Sada kada je islamska država pala u Iraku i Siriji, gdje su svi njeni teroristi?
© Tim Meko
Povratak terorista s Bliskog istoka u matične zemlje prema izvorima The Washington Posta
Krajem veljače ove godine je Tim Meko za The Washington Post ukratko analizirao situaciju s povratkom stranih plaćenika u matične zemlje koji su se ranije borili u redovima takozvane "Islamske države" i drugih terorističkih skupina u Siriji i Iraku. Na grafikonu u dnu teksta možete vidjeti obrnuti trend onoga kojeg su razni instituti za proučavanje terorizma objavljivali 2013. i 2015. godine, kada su "migracije" stranih plaćenika i militanata tekle prema Bliskom istoku, ne obrnuto.

Tim Meko piše kako se svijet se početkom ove godine počinje suočavati s velikim problemom, jer se neki od 40 000 pristaša "Islamske države" iz Iraka i Sirije vraćaju kući.

Studija Centra Soufan i Globalne strateške mreže je pratila 5600 boraca koji su se vratili u matične zemlje, koje ne znaju kako se baviti s ovim povratnicima.

"Mnogi su zatočeni, dok se vjeruje da se ostali mogu rehabilitirati. Ti programi rehabilitacije su teško dizajnirani i još teže se provode. Povratak žena i djece rođenih dok su im se roditelji borili u Iraku i Siriji predstavljaju poseban izazov za reintegraciju. Tu su i povratnici koji nisu izravno odgovorni za bilo kakve terorističke napade ili prijetnje, ali služe kao inspiracija onima koji bi mogli biti radikalizirani", piše Tim Meko.

U omjeru koliko ih je otišlo, a koliko ih se vratilo, na prvom mjestu je Turska. Naime, od oko 1500 militanata iz te zemlje, koji su otišli su u Siriju i Irak između 2014. i 2017. godine, vratilo se njih 900 boraca. Više od 3000 terorista je u borbu otišlo iz Saudijske Arabije, a kući se vratilo 760.

U Europsku uniju se vratilo oko 1200 boraca, od čega 400 u Ujedinjeno Kraljevstvo, 271 u Francusku i oko 300 u Njemačku. Od 3400 Rusi koji su se pridružili borbi u Siriji i Iraku, samo 400 ih se vratilo kući i Rusija je zemlja s najviše terorista koji su ubijeni u Siriji i Iraku.

Sjeverna Afrika je također je vruća točka za povratnike. U Tunis, koji je proteklih godina prednjačio odlasku terorista u Siriji, vratilo je njih 800, dok se u Maroko vratilo gotovo 200.

Prema izvješću, sedam boraca se vratilo u SAD, a više od 250 Amerikanaca se pokušalo pridružiti Islamskoj državi u Iraku i Siriji. 77 Amerikanaca je uhićeno i osuđeno zbog pokušaja odlaska na bojište.

ISIL
Nova studija Sveučilišta George Washington o ekstremizmu govori o nešto većem broju povratnika u SAD, ali još uvijek govorimo o 12 osoba, od kojih je devet uhićeno i optuženo za kaznena djela povezana s terorizmom. Preostala trojica su oslobođena optužbi, jer im nije dokazano sudjelovanje u terorizmu ili "borbenom sektoru".

The Washington Post navodi kako je ISIL poražen, što pripisuje djelovanju američke koalicije za navodnu "borbu protiv terorizma" u Raqqi, Mosulu i drugim dijelovima Sirije i Iraka. Tim Mako za kraj spominje kako ISIL još uvijek drži neke dijelove sirijske pokrajine Deir Ez-Zor i raspršene skupine u iračkoj provinciji Anbar i drugdje.

