Vegetarijanstvo
Nikoga ne zabrinjava ekološka revolucija koja sistematski gasi sve tradicionalne europske industrije. Štreberi Europljani su preuzeli nezavidnu ulogu pionira održivog razvoja. Iako se je ta politika pokazala kao socijalno neizdrživa za obitelji rudara, metalaca, poljoprivrednika... Ovi zadnji spadaju u profesionalnu kategoriju koja je najizloženija suicidu. Akteri najnaprednije europske poljoprivrede 20-30% više pribjegavaju samoubojstvu od aktera drugih francuskih privrednih grana. Broj suicida u toj profesionalnoj kategoriji, utrostručio se je u 2016. godini[1]. U Francuskoj se svaki drugi dan jedan poljoprivrednik uspije samouništiti. Poglavito stočari i proizvođači mliječnih proizvoda, u životnoj dobi između 45 i 65 godina (generacije subvencionirane agrikulture, ekonomskih kriza, visoke razine zaduženosti).

Izvješće iz srca Europe

Na sjevernoj polutci planeta Zemlje, otvorilo se je novo krizno žarište. Ne svjedočimo više samo okršajima pristaša i protivnika medicinski potpomognute oplodnje za sve (hetero i homoseksualne parove i samce), ili sukobima između militanata pokreta za ili protiv surogat majki za sve. Nakon reprodukcijskog, prežderani zapadnjaci odlučili su preispitati i svoj deset-tisućljetni hranidbeni model, što su animalisti i vegani shvatili kao zeleno svjetlo za mobilizaciju i akciju. Reintrodukcija eksterminiranih predatora u ime biološke raznolikosti i «vege-terorizam», dirigiran protiv mesojeda i njihovih opskrbljivača, trebali bi ukazati na « zoocid » za koji su odgovorni ekološki neosviješten čovjek (prema ekologistima i animalistima), te ribarstvo, stočarstvo, trgovina i konzumacija ribe i mesa (prema veganima).

Vege-terorizam

Pokretom oslobođenja životinja od ropstva, odnosno napadima na peradarnike i svinjce, rukovode udruge maštovitih imena, među kojima i Action directe, prema ozloglašenoj anarhističko-komunističkoj terorističkoj organizaciji, čije su borbene grupe 80.-tih godina samo u Francuskoj izvele osamdesetak atentata. Novodobnu Action direct snimila je francuska državna televizija kako priprema i realizira otmicu kokoši u peradarniku strane EU države, pa ih u rekordnom vremenu prevozi preko granice i putem tajnih vege-animalističkih kanala predaje francuskim «udomiteljima», za koje tvrdi da od koki neće spravljat ukusnu juhu ili pečenku, nego da će im osigurati humane životne uvjete. Ridikuli iz novodobne Action direct najbolja su slika besprizornosti europske ljevice i ljevičarstva.

Dodatno je u Francuskoj, do srpnja ove godine, zabilježeno više od pedeset napada na mesnice i ribarnice. Vezano uz istragu o tim vandalističkim činima, u rujnu je uhićeno šest osoba. Unatoč čemu je, u noći između 27. i 28.09.18., namjerno izazvan požar u kojem je uništeno 3000 m2 radnog prostora i mehanizacije klaonice u Haut-Valromay-u. Požar je, naravno, poštedio životinje kojima je ta klaonica bila posljednja destinacija, a uposlenici klaonice zatekli su se na burzi rada. Strukovne organizacije ugrožene industrije mesa najavile su oštar odgovor na buduće vega-terorističke akte, i angažman zaštitarskih tvrtki.

Tako je, s jedne strane, zaštitarski business (djelatnost s najboljom dinamikom zapošljavanja u Francuskoj) osvojio novo tržište. S druge strane je dodatno ugrožena sloboda kretanja građana. Nakon torture, koju predstavlja pregled osoba i njihove prtljage zbog islamističke terorističke prijetnje, građanstvo sada može očekivati zaštitare i ispred mesnica i ribarnica. Dakle, ako je domaćica prije ulaska u svoju omiljenu mesnicu ili ribarnicu torbu napunila povrćem, među kojim je i oveći krastavac kojim bi, ne daj Bože, mogla terorizirati mesara ili ribara, zaštitar bi joj mogao taj krastavac preventivno oduzeti. Situacija nije bolja niti ukoliko se ta domaćica odluči svoj omiljeni krvavi goveđi odrezak pojesti u obližnjem restoranu. Ne samo da joj, općenito, prijeti islamom osviješteni terorist oboružan koljačkim nožem ili automatom, nego, posebno, i vege ekstremist koji će joj taj steak oteti kako bi je spriječio u sudjelovanju u « zoocidu ». Ako je naša nesretna domaćica, usljed novih prijetnji, zaboravila na onu staru - na BB aktivizam (akcije fondacije Brigitte Bardot), pa se je neoprezno ogrnula krznenjakom, velike su šanse da ostane i bez skupocjenog pokrivala. Jer se BB aktivistice mogu pojaviti niotkud i nepovratno unakaziti taj skupocjeni odjevni predmet, kako bi domaćicu kaznile za participaciju u zoocidu iz luksuza, a ne iz potrebe. Spriječena sudjelovati, i u zoocidu iz luksuza i u onom iz potrebe, naša će se domaćica, in fine, i s tržnice i iz restorana vratiti gladna i promrzla. Što nikoga neće zabrinuti.

