i predsjednik Josipović su se pravdali kako je oružje legalno prodano Jordanu, zemlji koja nije pod embargom Vijeća sigurnosti.
Vojni stručnjaci su rekli da su to gluposti, jer Jordanu nikada nije trebalo staro istočnoeuropsko oružje, jer je u to vrijeme jordanska vojska već bila opremljena modernim američkim jurišnim oružjem M16/AR-15 kalibra 5,56 mm i tajvanskim T91 i T86 istoga kalibra.
Bez obzira što je Washington negirao svoju ulogu u vezi između Zagreba i Jordana, koji je to oružje dalje isporučivao u Siriju, nitko razuman u svijetu ne vjeruje da se tako delikatne stvari mogu odraditi bez naputka NATO saveza i odobrenja hrvatskog predsjednika i Vlade. Osim toga, operacija kronološki počinje oko 2. studenog 2012. godine, kada je američka državna tajnica Hillary Clinton boravila u službenom posjetu Zagrebu i zahvalila Hrvatskoj zbog sudjelovanja u “demokratizaciji” Sirije.
Nakon toga, prošle godine u ljeto, takozvane “međunarodne istraživačke mreže novinara” otkrivaju aferu slanja oružja sirijskim terorističkim skupinama iz zemalja središnje i istočne Europe. Srbija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Bugarska, Češka, Rumunjska i Slovačka su preko Saudijske Arabije, Jordana, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Turske teroristima isporučili oružja u vrijednosti od najmanje 1,2 milijardi eura.
Zanimljivo je da aferu “razotkrivaju” novinari Balkanske istraživačke mreže (BIRN) i Mreža za istraživanje organiziranog kriminala i korupcije (OCCRP), dva međunarodna konzorcija istraživačkih novinara kojima su donatori zapadne vlade, dok BIRN, među ostalima, financiraju NED, USAID i Otvoreno društvo Georga Sorosa, Freedom House i druge zaklade. OCCRP ima veze i s Radijom Slobodna Europa, glasilom kojeg je CIA utemeljila u vrijeme borbe protiv Sovjetskog Saveza.
Kako navodi tadašnje izvješće, podaci su nepotpuni, jer ne obuhvaćaju on iz 2015. i 2016. godine.
BIRN danas piše najnovije izvješće u kojem navodi kako je Hrvatska ostvarila zastrašujuću zaradu u sirijskom ratu.
“Hrvatska dobit iz sirijskog rata je zastrašujuća”
“Zagreb je oborio sve rekorde od prodaje starog streljiva i oružja Saudijskoj Arabiji u 2016. godini, ignorirajući poznatu zabrinutost da će to oružje biti preusmjereno u Siriju”, za BIRN pišu Lawrence Marzouk, Ivan Angelovski i Jelena Svirčić.
“Hrvatska je 2016. drastično povećala prodaju jugoslavenskih i ratnih streljiva Saudijskoj Arabiji, unatoč upozorenjima skupina za ljudska prava da se isporuke ilegalno prebacuju u ratne zone, te da je posao u suprotnosti s pravilima EU i međunarodnim pravom”, piše BIRN.
Snimke i fotografije iz Sirije pružaju uvjerljive dokaze o prisutnosti hrvatskog streljiva i oružja u toj zemlji. Hrvatska je bila među prvim zemljama u opskrbi oružja sirijskim pobunjenicima, kojima je svoje zalihe poslala u zimu 2012. godine.
BIRN podsjeća da je taj kontingent preusmjeren preko Jordana, da ga je platila Saudijska Arabija, a cijeli posao je koordinirala CIA, koja je u Siriju prebacila oružja iz srednje i istočne Europe vrijednog više od milijardu eura.
Hrvatska je učinila sve da iz službenih izvješća prikrije podatke o ovoj trgovini, kao, na primjer, konačno odredište izvoza.
Novinari su uspjeli “probiti tajnost”, koristeći se malo poznatim trgovinskim podacima Ujedinjenih naroda, koji govore da je Hrvatska izvezla više od
2 600 tona starog streljiva, koje je Hrvatska vojska smatrala viškom, a isporuke za Saudijsku Arabiju su provedene između veljače i rujna 2016.
Dakle, to bi streljivo moglo biti ono koje je iz Bugarske danskim brodom “Karina Danica” plovilo put saudijske luke Džeda.
