Krajem kolovoza su u njemačkom gradu Chemnitzu počeli prosvjedi i žestoki sukobi između radikalnih ljevičarskih i desničarskih skupina, koji su trajali danima.
Prosvjedi Chemnitz
Policija je na ulice poslala oko 600 pripadnika snaga sigurnosti, a procjenjuje se da je u višednevnim uličnim bitkama i demonstracijama sudjelovalo tisuće prosvjednika iz oba tabora, "desničara" i "antifašista". Kao i ranije, ove termine koristimo uvjetno, jer su tako prikazani od strane mainstream medija, iako je situacija puno složenija od opisane.

Povod za masovne nerede i ulične sukobe je bila tučnjava u kojoj je sudjelovalo desetak ljudi raznih nacionalnosti, a ubijen je jedan Nijemac kubanskog porijekla, Daniel H. (35). Nakon ubojstva su kao osumnjičeni privedeni Iračanin i Sirijac, što je izazvalo eskalaciju napetosti u gradu i cijeloj Njemačkoj. Internetom se proširila nepotvrđena informacija da je ubijeni Nijemac branio ženu od napada imigranata, što policija opovrgava.

Nakon što se situacija smirila, barem na ulicama, njemačka policija je početkom ovog mjeseca u Chemnitzu uhitila šestoricu muškaraca osumnjičenih za stvaranje ekstremno desne neonacističke militantne organizacije koja napada strance i planirala je napade na političare i javne službenike, priopćeno je iz ureda saveznog tužitelja.

"Na temelju naloga kojeg je izdao Savezni sud pravde 28. rujna, oko 100 policajaca su, uz pomoć specijalnih snaga, uhitili šestoricu osumnjičenih u dobi 28 do 30 godina", rekao je tužitelj.

Iako je na prosvjedima protiv ilegalnih imigracija u Chemnitzu sudjelovalo na tisuće ljudi, od kojih mnogi nemaju nikakvih simpatija s nacizmom ili neonacističkim skupinama, atmosfera u Njemačkoj kao da se otela kontroli i tako je, barem prema službenoj verziji, nastala neonacistička skupina "Revolucionarni Chemnitz" koju čine šestorica muškaraca u dobi do 30 godina. Prejednostavno za povjerovati, posebice nakon otkrivene sprege tajnih službi i neonacističke skupine Nacional-socijalističko podzemlje (NSU), koje je godinama teroriziralo Njemačku i provodilo nasumične napade na strance, uglavnom na pečenjarnice kebaba, kako bi bili sigurni da su meta stranci. O tome kako su djelovali i završili pripadnici "Bande kebab", kako su je nazvali u medijima pisali smo ranije.


Međutim, mnogo toga upućuje da i u osvom slučaju skupina "Revolucionarni Chemnitz" nije nastala "spontano", kao odgovor skupine nogometnih huligana, skinheadsa i neonacista na gotovo nepodnošljivu situaciju koju je u zemlji neodgovornom migracijskom politikom stvorila kancelarka Angela Merkel.

Teroristička skupina "Revolucionarni Chemnitz" ne samo da je planirala provoditi napade na strance, nego organizirati neonacistički državni udar u Njemačkoj, pod sloganom boraca protiv imigranata i promjena u javnom poretku. Da je sve završilo na ovome, to bi bio običan proces protiv šest ekstremista spremnih napasti državu, ali nije tako, jer su neki od članova skupine bili su povezani s tajnim službama Njemačke.

Kako se kasnije ispostavilo, tužitelji iz saveznih država Saske i Bavarske su naredili uhićenje sedam osoba zbog sumnje da je stvorili "ekstremističku desničarsku terorističku organizaciju". Primjetno je da se u terminologiji izbjegava koristiti riječ "neonacizam", što bi bio točniji opis, kao da se desni pol njemačkog političkog spektra, koji je aktivan poštivajući ustav i pravni poredak zemlje, pokušava izjednačiti s neonacistima, čime tradicionalna desnica, CDU i CSU, dobivaju političke poene, a Alternativa za Njemačku se trpa u isti koš s pokretom PEGIDA i subverzivnim skupinama kojima je namjera rušenje poretka i stvaranje diktature. S točke gledišta demokršćana Angele Merkel je ovo sasvim logičan potez i veliki politički dobitak, iako se ne može reći da politički vrh stoji iza cijele operacije.

