Ukrajinska pravoslavna crkva
© Mykola Lazarenko / Ured predsjednika Ukrajine za novinare / / Reuters
Iako se nekome to može činiti kao unutarnja stvar crkve, nedavna odluka Carigradske patrijaršije i ekumenskog patrijarha Bartolomeja da prizna autokefalnost Ukrajinske pravoslavne crkve - Kijevske patrijaršije i manje Ukrajinske autohtone pravoslavne crkve je događaj po važnosti ravan Crkvenom raskolu iz 1054. i objavi 95 teza Martina Luthera 1517. nakon čega su se protestantske crkve počele odvajati od Vatikana.

Kao što smo rekli, za sve je zaslužan patrijarh Bartolomej iz Carigradske patrijaršije, s kojom je nakon ovog čina Ruska pravoslavna crkva prekinula sve veze. Patrijarh Bartolomej zaslužuje posebnu pozornost, ne samo zato što je u izvid situacije u Ukrajinu i sastavljanje izvješća poslao američkog pravoslavnog mitropolita Daniela, koji je i prije objave patrijarha Bartolomeja rekao da je već donesena odluka o osnivanju autokefalne Ukrajinske pravoslavne crkve, bez obzira na žestoko protivljenje Moskve.

Patrijarh Bartolomej i intrige Carigradske patrijaršije

Nekoliko sati prije pokušaja vojnog udara u Turskoj 2016. na rezidenciju ekumenskog patrijarha Bartolomeja u Carigradskoj patrijaršiji nepoznate osobe bacile su improvizirane bombe sa zapaljivom mješavinom, nakon čega je Bartolomej hitno napustio Tursku. Vratio se u zemlju tek kada je pokušaj vojnog udara bio spriječen. Bartolomej tvrdi da su bombe na njegovu rezidenciju bacali pučisti, članovi "terorističke organizacije FETÖ" predvođeni Fethullahom Gülenom koji živi u Sjedinjenim Državama.

Međutim, objašnjenja pravoslavnog patrijarha nisu bila uvjerljiva za Nacionalnu obavještajnu organizaciju Turske (MIT).

Prema nekoliko turskih medija i grčkom časopisu Epikaira, turske obavještajne službe su pratile Bartolomeja više od godinu i pol dana, otkrivajući njegovu pravu ulogu u puču. MIT je djelovao izravno i Bartolomeju poslao poziv za saslušanje. Naime, tursko pravosuđe je preskočeno, jer bi takav potez zakomplicirao odnose Ankare sa Sjedinjenim Državama.

Patrijaršija Konstantinopola, ili Carigradska patrijaršija, ovisno o tome kako ćemo je zvati, ponekad se naziva "američko veleposlanstvo u sjeni" u Turskoj". Za patrijarha Bartolomeja se kaže da je neslužbeni informator Washingtona o "ispravnom ponašanju" Ankare. Izvješća o patrijarhu u Washingtonu u pravilu završavaju tako da se svake godine američki Kongres, nakon rezolucije i pisma Bartolomeja "požaliti" Ankari zbog njezinog odnosa prema pravoslavnoj crkvi u Turskoj i prema osobi ekumenskog patrijarhata. Godišnja izvješća američkog Kongresa o njegovoj "posebnoj zabrinutosti" o ovoj temi je neizravni je dokaz suradnje Carigradske patrijaršije s diplomacijom i tajnim službama Sjedinjenih Država.

No istina je da se Carigradska patrijaršija u Turskoj, u usporedbi s alavitskim muslimanima ili Armenskom apostolskom crkvom, nalazi u privilegiranom položaju, sve zahvaljujući "pokriću" američkih službi koje Ankara nikada nije riskirala iritirati.

Dio ovog "pokrića" u očima Ankare je i pravoslavni Red apostola Andrije Prvog u New Yorku, formiran po uzoru na katoličke redovničke redove i izravno je podređen Bartolomeju. Čelnici reda nose starinski naziv "arhona". Smatra se da takav "arhon" može otvoriti visoki državni ured u bilo kojoj zemlji u kojoj Carigradska patrijaršija ima svoje interese. Glavni arhon je vrsta velikog pravoslavnog magistra koji nosi titulu nacionalnog lidera. Sadašnji nacionalni lider je Antonios Lambriakis.
Fethullah Gülen i patrijarh Bartolomej

Fethullah Gülen i patrijarh Bartolomej
Godine 2002. je otvorio ured kod turskog premijera Abdullaha Güla, nakon čega je Gül, u sklopu svojih planova za uvođenje Turske u Europsku uniju, pristao ponovo otvoriti Kalcedonski teološki seminar.