Uključujući isporuke od 2012. godine, Hrvatska je isporučila više od 6 000 tona streljiva, malog i lakog oružja, vjerojatno metke, projektile, rakete i bombe, saudijskom režimu. Usporedbe radi, 6 000 tona teži 750 milijuna metaka za strojnice AK-47.
Podaci Ujedinjenih naroda govore da je Hrvatska prije 2012. godine izvezla manje od milijun eura streljiva godišnje, ali od početka sirijskog sukoba je zarada skočila na oko 5 milijuna eura u 2012. godini, 32 milijuna dolara u 2013. godini, 37 milijuna dolara u 2014. godini, 7 milijuna dolara u 2015. godini i čak 82 milijuna dolara u 2016.
Hrvatska nema aktivnu proizvodnju municije na širokoj skali, a uvezla je relativno male količine prethodnih godina, što ukazuje sa taj izvoz potječe iz velikih zaliha Ministarstva obrane koje datiraju iz doba Jugoslavije i rata ranih ’90-ih.
Hrvatski stručnjak Igor Tabak za obranu i sigurnost, te urednik portala OBRIS, istaknuo je kako Hrvatska nije imala tvornice streljiva, pa je u prodaji morala posegnuti za svojim zalihama.
Novinari proameričkih konzorcija pišu kako Hrvatska dosljedno odbija priznati kako ostvaruje ogroman profit rješavajući se starog oružja prodajući ga bojištima na Bliskom istoku, ali dokumenti koje je objavila skupina “Regional Approach to Stockpile Reduction” pokazuju veliki val prodaje zaliha od strane Zagreba, koja se podudara s početkom sirijskog rata.“Vrlo je vjerojatno da izvoz dolazi od starog streljiva, vjerojatno iz zaliha bivše Jugoslavije i istočne proizvodnje”, rekao je Tabak.
Niz dokumenata podnesenih od strane Ministarstva obrane Hrvatske detaljno opisuju kako su od zalihe od oko 18 000 tona Oružane snage prodale najmanje 5 000 tona viška streljiva u 2013. i 2014. godine, što je ista količina kao u cijelom prethodnom desetljeću.
Val prodaje je došao odmah nakon što je Hrvatska svoje zalihe oružja ponudila Washingtonu za uporabu u Siriji i kada je počet veliki zračni transport oružja i streljiva u Jordanu.
Međutim, isporuke u veljači, lipnju i rujnu 2016. su do sada bile najvažnije i iznosile su 2 600 tona metaka, minobacačkih granata ili projektila u vrijednosti od 82 milijuna dolara.
Dodatnih 122 tona projektila ili bacača granata su prevezeni u ožujku i kolovozu 2016. u Saudijsku Arabiju, navode podaci Ujedinjenih naroda o međunarodnoj trgovini. Hrvatska proizvodi određene količine bacača granata, ali se u Siriji uglavnom vidi oružje iz vremena bivše Jugoslavije.
Glasnogovornik Ministarstva trgovine je za BIRN i OCCRP rekao da 2016. nije bilo izvoza bacača granata ili projektila u Saudijsku Arabiju, ali nisu odgovorili na ostala pitanja kada je BIRN i OCCRP pokazao službene dokumente UN-a i Hrvatskog zavoda za statistiku, koji dokazuju suprotno.
“Palo je u pogrešne ruke”
Saudijska Arabija vojska je jedna od najbolje opremljenih u svijetu i nije mogla biti kupac starog hrvatskog oružja, kao ni Jordan 2013.
Stručnjaci su rekli da su krajnji korisnici vjerojatno skupine koje surađuju sa zaljevskim monarhijama u Siriji ili Jemenu.
Kada su ranije objavljene snimke o hrvatskim bacačima granata RBG-6S i višecijevnim sustavima RAK-12s u Siriji, hrvatski dužnosnici su osporili njihovo porijeklo, ističući da su slična oružje proizvedena drugdje u svijetu.
Međutim, nova analiza konzorcija BIRN i OCCRP navodi kako postoje jasni dokazi da su ta oružja hrvatske proizvodnje, jer su neki modeli RBG-6 snimljeni u Siriji specifičan model napravljen samo u Hrvatskoj.
