Izraelski potpis posvuda: Zakon o Hezbollahu u američkom Kongresu
Kriveći Iran i Hezbollah za "sijanje nereda" u regiji, libanski premijer Saad Hariri podnio je ostavku u subotu, tokom posjete Saudijskoj Arabiji. Sutradan su Saudijci optužili "Hezbollah, koji ima podršku Irana", da stoji iza ispaljivanja rakete prema njihovom glavnom gradu Rijadu, nazvavši to "činom rata". Dok se regionalna podjela između Irana i Saudijske Arabije produbljuje, Liban se iznenada našao na udaru.

Iako ova situacija ključa već neko vrijeme, njeno intenziviranje moglo se otkriti sedmicu ranije kroz niz zakona koji je donio američki Zastupnički dom. Među njima je bio i prijedlog zakona koji se poziva na klauzulu o živim štitovima iz međunarodnog zakona da se prošire američke sankcije protiv Hezbollaha. Ovaj prijedlog zakona, međutim, ima veći utjecaj od prostog povećanja sankcija i stoga ga treba razumijevati u kontekstu promjena u američkoj vanjskoj politici pod vlašću predsjednika Donalda Trumpa.

"Zakon o sankcionisanju Hezbollahove nezakonite upotrebe civila kao bespomoćnih štitova", koji je predložio republikanski zastupnik Mike Gallagher, predviđa da "samo pozicioniranje vojnih sredstava u blizini civila ispunjava preduvjet [međunarodnog prava]" za ratne zločine. Potom iznosi kratku historiju izraelskih ratova u Libanu, tvrdeći da je od 1980-ih mnoge civilne kuće i javne ustanove u južnom Libanu i Bejrutu Hezbollah koristio da sakrije oružje.

Korištenje živih štitova

Oponašajući izvještaj koji je objavila izraelska ekspertska organizacija, ovaj prijedlog zakona ističe da su tokom rata s Izraelom 2006. snage Hezbollaha koristile "žive štitove da se zaštite od kontranapada izraelskih snaga". Završava opservacijom da "nedavni izvještaj State Departmenta navodi izraelske procjene da Hezbollah [sic!] ima zalihe od 100.000 raketa i projektila, uključujući napredne protivzračne i protivbrodske rakete".

"Ove rakete prvenstveno je osigurala Vlada Irana i sakrivene su u šiitskim selima u južnom Libanu, često ispod civilne infrastrukture." Time se, naglašava se u prijedlogu ovog zakona, krši Rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija 1701, koja poziva na razoružavanje Hezbollaha.

Ovaj prijedlog zakona traži od predsjednika da "identifikuje i nametne sankcije strancima ili tijelima povezanim s Hezbollahom za koje on ustanovi da su koristile civile kao žive štitove ili su pružile, pokušale pružiti ili koordinirale nabavku materijalne podrške toj terorističkoj grupi".

Kad je ovaj prijedlog zakona u pitanju, treba obratiti pažnju na dvije stvari. Prije svega, izraelski potpis je posvuda. Razlog za produbljivanje sankcija u okviru ovog zakona jest Hezbollahova potencijalna prijetnja Izraelu i Izraelcima prije nego SAD-u. Informacije o Hezbollahovom oružju i navodnoj upotrebi strategije živih štitova dostavila je izraelska obavještajna služba, što je, kako smo pokazali na drugim mjestima, odigralo ključnu ulogu u širenju optužbi za korištenje živih štitova u regiji.

Osim toga, nezapamćena upotreba živih štitova kao alata vanjske politike ima dvoličan karakter. Sve i ako bismo uzeli argument ovog zakona u vezi sa živim štitovima onako kako ga iznose, Hezbollahova navodna upotreba živih štitova nije novost i ne postoji očigledan politički razlog da se doda novi nivo sankcija protiv organizacije u ovom historijskom trenutku. Pomno iščitavanje ovog prijedloga zakona otkriva da je glavna meta zapravo Iran, a ne njegov libanski saveznik.

Novi 'argumenti' protiv Irana

To što Zastupnički dom poteže argument o živim štitovima da bi produbio sankcije mora se razumjeti u kontekstu međunarodnog konsenzusa - koji uključuje i američku i izraelsku vojsku - da je sporazum s Iranom dobar i da ta država izvršava svoje obaveze u skladu s ovim sporazumom.

Predsjednik Trump, izraelski premijer Benjamin Netanyahu i saudijski prestolonasljednik Mohammad bin Salman ne slažu se s ovim konsenzusom i pokušavaju naći novo oružje da razmrse sporazum s Iranom. Ovog puta njihove pristalice u Kongresu iz šešira su izvukle klauzulu međunarodnog zakona koja uključuje žive štitove.

Njihov je cilj ubrizgati novi moralni argument protiv Irana, koji navodi na zaključak da Iran promoviše kršenje zakona ratovanja, pa su tako 15-godišnja zabrana obogaćivanja uranija iz sporazuma ili uključivanje u istraživanje o preradi potrošenog goriva nedovoljni. Žive štitove na ovaj način koriste huškači na rat, koji žele otvoriti vrata vojnom sukobu.