U članku drugom grafikonu u članku se navodi kako je iz Srbije za Siriju i Irak otišlo manje od 100 boraca, ali nema podataka o povratnicima. Iz Bosne i Hercegovine je tijekom uspona i pada terorističke "Islamske države" na Bliski istok otišlo nešto više od 100 militanata, a vratilo ih se 46, dok najveći broj povratnika ima Kosovo, njih 147. Točne procjene koliko je stranih plaćenika s Kosova otišlo za Bliski istok The Washington Post ne navodi.

Općenito, kada se prave ovakve studije, u obzir se uzimaju zemlje EU, prosto bivšeg Sovjetskog Saveza, islamski svijet od Maroka sve do Indonezije, ali takozvani Zapadni Balkan, koji nije dio EU, kao da ne postoji.

ISIL i Zapadni Balkan

Međutim, proteklih godina su zemlje Zapadnog Balkana dale najmanje 1000 boraca, koji su se u početku pridružili sirijskoj Al-Qaedi, poznatoj Al-Nusra Front, ali takozvanoj "Islamskoj državi". Uglavnom je riječ o radikaliziranim pripadnicima muslimanskih zajednica u Bosni, Albaniji, na Kosovu, te dijelom iz Srbije, Crne Gore i Makedonije.

Vlade regije su reagirale uvođenjem novog kaznenog djela i kriminaliziranja sudjelovanja u stranim sukobima. Poduzimaju se određene mjere protiv onih koji regrutiraju borcem, radikalnih propovjednika i propagandnih islamističkih mreža. Prijetnja terorističkih napada je u našem susjedstvu stvarna, iako neki drže da je ograničena. Nakon nekoliko godina alarma, sada su se institucije opustile, ali nitko ne zna kakav će učinak imati povratak stranih boraca, koji su se u svoje zajednice vratili s još radikalnijom verzijom islama, takfirizmom, koji opravdava ubijanje svih koji ne prakticiraju "čisti islam", čak i među muslimanima.

Zapravo Zapadni Balkan nije imun na terorističke napada, što su pokazali sporadični pokušaji napada i nekoliko provedenih, iako uz različita tumačenja o tome jesu li imali islamističku matricu.

Osim toga, postoji malo konsenzusa o stvarnoj prijetnji koju sa sobom nosi povratak ovih militanata u regiju. Opća percepcija je da regija kao meta terorista ima malu propagandnu važnost i uglavnom se pretpostavlja da će oni krenuti dalje u Europu. O tome kako će se fenomen povrataka terorista iz Sirije i Iraka odraziti na sigurnosnu situaciju u regiji se govori vrlo malo i na zatvorenim sjednicama sigurnosnih djelatnika, na nacionalnoj i regionalnoj razini.

Prama podacima kojima raspolažu službe zemalja u okruženju, od militanata koji su bili u redovima takozvane "Islamske države" se njih 250 do 300 vratilo kući. Mnogi su to učinili nakon što su bili razočarani ratom i sukobima između različitih islamističkih skupina. Vlasti vjeruju da malo njih predstavlja stvarni sigurnosni rizik. U Albaniji su, primjerice, mediji tvrdili da samo 15 od oko 40 povratnika može predstavljati prijetnju.

Sigurnosne agencije na Kosovu tvrde da se u Siriji i Iraku na području pod kontrolom terorista nalazi 41 žena, ali i 91 dijete, od koji je 37 rođeno u tamo. Do travnja ove godine se vratilo tek sedam žena i troje djece.

Vlado Azinović, profesor političkih znanosti na Sveučilištu u Sarajevu, izjavio je kako postoji "nekoliko skupina žena i djece koji se očajnički žele vratiti kući".

"Mislim da će se ti ljudi pokušati vratiti, bez obzira na suočavanje s neposrednom smrti u Siriji i Iraku ili kaznenim progonom kod kuće", kazao je Azinović.

Unatoč nesagledivim posljedicama ostavljanja cijele generacije potencijalnih islamista da odrastaju pod utjecajem preostalih čelnika "Islamske države", vlade diljem Europe, uključujući i one u regiji, neodlučne su oko pitanja povratka onih koji su ostali u Siriji i Iraku.