“Dva videa također pokazuju skupine takozvane Slobodne sirijske vojske i skupine Noureddin Al-Zenki kako rukuju sustavima RAK-12s, a Hrvatska je bila njihov jedini proizvođač. Svježe zalihe streljiva očito i dalje odlaze za Siriju. Dva videa snimljena u prosincu 2016. otkrivaju skladište neiskorištenih minobacačkih granata i projektila hrvatske proizvodnje. Vjerojatno je to oružje isporučeno nekoliko mjeseci ranije, obzirom na stalno potrebu obnove zaliha u ratnim područjima”, piše BIRN.
Takozvane “umjerene oporbene skupine” u Siriji nisu jedine vojne formacije koje imaju hrvatsko oružje, navodi s u izvješću. ISIL i Al-Nusra Front su hrvatske i jugoslavenske bacače imali već u 2013. godini.
Ivica Nekić, predsjednik hrvatske državne Agencije Alan, koja prodaje oružja kao što su RAK-12, RBG-6s i minobacačke granate, rekao je za BIRN i OCCRP da agencija “nema nikakve veze s oružjem pronađenim u Siriji”.
Dodao da je oružje možda zarobljeno na bojištu, ili je stiglo iz Iraka koji desetljećima kupuje oružje iz srednje i istočne Europe.
Na pitanje o širenju oružja hrvatske proizvodnje u Siriji, Eliot Higgins, istraživački novinar u Londonu, rekao je: “Sada smo vidjeli skupine poput ISIL-a i Al-Nusra Fronta da imaju ta oružja, mada je nejasno kako su ga stekli. Mogli su ga opljačkati od drugih grupa ili kupiti i prodati.”
Higgins je bio jedan od prvih koji je prepoznao bivše jugoslavensko oružje u sirijskom ratu.
Darko Kihalić, voditelj odjela za licenciranje u Ministarstvu gospodarstva Hrvatske, rekao je za BIRN i OCCRP u da Zagreb nema nikakve grižnje savjesti zbog prodaje oružja Saudijskoj Arabiji, sve dok Rijad posjeduje ispravne dokumente.
Kao odgovor na ostala pitanja BIRN-a o najnovijim prodajama, glasnogovornik ministarstva je prošlog tjedna rekao da je izvoz u 2016. godini bio rezultat izvoznih dozvola odobrenih u 2015. godini.“Kako ćete zaustaviti nekoga da izvozi tamo gdje ne postoje ograničenja i kako će to utjecati na dohodak i dobit?”, upitao je Kihalić.
On je dodao da su neke izvozne dozvole Saudijskoj Arabiji 2015. godine odbijene i nisu odobrene ni 2016.
Glasnogovornik nije odgovorio na zahtjev za pojašnjenje zašto je izvozu bilo dopušteno da se nastavi i 2016. godine, nakon što je ministarstvo ranije odbilo dozvole za Saudijsku Arabiju.
Nema dozvola koje su izdane za 2016. godinu, rekao je glasnogovornik, a nije rekao podatke za 2017.
Na pitanje je li bio svjestan da će hrvatsko oružje kupljeno od strane Saudijske Arabije završiti u Siriji, Kihalić je rekao: “U dokumentu se navodi da saudijsko ministarstvo obrane ili policija oružje neće prodavati ili ga izvesti.”
Dodao je kako to znači da je Hrvatska ispunila svoje međunarodne obveze, uključujući Zajedničko stajalište EU o izvozu oružja kojem smo pristupili ulaskom u Europsku uniju 2013. godine i Ugovor o prodaji oružja Ujedinjenih naroda iz 2014. godine.
Patrick Wilcken, istraživač koji radi za Amnesty International, rekao je da je Hrvatska bila dužna spriječiti da oružje bude preusmjereno u drugu zemlju, jer se koristilo za teška kršenja ljudskih prava, te da se nije trebala ograničiti samo na provjeru dokumenata.
Ako to ne učinite, pomažete kršenje međunarodnog prava, rekao je Patrick Wilcken.
Upozorio je “kako oružje koje se prodaje Saudijskoj Arabiji završava u rukama naoružanih skupina koje čine ratne zločine, uključujući i ISIL”.“S obzirom na sve više dokaza o sustavnom preusmjeravanju zaliha oružja iz Saudijske Arabije prema oružanim skupinama u Siriji, očito se radi o neuspjehu dubinskog skeniranja, kako bi se spriječilo da dođe do povrede Zajedničkog stajališta Europske unije i Ugovora o trgovini oružjem”, dodao je Patrick Wilcken.
Ministarstvo vanjskih poslova Saudijske Arabije nije odgovorilo na ponovljeni zahtjev za komentar.
