pompeo
© Stringer/AFP/Getty Images
Kina je, kroz riječi službenih predstavnika svoga Ministarstva vanjskih poslova, ovih dana oštro kritizirala američkog državnog tajnika Mike Pompea nakon njegovih komentara o "nagrizajućim investicijama i kreditima Kine" u Latinskoj Americi.

Najprije, ipak, podsjetimo, vezano uz ovu vijest, kako je Geopolitika News prošli tjedan objavila komentar temeljem informacije o planiranoj turneji američkog državnog tajnika po zemljama Latinske Amerike. Tada smo, između ostalog, najavlili, kako u složenim okolnostima venecuelanske krize, u kojoj po Washington ne ide sve prema planovima koje je osmislio niti njihovom zacrtanom dinamikom, i nije nikakvo čudo da Pompeo kreće na tu turneju, na kojoj će posjetiti Čile, Paragvaj. Peru i Kolumbiju, i na kojoj će Venezuela biti jedna od glavnih tema.

Ali osim Venezuele, pisali smo dalje, Pompeo će "također ukazati na "poguban" utjecaj Rusije i Kine u Latinskoj Americi. Prije svega će naglasiti kako su Pekingu nužni novi energetski izvori, ali i upozoriti na "opasnost" od kineskih investicija i kreditiranja brojnih država Južne Amerike, koje s Kinom blisko surađuju usprkos promjeni američkog pristupa Latinskoj Americi, koji se odnedavno temelji na većoj i međusobno korisnijoj suradnji...".

Ali vratimo se, sada, prispjeloj vijesti iz Pekinga. Tijekom posjeta Čileu Mike Pompeo je govorio o "velikom buđenju" Latinske Amerike, ukazavši na političke promjene koje su se dogodile u Brazilu i nizu drugih zemalja. Prema njegovim riječima kontinent je zahvatio "val demokratizacije". U svom govoru u Vitacuru, predgrađu glavnog čileanskog grada Santiaga, američki državni tajnik se osvrnuo na stanje u Venezueli, govoreći o "financijskoj intervenciji" Kine, "intervenciji" Rusije, kao i o tome, da Rusija i Kina "podupiru autoritarne režime u Kubi i Nikaragvi"

Pompeo je izjavio kako Rusija i Kina "koriste dužničku zamku" u Latinskoj Americi, pri čemu Kina kao "često ulijeva nagrizajući kapital u krvotok ekonomskog sustava, rađajući korupciju i razjedajući dobro rukovodstvo".

Upravo su te riječi Mike Pompea izazvale oštru reakciju kineskog Ministarstva vanjskih poslova. Najprije je kineski veleposlanik u Čileu Xu Bu, u intervjuu mediju La Tercera, objavljenom 14. travnja, izjavio kako je Mike Pompeo "otišao predaleko" i da je "poludio".

Već idući dan na medijskoj konferenciji održanoj u Pekingu, glasnogovornik kineskog Ministarstva vanjskih poslova Lu Kang izjavio je kako je Kina uočila "neutemeljene kritike državnog tajnika Pompea na adresu Kine"

Također je kazao kako su nastojanja za širenje lažnih informacija o Kini i težnje za "sijanjem razdora" između Kine i Latinske Amerike od strane Pompea "neodgovorne i besmislene". Podsjetio je na poteze Sjedinjenih Država u Latinskoj Americi, koju su američke vlade dugo vremena smatrale svojim "zadnjim dvorištem" i kazao kako će "laž ostati laž, čak i ako se ponovi tisuću puta".


A primjere metoda, uz pomoć kojih su američke vlade nastojale utjecati na zemlje Latinske Amerike i drugih dijelova svijeta, ranije su već objavljivali i sami predstavnici najviših američkih državnih institucija.

Tako je Posebna komisija američkog Senata za proučavanje vladinih operacija u sferi obavještajnog rada, od 1975.-1976.g. objavila niz izvješća o podrivajućim aktivnostima CIA-e u zemljama Latinske Amerike.

U njima se navodi kako su se američke vlasti uz pomoć obavještajnih službi aktivno miješale u provedbe izbora u tim zemljama, vršile propagandu i neposredno podržavale državne udare u nizu zemalja.

A gotovo 40 godina nakon tih službenih objava i priznanja od strane SAD-a, bivši direktor CIA-e, a sadašnji državni tajnik Mike Pompeo, ukazuje na "val demokratizacije" u Latinskoj Americi i "zajedničkom pokretu za zajedničku korist".

Kina mu, očito, ne vjeruje, a teško da sve navedeno zaboravljaju i stanovnici Srednje i Južne Amerike, neovisno o ovim ili onim političkim promjenama u njihovom zemljama. Jer upravo sada, više nego ikada ranije od završetka hladnog rata, geopolitika i interesi velikih, usmjereni na očuvanje svoje ozbiljno poljuljane dominacije, ponovo izbijaju u prvi plan. A u tim i takvim okolnostima vjerovati u njihovu iznenadnu brigu za siromašne i povjesno napaćene zemlje uistinu je vrlo teško.