Kao što nikoga ne zabrinjava ekološka revolucija koja sistematski gasi sve tradicionalne europske industrije. Štreberi Europljani su preuzeli nezavidnu ulogu pionira održivog razvoja. Iako se je ta politika pokazala kao socijalno neizdrživa za obitelji rudara, metalaca, poljoprivrednika... Ovi zadnji spadaju u profesionalnu kategoriju koja je najizloženija suicidu. Akteri najnaprednije europske poljoprivrede 20-30% više pribjegavaju samoubojstvu od aktera drugih francuskih privrednih grana. Broj suicida u toj profesionalnoj kategoriji, utrostručio se je u 2016. godini[1]. U Francuskoj se svaki drugi dan jedan poljoprivrednik uspije samouništiti. Poglavito stočari i proizvođači mliječnih proizvoda, u životnoj dobi između 45 i 65 godina (generacije subvencionirane agrikulture, ekonomskih kriza, visoke razine zaduženosti).

Nema naznaka kako bi se to stanje ubuduće moglo popraviti. Poljoprivreda je posebno osjetljiva na zamke globalne ekonomije, odnosno na kontekst deregulacije i globalizacije. Tako su seljaci povjerovali kako će, nakon ukidanja kvota za proizvodnju mlijeka, ponovno dozvoljena povećana proizvodnja biti pravi put za «izlazak iz tunela». Međutim tržište je počelo regulirati proizvodnju prema zakonu ponude i potražnje. Proizvodnja je uistinu porasla, ali su pale cijene, pa su seljaci postali još siromašniji. Tržišni fundamentalizam dodatno je obogatio globalne mega-strukture za proizvodnju, preradu i distribuciju mlijeka i mliječnih proizvoda. Posljednji alat za zaštitu cijena mlijeka (kvote) definitivno je nestao, a seljaci su prepušteni predatorima, u figurativnom i doslovnom smislu.

Psihopate
Posljednjih tridesetak godina, predatorstvo na svim razinama preuzelo je od solidarnosti ulogu socijalnog dizala. Simboli predacije u životinjskom svijetu, poput figure vuka (Vuk s Wall Street-a), postali su popularna, zaštićena vrsta. Već 1990., francuski pastiri koji su vučji lik i djelo bili sasvim zaboravili, imali su priliku opet ga sresti. Stigao je s talijanske strane Alpi i u trideset godina okupirao sav raspoloživ prostor, toliko se razmnoživši da je 2017. zaklao ili izjeo više od 11 tisuća ovaca. Pastiri su nemoćni jer je vuk zaštićena vrsta, a kazne za odstrijel prevelike. Lovci su odavno na nišanu animalističkih udruga. Ipak, za 2018. im «novi plan za vuka» dozvoljava eliminirati četrdesetak od službeno repertoriranih četristotinjak vukova.

Stočari, čijim stadima vuk prijeti, upozoravaju da je taj plan nerazuman. Vincent Barneoud, uzgajivač iz Saint-Martin-de-Queyrières, sela na jugu Briançona, u najjačoj francuskoj turističkoj regiji Provence-Alpes-Côte d'Azur, još uvijek šokiran događajem, svjedoči kako je 2017. izgubio 50 ovaca: «Vuci su od stada odvojili 200 ovaca, pa ih sve masakrirali, unutar dužinskog pojasa od više kilometara. Čak ih i nisu imali namjeru pojesti. Bacili su ih na leđa i na pola zaklali. Nesretne ovce zatečene su kako mahinalno i dalje trče s otvorenom visećom utrobom. Jer vuk može činiti što želi. Ne smije ga se loviti, pa je postao predator bez predatora iznad sebe. Nastavit će se razmnožavati sve dok ima hrane. » (FranceInfo, veljača 2018.).

