tranzit plina ukrajina
© Vincent Mundy/Bloomberg
Rusija je spremna očuvati tranzit svoga plina kroz Ukrajinu i nakon 2019. g. u slučaju riješenja sporova između Gazproma i ukrajinske energetske tvrtke Naftogaz, a plinovod "Sjeverni tok 2" ne smeta postojećim trasama, izjavio je zamjenik ruske vlade Sergey Prohodko.
"Što se tiče tranzita ruskog plina kroz teritorij Ukrajine, mi smo ga spremni očuvati na ekonomski rentabilnim uvjetima, ali u slučaju poštenog riješenja svih sudskih sporova između "Gazproma" i "Naftagaza Ukrajine", izjavio je ruski potpredsjednik vlade. "Koncepcija "Sjevernog toka 2" ne razmatra obustavu tranzita po postojećim trasama, kako u odnosu na Ukrajinu tako i na druge zemlje. Ruska strana izjavljivala je u više navrata o spremnosti očuvanja tranzita plina kroz ukrajinski plinovodni sustav na uzajamno prihvatljivim uvjetima nakon 2019. godine", naglasio je ruski državni službenik. A da bi se to dogodilo, nastavio je dalje, "nužno je regulirati odnose između zainteresiranih tvrtki, usuglasiti ekonomske uvjete i izgraditi atmosferu koja će omogućiti normalan dijalog".
Podsjećamo: dugoročni ugovor o tranzitu ruskog plina kroz Ukrajinu između dviju spomenutih energetskih tvrtki ističe 31. prosinca ove godine, a da još uvijek nije postignut sporazum o njegovom produljenju kroz pregovore triju zainteresiranih strana - EU, Rusije i Ukrajine, koji se redovito odvijaju u Bruxellesu.

Rusija je, uz spomenute uvjete, itekako zainteresirana za zadržavanje isporuka plina i kroz Ukrajinu (180 milijardi m3 plina godišnje), što joj, zapravo, jamči povećanje ukupnih isporuka plina u EU nakon što početkom iduće godine (kako je planirano) starta i plinovod "Sjeverni tok 2" (kapaciteta 55 milijardi m3 plina godišnje).

Međutim, SAD-u nikako nije u interesu izgradnja "Sjevernog toka 2", ali, prema mišljenju brojnih analitičara, niti nastavak ruskih isporuka plina kroz Ukrajinu (iako se o tome nigdje otvoreno ne govori) jer bi to omogućilo veći plasman američkog LNG plina na europsko tržište. A kako će izgradnju plinovoda "Sjeverni tok 2", kako se sada čini, biti vrlo teško a vjerojatno i nemoguće zaustaviti (eventualno jedino nešto usporiti zbog prijepora operatera toga projekta s danskom vladom koja oteže s davanjem konkretnog odgovora o izdavanju dozvole za dio trase budućeg plinovoda koji bi prolazio kroz njezine teritorijalne vode, iako to u konačnici ne može sprječiti njegovu izgradnju jer se trasa može izmjestiti izvan tih voda što bi dovelo do njezinog povećanja za 50-ak kilomatara dužine ali bi u tom slučaju i Danska ostala bez tranzitnih benefita od toga plinovoda) jer će sve skupa samo povećati ruske isporuke u Europu.

Naravno, i Ukrajinu se o svemu tome itekako nešto mora pitati, ali je, u stavrnosti, svima jasno koliko je ograničeno njezino samostalno donošenje ključnih vanjskopolitičkih i strateških odluka nakon 2014.g., a ova o tranzitu ruskog plina to svakako i jest. Jer u konačnici, prema najcrnjem scenariju za Kijev, moglo bi se lako dogoditi da Ukrajina na kraju ostane bez ruskog plina, a plinovod "Sjeverni tok 2" svejedno proradi, uz onaj već skoro završeni - "Turski tok" koji bi trebao biti gotov do kraja ove godine, i za koji se ozbiljno najavljuju mogućnosti vezane uz izgradnju njegove druge cijevi od Turske do Bugarske i dalje prema EU.

Dakle, Ukrajina bi u takvom scenariju bila "elegantno" zaobiđena novim plinovodnim trasama a time i lišena unosnih više milijardi dolara prihoda godišnje (oko 4 mlrd) samo na ime tranzita ruskog plina kroz svoj teritorij.

Nije potrebno govoriti što taj novac u sadašnjim uvjetima vezanim uz stanje tamošnjeg gospodarstva znači za ukrajinski državni proračun. Kompenzirati ga realnim prihodima iz gospodarstva je nemoguće, a oslanjati se na "nepresušne izvore" iz MMF-a i drugih financijskih institucija, prije svega onih iz EU, a uz to im nametnuti i nove zahtjeve posve je nerealno.

Ukrajina je i bez toga za njih "vreća bez dna", koju one pune isključivo iz geopolitičkih, a ne razloga temeljenih na traženoj i očekivanoj provedbi dubinskih reformskih promjena do kojih, međutim, nikako ne dolazi, ponajviše zbog golemih razmjera sveprisutne korupcije u društvu.