Nakon izvješća da se oružje koristi za počinjenje ratnih zločina u Jemenu, Nizozemska je već obustavila izvoz oružja u Saudijsku Arabiju. Slični zahtjevi rastu i u Velikoj Britaniji i Njemačkoj.
Bodil Valero, zastupnik Zelenih iz Švedske i izvjestitelj Europskog parlamenta, kritizirao je Hrvatsku i pozvao EU da učvrsti kontrolu izvoza oružja među svojim članovima.
“Hrvatska je koristila Saudijsku Arabiju jer ne smije izvoziti u Siriju, a to oružje je završilo rukama ISIL-a i Kurda. Moramo učiniti mnogo više”, rekao je Bodil Valero, stavljajući YPG snage u isti rang s “Islamskog državom”.
Zašto SAD optužuje Hrvatsku?
Nakon najnovijeg izvješća proameričkog konzorcija novinara, Balkanske istraživačke mreže (BIRN) i Mreže za istraživanje organiziranog kriminala i korupcije (OCCRP), kojima su donatori zapadne vlade, dok BIRN, među ostalima, financiraju NED, USAID i Otvoreno društvo Georga Sorosa, Freedom House i druge zaklade, postavlja se pitanje zašto je Hrvatska odabrana kao “žrtveno janje” u prljavom poslu kojeg je zapravo organizirala CIA. Nemoguće je da su bivše i aktualne hrvatske vlasti sve “činile na svoju ruku”, vidjevši priliku za laku zaradu. U sukobu u kojem se službeni Zagreb otvoreno svrstao na stranu takozvanih “pobunjenika”, takvo što je nezamislivo. Moguće je da Washington traži izlaznu strategiju i da se iz sirijskog živog pijeska izvuče “čistih ruku”, a saveznik kojeg u tu svrhu treba žrtvovati je, kako se čini, Hrvatska. Naravno, nikakva šteta ne bi bila da se na kaznenu odgovornost pozovu oni koji su u tome sudjelovali, ali cijela priča ostavlja gorak okus u ustima.
Nije nemoguće da DORH, koji je trebao reagirati još 2013. godine, postupi kao argentinsko pravosuđe, koje je bivšeg predsjednika Carlosa Menema i njegove suradnike 2013. osudilo na dugogodišnje kazne zatvora za isti slučaj. Menem i njegovi ministri i generali su, jednako kao hrvatski dužnosnici, ’90-ih preko Paname i Venezuele prodali 6 500 tona oružja Hrvatskoj i Ekvadoru, zemlje koje su bile pod embargom na uvoz oružja.
Presudom suda u Buenos Airesu je poništena oslobađajuća presuda iz 2011. i bivši argentinski predsjednik Carlos Menem i njegovi suradnici Luis Sarlenga, Diego Palleros, Manuel Cornejo Torino, Jorge Cornejo Torino, Haroldo Fusari, Carlos Nuñez, Julio Sabra, Teresa Irañeta, Edberto González De la Vega i Carlos Franke su osuđeni na zatvorske kazne. Menem na sedam godina zatvora, dok se ostalima kazne kreću u rasponu od 4 do 7 godina. U obrazloženju presude dostupne na internetu stoji kako se osuđuju Carlos Saúl Menem na sedam godina, koji je kao prvookrivljeni materijalno odgovoran za osnivanje zločinačke organizacije koja je brojala više od troje ljudi, što je inače zakonska kvalifikacija za kriminalno udruživanje u gotovo cijelom svijetu, te da su kazneno djelo ponovili u više navrata, odnosno 10 puta. Bivši argentinski predsjednik Menem i njegovi suradnici su “prekršili nacionalno i međunarodno pravo sofisticiranim načinom rada, odnosno predsjedničkim ukazima na fiktivne destinacije deset puta poslali oružje i visokokvalitetni vojni materijal u zemlje Balkana i prekršili embargo na izvoz oružja u područje sukoba Ekvador-Peru.
Što su Sjedinjene Države učinile da spase Carlosa Menema i suradnike? Ništa. Vjerojatno neće učiniti ništa ni u slučaju sudskog epiloga sramotne priče o hrvatskom oružju koje je na savjet bivše američke administracije i CIA-e preko saudijskih i jordanskih posrednika prodavano islamističkim terorističkim skupinama u Siriji.
Komentari čitatelja
na naše novosti