A hrane kod stočara ima u izobilju, pa se vuk više ne libi napadati niti danju niti noću, u prisustvu ili odsustvu pastira i njihovih pasa. S naznakom da, iako je vuk mesojed, protiv njega nije pokrenuta niti jedna veganska teroristička akcija. Isto, financijeri animalističkih udruga ne osiguravaju fondove za pomoć u zaštiti ovaca od vučjeg terorizma, nego to čine stočari, na način da se sve više zadužuju kupovinom sve sofisticiranijih sustava za zaštitu stočnog fonda. Država seljacima nadoknađuje pretrpljenu štetu, ali tek po završetku kompleksnog istražnog postupka tijekom kojeg su inspektori prikupili dovoljno materijalnih dokaza (veterinarska forenzika) iz kojih je razvidno da je baš reintroduirana zvijer ubila nesretnu kozu, ovcu, kravu... Čak i kada seljak uspije državnoj administraciji dokazati tko je krivac za gubitak stočnog fonda, obeštećenje ne pokriva pretrpljenu štetu. Istodobno, neprestano raste cijena police osiguranja za stočni fond, kao i porezne obveze uzgajivača stoke. Dakle, francuski su seljaci posredno pozvani financirati i vučje dnevne obroke.

Stoga je razumljivo zašto nisu izrazili dobrodošlicu slovenskim medvjedićima, kojima je slovenska vlada velikodušno dozvolila da migriraju u francuske Pirineje. Naime Nicolas Hulot, medijska zvijezda i ministar za ekološku tranziciju Macronije (nedavno je podnio ostavku), kao bivši ekološki militant, a u smislu očuvanja ekološke raznolikosti, početkom 2018. najavio je novu reintrodukciju slovenskih medvjeda (ovaj put medvjedica) u prostor francuskih Pirineja. Jer da su neodgovorni francuski lovci medvjede eksterminirali, a on ne bi rado bio ministar za čijeg je mandata ta pririnejska rasa medvjeda (u stvari euroazijski smeđi medvjed) nestala.

Kako Macronija prezire «nazadne» populiste koji su globalno antimigracijski nastrojeni, bilo da se radi o ljudskoj ili životinjskoj vrsti, Hulot je za reintrodukciju slovenskih medvjedica u pomoć pozvao lokalnog župana, očekujući od njega da s uzgajivačima stoke «angažira dijalog i obeća im bolju zaštitu njihovih stada». Dakle, seljacima je sugerirano da novonastalu potrebu za zaštitu od medvjeda financiraju županije kojima je Holland počeo, a Macron nastavio kresati budžete, tako da nije rijetkost da siromašne ruralne teritorijalne jedinice prodaju spomenike kulture (crkve) kako bi podmirile tekuće obveze, pogotovo one koje proizlaze iz kreditnih zaduženja.

Prva slovenska medvjedica svejedno je stigla u Pirineje 04.10.18. VIP klasom. Helikopterom je spuštena u svoje novo obitavalište (razjareni seljaci postavili su barijere na cestovne prilaze). Lokalno stanovništvo tu prisilnu reintrodukciju nije uspjelo spriječiti, ali ostaje mobilizirano. Televizijskim kanalima i društvenim mrežama kruži video u kojem naoružani i kagulirani seljaci, u maniri islamističkih terorista i Ku Klux Klana, najavljuju rat zaštitnicima predatora u životinjskom svijetu.

Evidentno je da niti prisilna introdukcija ljudskih migranata ne nailazi na bolji doček. Jedino što najsnalažljivije preživjele migrante, pristigle s najsmrtnije mediteranske rute, u finalnoj fazi njihove introdukcije u neku francusku ili drugu EU teritorijalnu jedinicu, ne očekuje VIP tretman na koji imaju pravo medvjedići migranti. Zato mogu računati na državnu zaštitu i pomoć nebrojenih udruga za pomoć migrantima koje ih bezrezervno štite od gnijeva lokalne populacije, odnosno «populista». Ovi zadnji tvrde da je jeftina ilegalna i legalna bjelosvjetska, a poglavito istočnoeuropska migrantska radna snaga, bitno snizila cijenu njihova rada, odnosno osiromašila i njih i državni proračun, te ih zatvorila u circulo vitiosus čija je inkarnacija geopolitika slobodne trgovine, koja nije ništa drugo doli geopolitika ekonomske predacije, s ekstremno predvidljivim, iako nepriznatim ciljem: koncentracijom svjetskog kapitala u rukama vrlo uske, probrane, transnacionalne i transrasne, planetarne predatorske kaste.

Dakle, pravo je pitanje: «Kako se planetarna predatorska kasta misli održati? »Ekstremno predvidljiv odgovor je : « Jednako kao reintroduirani vuk i medvjed u francuskim Alpama i Pirinejima.»

Drugim riječima, po završetku reintrodukcije predatorske transnacionalne i transrasne kaste u sve planetarne teritorijalne jedinice, a protivno volji lokalnih «populista», nužno je reproducirati lažiran prirodni model suživota između predatorske kaste i njihova plijena. Kako je prirodni model suživota, primjenom protuprirodnog principa zaštićene vrste, lažiran u svojoj biti, predatorska kasta postaje predator bez predatora. Postaje nedodirljiva. U tom kontekstu, jedini rizik, odnosno za tu kastu pogubni scenarij, sastoji se u mogućnosti obijesnog, bespotrebnog uništavanja plijena. U kojem bi slučaju, prema prirodnim zakonitostima, plijena uzmanjkalo, porasla bi mu važnost, pa bi trebalo stimulirati njegov slobodan razvoj.

