Sukob civilizacija? Zar netko u to još vjeruje? Riječ je o ubojitom oružju “beskrajnog rata” kojeg su Sjedinjene Države pokrenule nakon 11. rujna 2001. godine, pod izgovorom napada na WTC. Ovaj je rat još uvijek u tijeku i temelji se na laboratorijskoj proizvodnji “islamističke prijetnje”.

Nakon desetljeća brutalne eksploatacije i divlje kolonizacije, danas, bez sumnje, postoje arapske mase ogorčene zbog stoljetnog zlostavljanja. No, čak i s tim sentimentom, islam nije radikaliziran iznutra, nego je Zapad radikalizirao onaj dio muslimana koji koristi za provedbu strategije međunarodne napetosti, koja je potrebna pravim vladarima Bijele kuće i Kongresa da vode svoje “beskrajne ratove”.

Kako bi razumjeli odnos između islama i kršćanstva tijekom stoljeća trebalo bi pročitati vrlo korisnu knjigu engleskog pisca Williama Dalrymplea “Sa Svete gore“. Sveta gora je planina Atos, odakle su 587. godine dva redovnika krenula obilaziti bogate bizantske crkve i manastire od Bizanta do Male Azije, sve do Sirije i Egipta.

William Dalrymple je isti put prošao danas, preko istih područja, kako bi shvatio ideju o procesa islamizacije. Došao je do zaključka kako se uopće ne radi o ničemu starom ili “urođenom”, kako tvrdi poznati ideolog sukoba civilizacija Samuel Huntington.

“Radikalni islam protiv Zapada i protiv kršćanstva postoji odnedavno. Vojske poslanika Muhameda i budućih kalifa su općenito bile tolerantne. Na svom vrhuncu je Bagdad bio prekrasan kozmopolitski i multireligijski grad. Carstva su uvijek bila multietnička i multireligijska. Samo su dolaskom Mongola nastali pokolji i ruševine. Kada su oni nestali, nastalo je novo Osmansko carstvo, gdje su kršćanske zajednice i samostani mogli postojati, a ponekad i napredovati.

Propast se dogodila na kraju Prvog svjetskog rata, kada se turski narod odlučio za čistoću turske rase i islama. Tada su pobijeni ili protjerani Grci i ostali, a Armenci su fizički uništeni. Ali, Turska je tada zapravo imitirala Europu, jer je željela postati europska.

Fundamentalizam je rođen kada je svijet islama bio pod zapadnim utjecajem, ali se intimno pobunio. Kada je shvatio da je inferioran, da se kolonijaliste ne može prevladati i pobijediti, da bi to postigao, islamski svijet se počeo okretati čistoći i moći doba poslanika Muhammeda, kako bi potom islamizirao Europu i svijet.

Tijekom dvadesetog stoljeća su nastali veliki islamistički pokreti, a bilo je nekoliko valova. U Pakistanu i Alžiru, Sudanu, potom Muslimansko bratstvo nastalo u Egiptu, šiitski pokret Homeinija u Iranu, talibani u Afganistanu, a svi s dubokim utjecajem na muslimansko stanovništvo.

No, ovdje još uvijek ne govorimo o terorističkim ograncima. Oni su nastali i u njih su infiltrirani oni kojima upravljaju zapadne obavještajne službe. Prije je to bila Al-Qaeda, sada ISIL u Iraku i Siriji ili Boko Haram u Nigeriji.

U područjima u kojima je bilo sukoba s islamističkim ekstremistima, kršćanske zajednice su nestale. Kršćani su ili pobijeni ili su emigrirali. Od prošlosti su ostale samo ruševine. Putovanje Williama Dalrymplea pokazuje ogromnu kulturnu pustoš s nekoliko uplašenih preživjelih. A sve to zahvaljujući kome i s kojim ciljem...?