U Bosni postoji "neodređeni broj djece" rođenih na teritorijima koje je ranije držao ISIL. Ta su djeca rođena u "brakova" između muškaraca iz BiH i žena drugih nacionalnosti, tvrdi Azinović. Postoji i siročad, usvojena od strane obitelji u Bosni i Hercegovini čija je nacionalnost nepoznata.

Mogućnost velikog terorističkog napada na Balkanu je postala očigledna u studenom 2016. godine, kada su sigurnosne snage u Albaniji i na Kosovu spriječile pokušaj napada na izraelsku nogometnu reprezentaciju tijekom kvalifikacijske utakmice Svjetskog kupa u Skadru, gradu na sjeveru Albanije.

Upozorenje o planiranom napadu je dobiveno od izraelskih obavještajnih službi, koje su navodno presrele internetsku komunikaciju Lavdrima Muhaxherija, kosovskog Albanca poznatog po zločinima počinjenim u Siriji, kojeg su navodno ubile američke zračne snage u ljeto 2017. godine.

U akciji je uhićeno ukupno 19 osoba diljem Albanije, Kosova i Makedonije. Samo u Albaniji je više od 170 osoba bilo je zatočeno i ispitano u vezi s tim napadom, uključujući 30 koji su se tada upravo vratili iz Sirije. Operacija je posljedica suradnje između regionalnih obavještajnih agencija i međunarodnih partnera, ali je pokazala i značajne sigurnosne propuste. Zanimljivo je i da je ovo jedini poznati veći planirani napad protiv Izraela, kojeg ISIL uglavnom ne dira.

Nakon toga je priopćeno da su navodno ubijeni ključni propagandisti i operativci "kalifata", kao što su Muhaxheri s Kosova, Almir Daci iz Albanije i Ines Midžić iz Bosne i Hercegovine. Njihove likvidacije su navodno stvorile vakuum među pristašama "Islamske države" u regiji.

Međutim, istrage novinara su pokazale da je ostalo mnoštvo propagandnog materijala koje je ISIL preveo na lokalne jezike i dostupni su na društvenim medijima. Ipak, nove i ažurirane materijale je teško pronaći. Većina kanala koji podržavaju ISIL su se preselili na "tamni web" ili se materijali dijele šifriranim aplikacijama kojima vlasti teško mogu ući u trag. Preostali videozapisi i propagandne stranice pronađene na internetu datiraju iz vremena stvaranja takozvanog "kalifata".

Unatoč dobrim vijestima i protuterorističkim strategijama, radikalizacija u regiji se nastavlja, iako ideologija uzima različite, možda i nenasilne oblike. Radikalni propovjednici više ne upućuju pozive na odlazak u rat, ali šire govor mržnje i potiču polarizaciju društava, čak i među samim muslimanima.

Ono što je teško razumjeti je činjenica da su se članovi "Islamske države" više puta vraćali u zemlje regije odakle potječu, neopaženi od strane sigurnosnih službi. Talijanski mediji su krajem 2016. tvrdili kako se Lavdrim Muhaxheri vratio na Kosovo preko makedonske granice, ali su kosovske vlasti službenim priopćenjem odbile ovo potvrditi.

Mediji u BiH su na sličan način upalili alarm i pisali da je Ines Midžić navodno dolazio kući nekoliko puta prije njegove pogibije u Siriji. Oba slučaja, iako nepotvrđena, otvorila su niz pitanja o graničnim kontrolama i balkanskoj migrantskoj ruti prema EU.

Osim toga, organizirane kriminalne mreže vrlo lako mogu osigurati prebacivanje terorista, a bilo je slučajeva kada su kriminalne aktivnosti provodile i same pristaše "Islamske države".