Grčko sjemenište na otoku Halki su turske vlasti zatvorile 1971. godine zakonom kojim se zabranjuje da privatna visoka djeluju u Turskoj. Sjemenište je formalno grčko, ali financirano iz Sjedinjenih Država, a 1971. su Turci vjerovali da od Carigradske patrijaršije ide veza do crnih pukovnika u Grčkoj, a od njih do američkih obavještajnih. Turci na sjemenište u Halkiju tradicionalno gledaju kao na glavni most Washingtona do Grčke, gdje Amerikanci pripremaju novi ugovor iz Sèvresa, novi verziju onog iz 1920. kada je podijeljeno bivši Osmansko Carstvo.

Prije 16 godina je premijer Abdullah Gül predao sve položaje u Halkiju Antoniosu Lambriakisu. Dakle, ne pravoslavnom biskupu, već pojedincu, profesoru radiologije na Medicinskom fakultetu. Poznato je da istraživanja u radiologiji u Sjedinjenim Državama aktivno provode i nadziru Pentagon, NASA i tajne službe. Zbog toga je tursko vodstvo posumnjalo da je doktor i prvi čovjek Reda apostola Andrije Prvog u New Yorku zapravo agent CIA-e, a proeuropski premijer Gül bi mogao biti u dogovoru s njim.

Nakon što je u ljeto 2016. suzbijen vojni udar, glavni zadatak Güla je bio opovrgnuti da je dugo godina bio prijatelj s Fethullahom Gülenom. Prema turskom tisku, tijekom puča je Gül je pozvao turskog predsjednika Erdogana "da ne slijedi put latinoameričkih diktatora, već da pregovara sa suprotnom stranom".

Prošlog srpnja je pomoćnik Fethullaha, Gülena, Osman Shimshek, napisao na društvenim mrežama kako su Abdullah Gül i bivši premijer Turske Ahmet Davutoglu posjetili Gülena u njegovoj rezidenciji u Pennsylvaniji. Gül je brzo izjavio da se nikad nije susreo s vođom organizacije zabranjene u Turskoj. Na što je Shimshek podsjetio na Gülove riječi: "Mnogo mi nedostaje Hodž-efendi...", kako Gülena zovu njegovi obožavatelji.

Vraćajući se na sjemenište u Halki, Erdogan je, prema tvrdnjama Bartolomeja, obećao da će ove jeseni ponovo otvoriti sjemenište. To znači da bi 16 godina nakon Gülova obećanja duhovna škola bila otvorena. Sudbina sjemeništa zapravo ovisi o promjeni odnosa Ankare s Washingtonom i Europskom unijom. Kada odnosi postaju topliji, nada Carigradske patrijaršije raste. Mora se reći da je za Rusku pravoslavnu crkvu, koja okuplja najveći broj pravoslavnih vjernika, općenito profitabilnije da Turci na mjestu sjemeništa naprave muslimansku medresu. Tamo nijedan student nije postao poznati teolog. Učitelji su proučavali i poboljšali svoje kvalifikacije u inozemstvu, ponekad čak i u katoličkim i protestantskim fakultetima u Europi i Sjedinjenim Državama.

Sjemenište nije bilo tradicionalno tumačenje pravoslavne misli, već složena teološka komisija koja obavlja delikatne zadaće Carigradske patrijaršije. Na temelju teološkog zaključka sjemeništa iz 1913. godine, uz pomoć ruskih vlasti su više od 700 ruskih redovnika s Atosa protjerani kao "heretici". Korištena je i vojna sila, a mnogi su izgubili živote. Kasnije se ispostavilo da su teolozi iz Carigradske patrijaršije, koristeći se suptilnim lažima i rusku pomoć, Sv. Planinu "oslobodili od Rusa". Budući da je znatan dio ruskih pravoslavca bio ogorčen sudjelovanjem carskih vlasti u "pogromu na Atosu", Grci su uspjeli zapaliti nemire u ruskoj državi i podijelili rusku crkvu.

Godine 1920., kada je u Rusiji bjesnio građanski rat, učitelji otočkog sjemeništa su se obratili "Poslanicom svim kršćanskim crkvama". Ovom porukom je tadašnji ekumenski patrijarh Dorotej proglasio "smrt ruske države i ruske crkve", pozvavši pastvu ruske crkve da prijeđe pod "homofor" Konstantinopola.

Turci su smatrali da je Dorotej izdajica domovine. I zasluženo. Rođen i odrastao u Turskoj, patrijarh Dorotej je nakon 1918. godine na međunarodnim konferencijama pozvao na uništenje Osmanskog Carstva. Vješto je uvlačio u svoje intrige neke od armenskih izbjeglica iz Anatolije koji su se naselili u Europi. Neuspješni rat za slobodu Pontskih Grka od Turaka do "posljednjeg Armenca" je služio turskoj antiarmenskoj propagandi u godinama koje dolaze, a također je uzrokovao masovnu depopulaciju grčkog stanovništva u Turskoj.

