Zaboravite galamu oko iranskog nuklearnog programa - Netanyahu i neokonzervativci vrište o neizbježnom nestanku svijeta od strane nepostojećeg nuklearnog oružja u Iranu već više od dvadeset godina. Istina je da je Iran na meti zapadnih imperijalista zbog četiri glavna geopolitička razloga:

Naftna konkurencija

U svjetlu dokazanih svjetskih rezervi, Iran je na 4. mjestu po nafti i 2. po prirodnom plinu. Prema tome će slobodni Iran ugroziti ulogu Saudijske Arabije kao proizvođača nafte br. 1.

Da bi dali neki povijesni kontekst, jedini razlog zbog kojeg su Saudijci sada toliko bogati jest da je Iran od 1979. godine praktički izoliran zahvaljujući američkim sankcijama. Desetljećima prije toga, Iran je bio na 1. mjestu u proizvodnji i preradi nafte, ali sve se promijenilo kada su Saudijci s međunarodnim financijerima tijekom dolarske krize sedamdesetih godina stvorili šemu nafta za dolar ("petrodolar"). Zauzvrat, zapadni imperijalisti su Iran pretvorili u globalnog izgnanika. Tako je Iran 1970. proizvodio više nafte nego Saudijska Arabija; međutim, u 1980. Saudijci su proizvodili šest puta više nafte nego Iranci!

Ponovno oživljeni Iran također će značiti konkurenciju američkim tvrtkama za naftu i škriljevce koji su od 2011. godine pojačale proizvodnju (kada je Libija uništena!).
Iran

Izazov Izraelu

Izrael želi slabe susjedne arapske zemlje koje može udarati okolo i grabiti naftu/zemlju - glavni je primjer Golanska visoravan, koja ima ogromne rezerve nafte. Postoje Izraelci koji sanjaju o Velikom Izraelu, koji obuhvaća teritoriju od mnogih susjednih zemalja. Iran je jak i nezavisan; pomogao je poraziti Al-Qaide i ISIS džihadiste u Siriji; vrlo je vjerojatno da pomaže anti-saudijskim pobunjenicima u Jemenu; a tu je i Hezbollah koji može udariti Izrael po nosu ako se ovaj počne miješati u Libanon.

Podijeli i vladaj; Prodaja oružja

Ako bi svatko na Bliskom Istoku bio međusobno povezan, ne bi bilo potrebe za američkim vojnim bazama, a Saudijska Arabija ne bi kupovala oružje od SAD/Velike Britanije. To bi bilo strašno! Za vojno-industrijski kompleks, Bliski Istok je bio stalni prihod posljednja dva desetljeća. Vječni ratovi znače golemo ratno profitiranje za privatne ugovarače i obrambene korporacije. Za geopolitičke elite, imperativi su kontrolirati nacije i regije.

Stoga je u najboljem interesu zapadnih imperijalista da potaknu sunitsko-šiitski saudijsko-iranski sukob i drže ga samo jedan nivo od pravog rata - uostalom, korporacije ne žele uništiti svoje naftovode i rafinerije. U geopolitičkoj se strategiji to naziva "kontrolirani kaos".

Eurazijski savez Irana, Kine i Rusije

Postoji ogromna borba za kontrolu Euroazije, a Iran je ključni dio te geopolitičke šahovske ploče. Sve dok je Iran bio izoliran i slab, to nije bilo važno. Ali sada Iran ulazi u sve vrste vojnih i gospodarskih saveza s Rusijom i Kinom - dvije zemlje koje je Trumpova uprava imenovala kao "suparničke sile" i "revizionističke sile" koje su nagovijestile doba "velikog natjecanja u snazi".
Euroazija
Iran je također ključna komponenta kineskog Puta svile (također nazvane "Inicijativa za pojas i put" ili "Jedan pojas, jedan put") - teretni vlakovi iz Kine moraju proći kroz Iran na putu prema Africi i Bliskom istoku. Destabilizirati Iran znači sabotirati kineski Put svile, a to bi bilo vrlo poželjno za zapadne imperijaliste.

Put svile
Međutim, ako koalicija Iran-Rusija-Kina preživi, ​​to će značiti sljedeće za Zapad:

** Nije moguće osvojiti Siriju i Libanon.

** Mogući gubitak Iraka pošto postoji velika šiitska većina. Ovo će zauzvrat dovesti do strašnog šiitskog polumjeseca - četiri susjedne zemlje Libanona, Sirije, Iraka i Irana. (*Libanon = Hezbollah, u svijesti Izraela/SAD)
Iran, Irak, Sirija
** Djelomični gubitak Turske, ključnog člana NATO-a. Erdogan-SAD odnosi već su uzdrmani; i Turska kupuje rakete iz Rusije, približava se Iranu i planira se pridružiti kineskom Jedan pojas, jedan put.

** Djelomični gubitak Katara kao vazalne države. Katar naporno radi kako bi zadovoljio SAD/EU estabilišment i domaćin je velike američke vojne baze. Međutim, Katar također dijeli najveće svjetsko polje prirodnog gasa s Iranom, koji mu je prošle godine postao još veći strateški i neophodni saveznik nakon saudijske blokade.

** Moguće iseljenje američkih vojnih baza iz Afganistana, zemlje koja se graniči sa Iranom i sada se želi pridružiti CPEC-u - kinesko-pakistanskom gospodarskom koridoru - to je tako obećavajuće da Pakistan daje diplomatski srednji prst Washingtonu.

U osnovi, SAD je na rubu gubljenja hegemonije u susjednom nizu zemalja s Bliskog istoka i Kine. Četvorica čelnika koji su aktivno radili na tome su snažne vođe u Rusiji, Iranu, Siriji i Libanonu. Kina tiho pomaže u gospodarskom napadu, istodobno pazeći da vojno ne izazove SAD, barem ne previše.
Putin, Asad...
To su razlozi zbog kojih zapadni imperijalisti žestoko pokušavaju zaustaviti sadašnji iranski režim. Neokonzervativci poput Boltona udružuju se s MEK-om, kultno-terorističkom skupinom koju je američka vlada smjestila na bezbjedno mjesto 2012. godine. Trump koji izlazi iz iranskog nuklearnog sporazuma (JCPOA) daje još jednu priliku jastrebovima da sruše iransko gospodarstvo kroz sankcije, što će prisiliti i europske tvrtke da se povuku iz Irana i natjeraju ih natrag u skladu s američkim diktatima.


Ratne huškače ne zanima mnogo što se događa nakon promjene režima. Ako se Iran u slijedećem desetljeću uplete u ogorčeni građanski rat između islamista i sekularista, to će biti sjajno. Kaos se zapravo može upotrijebiti za podjelu Irana na komade - Baluchistan na istoku, Khuzestan na jugu i Kurdistan na sjeverozapadu. To će osigurati da Iran nikad više neće biti utjecajna regionalna snaga. Naravno, sve to bi značilo i milijune izbjeglica koje će pojuriti u Europu i Ameriku, ali geopolitičke makinacije su nemilosrdne.