Proizlazi da je reguliranje predacije na svim razinama (održivi razvoj predatorske kaste) ključna globalizacijska funkcija. Igra se sastoji u tome da predatorima nikada ne uzmanjka plijena, koji tako nikada neće dobiti na važnosti. U toj se je igri, na kojoj se temelji geopolitika predacije, specijalizirala Macronija.

Tako danas Francuska nije samo perjanica EU ekološke poljoprivrede, nego je i EU i svjetski šampion svih segmenata ekološke tranzicije i slobodne trgovine. Predsjednik Macron rado se predstavlja kao dekompleksirani liberal, liberalniji od pokojne Maggie Tatcher.

Nakon izborne pobjede, ostvarene zahvaljujući dezavuaciji tradicionalne ljevice i desnice od strane biračkog tijela, Macron nije išao niti lijevo, niti desno. Direktno je, dekompleksirano, smanjio porezna davanja najbogatijim Francuzima. Jer da će tako, porezno rasterećeni, više investirati i, posljedično, otvarati više radnih mjesta. Nešto što takve mjere prethodno nigdje drugdje nisu proizvele.

Potom je najmlađi francuski predsjednik dekompleksirao i najveće poslodavce, oslobodivši ih visokih otpremnina prilikom davanja otkaza. Jer da će lakše otpuštati, ali i lakše zapošljavati radnike. To isto, prije njega, nije uspjelo čak ni Emmanuel Valls-u, članu Trilaterale i Hollandovom premijeru, koji je zapamćen kao najomraženiji šef neke francuske vlade. Unatoč čemu je Valls, vjerojatno na krilima Macronova uspjeha, upravo dobio pravo na popravni ispit. Katalonac podrijetlom, svježe reintroduiran u španjolsku teritorijalnu jedinicu kao kandidat za gradonačelnika Barcelone, bivši francuski premijer naumio je obračunati se s katalonskim «populistima».

Kako je konstatirao najpoznatiji par francuskih sociologa Pinçon-Charlot (knjiga Predatori na vlasti), geopolitika predacije maskirana je otrovnim predacijskim jezikom «borbe protiv sistema i izolacionizma», koja u stvari uvijek završava dekompleksiranom socijalnom regresijom za najsiromašnije. Novac o kojem sanjaju oni kojima nedostaje, pretvorio se je u oružje za masovno uništavanje, u lumbardu i mitraljez tzv. «modernog doba» koje više nalikuje maračnom srednjevjekovnom. Koncentracija novca u rukama nekolicine omogućava ratovanje na svim frontovima: socijalnih prava, demokracije, zaštite okoliša, pa čak i čovječnosti. Oligarhijski struktuiran, predatorski liberalizam kontrolira sve aspekte društvenog razvoja.

Nakon komunističkog, neoliberalno jednoumlje opet je uklonilo sve podjele između ljevice i desnice, čime je sukob klasa postao nevidljiv, nečujan, neizreciv, kao da je očigledan, «prirodom dat», pa stoga nedodirljiv.

Pogovor

Iz ovog izvješća iz srca Europe lako je izvesti zaključak da je i u EU periferiji, i u svjetskom prostoru, realno očekivati ublaženu formu devijantnih društvenih pojava poput veganskog i animalističkog terorizma. Kao i drugi «izmi», i ovaj maskira alarmantnu socio-ekonomsku situaciju u srcu EU. Prema Insee studiji od ove godine, u Francuskoj 8,9 milijuna ljudi živi ispod praga siromaštva (raspolaže s manje od 1015 eura mjesečno), a prema državnom Zavodu za zapošljavanje 6,24 milijuna Francuza je bez zaposlenja, od kojih 3,47 milijuna bez ikakve aktivnosti. Dakle, neprestano se sužava prostor za predacijske aktivnosti.

Istodobno, mladi neoliberalni vuci, neovisno jesu li proistekli iz komunističkog ili liberalnog jednoumlja, naivno vjeruju da je čovjek moćan izmijeniti prirodne zakonitosti, odnosno spriječiti alternaciju ciklusa moći unutar jedne iste (npr. ljudske) predatorske vrste, a u smislu održanja te vrste. Stari politički vuci ostaju oprezni, jer su se, za razliku od novih, 1989. imali priliku uvjeriti kako upravljački sustav koji je opremljen univerzalnim ideološkim konceptom kojem se nitko i ništa ne suprostavlja, funkcionira kao zatvoreni sustav koji u svakom trenutku riskira termičku smrt (Edgar Morin).