Carigradska patrijaršija aktivno radi na tome kako bi se osiguralo da Mala Azija i Grci u Turskoj žive što je moguće lošije, jer od toga imaju koristi Sjedinjene Države, koje tako mogu ostvariti veći utjecaju na "meki trbuh NATO pakta". Sjemenište u Halki ušlo je u povijest pravoslavne crkve tako što je početkom XX stoljeća razvila takozvanu "Fanarističku doktrinu", koja suptilno promiče jedinstvo svih pravoslavnih zajednica, uključujući i raskolnike, koji bi bili ujedinjeni u "Jednu pravoslavnu crkvu" pod pokroviteljstvom carigradskog patrijarha. Za laike, carigradska patrijaršija bi bila "drugi Rim", a patrijarh, koji trenutno ima status prvog među jednakima, uživao bi status nespornog vođe, kao papa u Rimokatoličkoj crkvi.

Ova misao je rođena u Carigradskoj patrijaršiji između 1918. i 1920. godine, davno prije pojave katoličkog ekumenizma u varijanti II. Vatikanskog koncila i pape Ivana Pavla II.
Fethullah Gülen Ivan Pavao II

Fethullah Gülen Ivan Pavao II
Ovdje dolazimo do Fethullaha Gülena, koji se oko ovog pitanja slaže s Carigradskom patrijaršijom. Doktrina Gülena o "umjerenom" ili "toplom" islamu sugerira oblik proširenog međureligijskog dijaloga koji je danas vrlo popularan, ali se liberali njime služe u političke svrhe. Na internetu ćete vidjeti nekoliko fotografija Gülena s patrijarhom Bartolomejom i drugim crkvenim velikodostojnicima.

Tijekom ovog dijaloga se složio s Gülenom da se brišu vjerske i kulturne granice koje obrane vjersku tradiciju i civilizaciju temeljenu na toj tradiciji. Patrijarh Bartolomej i njegovi podčinjeni su redoviti sudionici Gülenovih međureligijskih događaja. Prvi sastanak Bartolomeja s Gülenom je održan 1996. godine.

Ljudi bliski Gülenu se suprotstavljaju Diyanatu, Udruzi za vođenje vjerskih poslova u Turskoj, jer Diyanata povezuju s Erdoganom, danas najgorim Gülenovim neprijateljem.

"Fethullah Gülen, koji se zalaže za suradnju i razumijevanje među sljedbenicima različitih vjeroispovijedi, susreo se s katoličkim papom Ivanom Pavlom II, pravoslavnim patrijarhom Bartolomejom i mnogim drugima", objavila je ranije ovog mjeseca u petak službena internetska stranica Gülenovog "edukativnog" projekta Hizmet.

Prema njima, Carigradska patrijaršija uključuje i svoju rastuću pastvu i župljane drugih kršćanskih crkava u škole Hizmeta. To se jasno vidi u primjeru kršćanskih baltičkih zemalja, gdje Gülenovi emisari aktivno rade s mladim pravoslavcima, katolicima i luteranima.

Pristaše Gülena iz baltičkih država, Norveške, Švedske, Ukrajine i Bjelorusije su u travnju 2016. godine organizirali Međunarodni festival kulture i jezika u kulturnom centru "Splendid Palace" u Rigi.

"Zahvaljujući kombinaciji umjerenog islama, filantropije i međureligijskog dijaloga, Hizmet pokazuje da religija nije opijum za narode", prenijeli su u izvješćima koje je Gülen dobio prije tri godine.

Ali na njihovu veliku žalost, Erdoganov režim sve više i sigurnije zatvara mreže privatnih škola Hizmeta u Turskoj i izvan njezinih granica, a turski predsjednik namjerava "zadaviti pokret".

Bartolomej je osobno dao "pastoralni blagoslov" Gülenu u intervjuu za Chiсago Tribune 2012. godine.

"On gradi mostove i religije moraju graditi mostove. Zato nam je potreban međuvjerski dijalog. Njegova je ideja ujediniti sve vjernike za dobro čovječanstva. Ne bi više trebalo postojati vjerskih fanatika koji razdvajaju ljude", rekao je za Gülena ekumenski patrijarh.

Pravoslavni-muslimanski dijalog na platformi Gülena je Bartolomej nazvao "većim nego što je ikada itko mogao zamisliti".

No, ovdje postoji i skriveni smisao riječi. Recite muslimanima, posebno Turcima, kojima su Grci uvijek bili najgori neprijatelji, da je samo Gülen "zraka svjetlosti u kraljevstvu tame". Stoga ga je njegov blaženi patrijarh Bartolomej snažno preporučio i da se vođe svih religija okrenu prema Fethullahu Gülenu kao idealnom pregovaraču s islamskim svijetom.

