Maduro

Predsjednik Venezuele Nicolas Maduro i Juan Guaido
Kako napetosti između Sjedinjenih Američkih Država i Venezuele rastu tako postaje jasno da venezuelski predsjednik Nicolas Maduro ima sredstvo kojim se može boriti protiv američkog pritiska - naftu. Američke rafinerije u Meksičkom zaljevu i dalje se moraju oslanjati na isporuke nafte iz Venezuele kako bi svoje poslovanje održale učinkovitim, pišu Adam Taylor i Thomas Heath za The Washington Post.

Od početka 2019. godine SAD svakodnevno uvozi oko 500.000 barela sirove venezuelske nafte. John Kilduff iz investicijske kompanije Again Capital tvrdi kako je "venezuelska nafta ključna za proizvodnju dizelskog goriva u SAD-u". No gospodarski kolaps Venezuele praktički je onemogućio Madura da iskoristi naftu kao diplomatsko oružje.

"K nama dolazi 75 posto venezuelske nafte koja se plaća gotovinom", kaže Scott Modell, direktor tvrtke Rapidan Energy i bivši časnik CIA-e u Latinskoj Americi. Iako Venezuela isporučuje značajne količine nafte i svojim diplomatskim saveznicama Rusiji i Kini, gotovo sve što dobije tom prodajom koristi za otplatu starih dugova. "Za te poslove Venezuelci ne dobivaju gotov novac, zato im je očajnički potrebna gotovina", kaže Modell.

Shannon O'Neil, stručnjakinja za Latinsku Ameriku i članica think tank skupine Council on Foreign Relations, kaže kako bi zaustavljanje izvoza ili drugi pokušaji da se SAD-u uzvrati gospodarski udarac za Venezuelu imali teške posljedice. Odnosno, Venezuela bi zbog toga trpjela kudikamo više od SAD-a..

Rastu cijene nafte

Tržišta su u četvrtak reagirala u skladu s tim i cijena nafte je blago porasla. Trenutačni učinak na zalihe u američkim rafinerijama bio je neznatan, za razliku od nekih prethodnih kriza u Venezueli, koje su uzdrmale američke rafinerije. Jedna potencijalna komplikacija mogla bi biti sudbina Citgoa, američke rafinerije koja je još od 1990. godine u većinskom vlasništvu venezuelske nacionalne naftne kompanije Petroleos de Venezuela (PDVSA). Citgo posluje potpuno neovisno, a dividendu venezuelskom vlasniku isplaćuje iz tekućih prihoda.

Vlasništvo nad Citgoom dugo je bilo izvor tenzija između SAD-a i Venezuele. U kolovozu 2017. Trumpova administracija donijela je izvršnu uredbu kojom je blokirana isplata dividende Venezuelcima, a sankcije nametnute venezuelskim dužnosnicima gurnule su Citgo u nezavidnu poziciju.

Nešto manje od polovine dionica Citgoa koje su u PDVSA-ovu vlasništvu iskorišteno je kao jamstvo za zajam od 1,5 milijarde dolara, koji je venezuelska vlada uzela kod ruskog energetskog giganta Rosnefta 2016. godine. Neki smatraju da bi Rosneft mogao preuzeti dijelove Citgoa kako bi namirio svoje potraživanje.

Što će SAD napraviti?

Modell smatra kako u SAD-u traje debata treba li država preuzeti vlasništvo nad kompanijom. Ima i suprotnih glasova koji kažu kako Citgo treba poslužiti kao sredstvo za gospodarski oporavak Venezuele u postmadurovsko doba. "Međutim, danas ljudi na Citgo i dalje gledaju kao na izvor prihoda za Madura", kaže Modell, koji smatra da SAD treba zaplijeniti Citgo.

SAD je priznao opozicijskog vođu Juana Guaida kao privremenog predsjednika Venezuele i sad ima mogućnost zaplijeniti svu imovinu Madurove vlade i staviti je pod kontrolu venezuelske nacionalne skupštine u kojoj dominira opozicija. "Mislim da je vrijeme za provođenje tih mjera. Nakon toga Maduro više neće imati mnogo manevarskog prostora", rekao je za The Washington Post Moises Rendon iz Centra za strateške i međunarodne studije.