Konkretno, policijska istraga je otkrila kako su ti ljudi, od 20 do 30 godina, navodno osnovali skupinu "Revolucionarni Chemnitz", zajedno s Christianom K, koji je 14. rujna uhićen u Chemnitzu. Pored napada na strance i političke protivnike, planirali su izvršiti oružane operacije na njemački Dan jedinstva 3. listopada i pokušaj provedbe "desničarskog" državnog udara.

Glasnogovornica državnog odvjetnika Frauke Köhler je izjavila kako su kontakti i komunikacija ekstremista potvrdili "da su se ujedinili ne samo zbog nasilnih napada na strance, nego i na političke protivnike". Njihovi su kontakti također dokazali "da su optuženi aktivno pokušavali nabaviti vatreno oružje i postupali prema unaprijed određenom planu".

Prema optužnici, "napad u Chemnitzu 14. rujna je bio proba za akcije zakazane za 3. listopada". Tužiteljstvo, navodno, još nije dobilo precizne podatke o tome što su točno neonacisti planirali provesti 3. listopada, a istraga se nastavlja.

"Optuženi su inače nogometni huligani, pripadali su krugu neonacista i skinheadsa u Saskoj i smatraju se čelnicima tih krugova u Saskoj".

Nakon okupljanja pokreta "Za Chemnitz" 14. rujna, "Samozaštitna civilna policija" je napala neke od imigranata i pripadnike suprotnog tabora, koristeći staklene boce, mjedene "boksere", a jedan mladi Iranac je teško ranjen u glavu.

Prisluškivanjem telefonske i internetske komunikacije je otkriveno "da je skupina planirala provesti napadačke akcije 3. listopada".

Iako je čudno da se državni udar dogovara razgovorima putem mobilnih telefona i internetske komunikacije, čujmo što je saznao Der Spiegel.

"Desničarski ekstremisti su u grupi "Planiranje revolucije" razgovarali putem Telegrama, gdje su se hvalili oko planova kako će prisilno promijeniti sustav. U tu svrhu je bilo potrebno uključiti samo one koji su spremni na nasilne akcije. Također se saznalo da su pokušali nabaviti poluautomatsko oružje", piše Der Spiegel, koji dodaje kako su rekli da će 3. listopada biti "prekretnica u povijesti Njemačke".

"Činjenica da je teroristička skupina planirala veliku operaciju je jasna, a njihova želja da postignu više od i Nacional-socijalističkog podzemlja ih čini najopasnijom terorističkom skupinom u povijesti Savezne Republike Njemačke", piše Süddeutsche Zeitung.

Sudionici skupine "Revolucionarni Chemnitz" navodno "nisu međusobno razgovarali o tome da samo posiju strah i paniku poput, kriminalaca iz NSU, skupine koju su činili Uwe Mundlos, Uwe Beönhardti i Beate Zschäpe, već im je cilj bio promjena društva u cjelini. Rekli su da su NSU bili samo gomila ljubavnika koji su činili krvoproliće.

Predstavnici Saske i savezne vlade su licemjerno izrazili užas na ovo otkriće, a čak su se pokušali prikazati kao vođe borbe protiv "ekstremne desnice", koju ni oni ne nazivaju "neonacističkom", što bi bilo pravo ime za ovu kupinu od šest do sedam muškaraca.

"Izrazito desni terorizam je prava i ozbiljna prijetnja. Nasilnici, neonacisti i skinheadsi se ujedinjuju u opasne skupine kako bi nasiljem sijali strah i mržnju", kazala je ministrica pravosuđa Katarina Barley, koja dolazi iz redova socijaldemokrata.