Pravoslavni Srbi, koje je Bartolomej zabrinuo sa svojim posjetama Kosovu prije više od 20 godina, Gülen ne pomaže, nego samo šteti. Prema svjedočenju njemačke zastupnice Rebecca Harms, "lider" Kosova Hashim Thaçi je učenik Gülena.

Krajem ožujka je šest turskih dužnosnika Gülenove terorističke mreže s Balkana deportirano iz Kosova u Tursku, ali na jasan zahtjev turskih specijalnih službi. Cihan Ozkan je bio odgovoran za prikupljanje sredstava od balkanskih sljedbenika i slanje tih sredstava pokretu i središnjici u Pennsylvaniji. Osman Karakaya je kao forenzični stručnjak prethodno je proveo forenzičke i medicinske preglede u korist Gülenovog pokreta, tijekom istrage o vojnom udaru 2016. godine, a ranije i na suđenju u slučaju "Ergenekon" i "Kuvaldi", dva neuspjela vojna i nacionalistička udara 2003. i 2007. godine, nakon kojih se klupko istrage opet odmotalo ravno do Gülenove rezidencije u Sjedinjenim Državama. Hassan Gunakan je bio odgovoran za osoblje za balkanske FETÖ škole "Gulustan" i "Mehmet Akif".

Godine 2016. tursko vodstvo traži da Beograd zatvori Gülenovu školsku mrežu Hizmet u Srbiji. Naime, Gülen u Srbiji i na Kosovu ima najveće aktivnosti u regiji, što je indirektan dokaz da na Balkanu promiče patrijarha Bartolomeja, kojeg je vrh Srpske pravoslavne crkve, odnosno patrijarh srpski Irinej, pismom blago upozorio na opasnost koju za jedinstvo pravoslavlja može izazvati njegov naum da prizna u početku spomenute ukrajinske crkve, jer će time prekršiti kanonska i povijesna prava Crkve.

Fetullah Gülen, sa svojim lažnim "mekim" i "ekumenskim" islamom je morao djelovati kroz prijatelje u pravoslavlju, a najvećeg ima u Carigradskoj patrijaršiji.

Dok s jedne strane promiče "ekumenizam" među različitima religijama, zajedno s Carigradskom patrijaršijom radi na podrivanju temelja crkve koja okuplja najveći broj pravoslavnih vjernika za koje se smatra da su "neprijatelji" NATO pakta i zapadnih liberalnih vrijednosti.

Kao što možete vidjeti, Bartolomej nije samo dugogodišnji prijatelj, već i najbliži saveznik Gülena. Potonji od 1999 godine trajno živi u Sjedinjenim Državama, odakle upravlja impresivnim carstvom, koje je, međutim, posljednjih godina znatno oslabilo. I patrijarh Bartolomej je svojevrsni američki stanovnik u bliskoistočnom bloku NATO pakta i više je u ulozi američkog glasnogovornika u Turskoj, nego što predstavlja pravoslavne crkve. On sada treba veliku podršku Washingtona, bez obzira tko bio u Bijeloj kući, iako je malo vjerojatno da Trump, bez savjetnika, išta od navedenog može razumjeti.

Međutim, Bartolomej i njegovi podređeni predstavljaju ozbiljnu opasnost za Erdogana, a MIT i Hakan Fidan to dobro znaju. Gülen je već zauzeo prvo mjesto na "crnoj listi" turskog predsjednika. Bartolomej još uvijek uspijeva ostati daleko od Erdoganovog "popisa neprijatelja", ali njegove veze s Gülenom će prije ili kasnije biti objavljene, uz sve posljedice za tursku vladu i Erdogana.

S druge strane, Moskva vjerojatno podsjeća Tursku kako bi njena dužnost bila uhititi i suditi poglavaru Carigradske patrijaršije, a povezanost s terorizmom je samo jedno od djela koje bi tursko pravosuđe na teret moglo staviti takozvanom ekumenskom patrijarhu. No, to je čak i za Erdogana prezahtjevna zadaća, jer bi dirnuo stvari koje se stoljećima nitko nije usudio dotaknuti, čak ni u vrijeme Osmanskog Carstva. Ipak, ostaje povijest, koju je danas puno lakše pisati nego prije sto ili dvjesto godina, a ona će zapamtiti perfidnog patrijarha iz Istanbula i istinu o fragmentiranju pravoslavnih crkvi, od kojih je posljednja na redu bila najveća i najmoćnija Ruska pravoslavna crkva, koja je već odlučila prekinuti sve veze s Carigradskom patrijaršijom, koju je proglasila "raskolničkom".