naftodovod iran
© Reuters / Essam Al-Sudani
Dugački naftovod, sposoban da stigne iz Irana do Sredozemlja će jednim potezom zaobići i Hormuški tjesnac i sankcije, a ovo je projekt na kojem Teheran radi vrlo užurbano. U stvari, projekt uključuje realizaciju takozvane "šiitske osovine" u pogledu izvoza nafte. Naime, tri vlade u regiji, iranska, iračka i sirijska, mogle bi se složiti oko projekta koji bi Teheranu omogućio da svoj teritorij preko Mezopotamije poveže sa Sredozemljem. Cestovna i željeznička mreža već se gradi, a sada je na redu energetska infrastruktura.

ŠTO PREDVIĐA PROJEKT?

U stvari, posla i nema puno , jer je već izgrađen kanal koji povezuje irački grad Kirkuk, glavni grad jedne od najbogatijih provincija crnim zlatom, sa sirijskom lukom Banias. Međutim, taj je naftovod zatvoren 1982., nakon napetosti između tadašnje vlade Sadama Husseina i bivšeg sirijskog predsjednika Hafeza Al-Assada, jer je potonji podržao Iran u ratu protiv Iraka.

Teheran planira povezati ovaj naftovod s drugim novoizgrađenim krakom, dugačkim najmanje 1000 km, od kojeg je polovina na iračkom teritoriju. Na taj bi način iranska nafta mogla izravno doći do Sredozemlja. Za Teheran bi to značilo veću lakoću pri prodaji svoje sirove nafte, otvaranje novih tržišta i iznad svega izbjegavanje prolaska kroz Hormuški tjesnac.
naftovod

Još jedna važna stvar je suradnja u eksploataciji nafte iz zajedničkih iransko-iračkih polja, gdje je Teheran formalno poslovanje prepustio Iračanima, ali crpi najveći dio nafte, koja se kasnije prodaje kao iračka.


Komentar: O tome smo ranije pisali u analizi "Američka sila i perzijska mudrost - SAD ne mogu zaustaviti izvoz iranske nafte".


Projekt istine, kako ističe iračka televizija Al-Sumaria, postojao bi već 2014. godine, ali je napredovanje terorista "Islamske države" osujetilo sve pokušaje početka rada na iračkom teritoriju. Sada kad kalifata više nema, scenariji se sigurno mijenjaju.

Prema Al Sumariji, Iran bi mogao financirati obnovu naftovoda između Kirkuka i Baniasa, dok bi Irak snosio trošak velikog dijela novog naftovoda. Međutim, iz Bagdada, bar za sada, nema službenih komentara o toj stvari.

Projekt ima mnogo političkih implikacija. Očito da je nafta ovdje samo dio šire igre, jer se mijenja i ravnoteža cijele regije. Iran ne bi na Mediteran slao samo svoju sirovu naftu, već i svoj utjecaj. To sigurno vide regionalni protivnici Teherana, ali ne samo. Padom Sadama Husseina u Iraku vlada šiitska većina, dakle sličnija šiitskoj teokraciji iz Irana. S obzirom na to da su u Siriji šiiti, iako su manjina, još uvijek na vlasti zahvaljujući alavitskoj konfesiji porodice Assad, "šiitska osovina" se spremna materijalizirati protiv "sunitske osovine" koju čine fundamentalistički režimi Arapskog poluotoka.

Ali, to ne brine samo sunitske zemlje, počevši od Saudijske Arabije, već i Izraelce i Amerikance. Konkretno, Izrael je već tjednima, obzirom na rujanske izbore, pokrenuo niz akcija usmjerenih protiv iranskih ciljeva u cijeloj regiji, ne samo u Siriji, gdje je cionistički entitet godinama bombardirao sirijske i iranske snage i baze Hezbollaha, već i u Libanonu, gdje su izraelski bespilotni dronovi i avioni gađali ciljeve frakcija bliskih Teheranu.

Prošlog tjedna je iračka vlada potvrdila napade na svom teritoriju, posebno protiv šiitskih milicija koje su iznijele najveći teret u borbama protiv terorista "Islamske države". Bagdad otvoreno optužuje Izrael da je odgovoran za napade. Može li postojati veza između iranske želje za izvozom nafte preko Iraka do Sredozemlje s nedavnim napadima u regiji koji se pripisuju Izraelu? Vjerojatno da, kao što mnogi vjeruju da američke snage na teritoriju kojeg kontroliraju sirijski Kurdi u rezervi u zarobljeništvu drže tisuće bivših terorista "Islamske države", koje mogu iskoristiti bilo kada i bilo gdje da osujete projekte poput iranskog naftovoda do koji bi povezao Islamsku Republiku sa Sredozemnim morem.