SPD u Saskoj je priopćio: "U slučaju terorističkih prijetnji država mora djelovati brzo i odlučno. Brzi odgovor u Chemnitzu pokazuje da zakon djeluje u Saskoj i Njemačkoj kao cjelini."

Njemački ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer (CSU) hvalio se: "Ovo je očitovanje naše politike nulte tolerancije protiv desničara i ekstremista. Stoga je su sud i policija odlučno intervenirali."

Međutim, zar Seehofer misli da su Nijemci budale? Na jednoj strani hvali akciju policije u Chemnitzu, a na drugoj čini sve kako bi sačuvao koaliciju i svoje ministarsko mjesto, iako podilazi masama s izjavama "kako bi, da nije ministar, kao građanin i sam bio na ulicama zemlje".

U stvari, nedavni događaji ponovno pokazuju bliske veze između vlade, dužnosnika i nasilnih neonacista. Njemačke obavještajne službe su duboko infiltrirane u neonacističke krugove i uključene su u niz terorističkih napada koje su provele iste skupine koje kasnije hapse i stječu političke bodove.

Deseci sigurnosnih i policijskih doušnika su bili s teroristima NSU, koji su usmrtili 9 imigranata i jednu policajku. Čelnik obavještajne službe Njemačke bio je čak i na mjestu jednog od ubojstava.

"Mjesna samozaštita Thüringena" je organizacija iz koje je nastao NSU, a stvorena je uz financijsku potporu tajnih službi.

Pojava grupe "Revolucionarni Chemnitz" otvara nova pitanja o ulozi tajnih službi u cijeloj priči, a možemo vjerovati i "kako se okupilo šestero naciskinsa, koji su se kanili naoružati i promijeniti ustavni poredak u Njemačkoj".

Nakon događaja u Chemnitzu je Hans-Georg Maassen, koji je i dalje direktor unutarnjih tajnih službi, poricao da su napadnuti novinari, imigranti i pripadnici suprotnog tabora, takozvani "ljevičari". Sve ove informacije je provokativno nazvao "lažnim vijestima i namjernom političkom provokacijom usmjerenom na jačanje najekstremnijih desničarskih snaga u vladi i birokraciji".

Teško je očekivati da će Maassen skrenuti pažnju na veze između tajnih službi i skupine neonacističkih ekstremista u Chemnitzu.

Malo se zna o sudionicima skupine "Revolucionarni Chemnitz". No, sudeći prema izvješćima medija, barem jednog dijela, određeni Tom V. je prije deset godina bio suđen kao vođa ekstremno desničarske skupine "Sturm 34". Kao što je izvijestila njemačka novinska agencija SWR, Matthias Rott, jedan od osnivača "Sturm 34", bio je obavještajni agent upravo u Chemnitzu.

Bliske veze između državnih dužnosnika i neonacista se također očituju i na simboličnoj razini. Naime, tijekom nedavnog posjeta turskog predsjednika Erdogana Njemačkoj su policijski službenici iz Saske, zaduženi za njegovu sigurnost, provokativno koristili kodno ime "Uwe Böhnhardt", bivšeg pripadnika Nacional-socijalističkog podzemlja (NSU).

Ovdje je problem što se još ništa ne zna, a Savezno tužiteljstvo je o slučaju informacije dalo doslovno "na kapaljku", odnosno ono što ste gore pročitali.

Međutim zastrašujuća je činjenica da je već dokazano da su se njemačke tajne službe, ili dio njih, koristile neonacističkim skupinama u razne svrhe. Jesu li pripadnici neonacističke skupine "Revolucionarni Chemnitz" zaista vjerovali da njih nekoliko može promijeniti državni ustroj Njemačke? Ako jesu, onda su odavno izgubili kontakt sa stvarnošću, a ako nisu, jedino pitanje koje treba postaviti je tko od ove priče ima koristi, posebno ako se, bez ikakvih dokaza, nastanak skupine veže uz postojanje parlamentarne stranke AfD?