Iako se tvrdo kako strahovi kretanja radikalnih islamista s Balkana u zapadnu Europu ne bi trebali biti pretjerani, situacija u tom slučaju nije jednosmjerna. Postoje indikacije da su se zajednice balkanske dijaspore na Zapadu naše na udaru islamističke ideologije, kao što su albanske zajednice u Italiji i zajednice iz BiH u Austriji. Iako ove veze tek treba istražiti, završene istrage i suđenja za terorizam su pomogle su rasvijetliti procese radikalizacije nekih balkanskih državljana u vrijeme dok su bili na Zapadu i povezuje ih se s radikalnim islamistima koji žive u Europi.

Dok balkanske vlasti umanjuju mogućnost neposredne sigurnosne prijetnje, povećano širenje političkog islama u lokalnoj vjerskoj i političkoj retorici u širem smislu utječe na etnički i vjerski raznoliku populaciju regije.

U početku su regionalne vlade mlako reagirale ne izazov odlaska svojih državljana na bojišta Bliskog istoka. Tek kasnije su usvojili nacionalne strategije za suzbijanje nasilnog ekstremizma i detaljne planove za njihovu provedbu.

Balkanska strategija je uskladiti se s modelom EU, kako u odnosu prema povratnicima, tako i radu sigurnosnih službi u suzbijanju radikalizacije. Međutim, teritorijalni gubici takozvane "Islamske države" u Siriji i Iraku ne znače nužno i poraz skupine i primjetan pomak u načinu djelovanja.

Osim što ISIL više ne izdaje izravno naloge za napade i daje slobodu djelovanja svom svojim ratnicima, da bi kasnije preuzeo odgovornost za terorističke napade, nova strategija se može osloniti na taktike temeljene na pobunama i lokalnim grupama podrške koje već postoje u lokalnim zajednicama. To bi moglo dovesti do terorističkih napada malih razmjera, koje je teško predvidjeti i spriječiti čvrstim mjerama sigurnosti.

Za ISIL bi to značilo podizanje morala njegovih pristaša i potencijalnu pomoć za nova regrutiranja za bojišta u Afganistanu, diljem Središnje Azije i sjevera Afrike. Ovo je veliki izazov za vlade u europskim zemljama, gdje je ISIL već dokazao da može privući veliki broj militanata spremnih za provođenje terorističkih napada i odlazak na nova bojišta.


Komentar: Zar nije malo čudno da su ciljevi ISIS-a identični ciljevima SAD, nekako se džihadisti uvijek pojave kad ih Zapad zatreba da se bore za njihove interese


Posljedica nesmetanog djelovanja povratnika, koji je moguć zbog mekog pristupa kojeg zagovaraju demokršćani i socijaldemokrati, neminovno dovesti do povećanog ideološkog pritiska nacionalističkih stranaka i matičnim zemljama "bivših" boraca islamističkih terorističkih skupina.

Na Balkanu je osobito važno odabrati najbolju moguću strategiju, prije svega zbog mnoštva različitih etničkih skupina koje nakon '90-ih još traže put do zajedničkog života, ne suživota u kojem će jedni uz druge živjeti odvojeno i bez ikakvog iskrenog kontakta.

Služeni proces izgradnje društvene kohezije može narušiti aktualni trend povratka militanata s Bliskog istoka. No, oni su već tu i potrebno je tražiti odgovore na neposredne krize. Potrebno je pronaći alate za suzbijanje prijetnji koju sa sobom nose radikalne ideologije koje traže podjelu među različitim etničkim i vjerskim zajednicama, ali i među samim muslimanima. Naime, primjetna je velika mržnja radikaliziranih skupina prema šiitskoj manjini u regiji, koja niti je slala borce na Bliski istok, niti putem svojih zaklada i udruga propagira radikalni islam.


U svjetlu navedenog, vjerojatno ne treba dizati paniku, ali zanemariti problem povratka islamističkih militanata ili ga svesti na "ograničeni trend i fenomen koji nikome ne predstavlja prijetnju" svakako nije najbolji pristup.

Izvor: The Washington Post