Umjesto da Ured specijalnog tužitelja Republike Srbije provede istragu o tome kakvu je ulogu imao otac ministra Nebojše Stefanovića u izvozu oružja iz Srbije koje je završilo u rukama Islamske države u Jemenu, uhićen je zviždač koji je dokumente o cijelom skandalu proslijedio bugarskoj novinarki Dilijani Gajtandžijevoj.
granate
Osobi koja je navodno "novinarima" dostavila podatke o tome kako je Branko Stefanović, otac ministra unutarnjih poslova Srbije, Nebojše Stefanovića, umješan u trgovinu oružjem, određen je pritvor od 30 dana, piše tjednik NIN.

Riječ je osobi koja kao IT stručnjak radi u tvornici Krušik, kojeg tužiteljstvo Srbije sada sumnjiči za odavanje službene tajne.


Komentar: Advokat Rodoljub Šabić, nekadašnji ministar državne uprave i prvi povjerenik za informacije od javnog značaja, citira član 3 Zakona o tajnosti podataka: "Tajnim podatkom ne smatra se podatak koji je označen kao tajna radi prikrvanja krivičnog dela, prekoračenja ovlašćenja ili zloupotrebe službenog položaja"
U najmanju ruku, javnosti se duguje mnogo više informacija o razlozima i okolnostima zbog kojih je pokrenut postupak protiv A.O", kaže Šabić o informaciji koji je objavio nedeljnik NIN, da je posle tajne akcije policije uhapšen IT stručnjak fabrike oružja Krušik zbog navodnog prosleđivanja dokumenata novinarima o trgovini oružjem Branka Stefanovića, oca ministra unutrašnjih poslova Nebojše.

Šabić ukazuje u da u celoj priči i dalje ne znamo "ni minimum praktičnih činjenica".
  • Da li je uopšte ispunjen formalni uslov, klasifikovanje dokumenta? Da li je, ko i kada to uradio?
  • Koji su to dokumenti ili podaci, po mišljenju tužilaštva, "službena tajna" čije bi odavanje "moglo da prouzrokuje štetu"?
  • Na kakvu se to konkretno štetu misli?
Ako pođemo od pretpostavke, koju iznose mediji, da je razlog za akciju tužilaštva samo objavljivanje podataka koji potvrđuju učešće oca ministra policije kao predstavnika privatne firme u poslovima trgovine oružjem sa državnom firmom... onda postupak tužilaštva direktno asocira na pritisak na uzbunjivača. A tako nešto bi, naravno, bilo sasvim nelegitimno.

Bez odgovora ova pitanja, kaže Šabić, bez uvida u akt o pokretanju postupka protiv A.O. i rešenja o određivanju pritvora, mnogo činjenica ostaje nepoznato, zbog čega je teško biti kategoričan u komentarisanju.

"Ako pođemo od pretpostavke, koju iznose mediji, da je razlog za akciju tužilaštva samo objavljivanje podataka koji potvrđuju učešće oca potpredsednika Vlade i ministra policije kao predstavnika privatne firme u poslovima trgovine oružjem sa državnom firmom, proizvođačem oružja, poslovanju povodom kog je u javnosti već izneto više raznih sumnji u vezi sa načinom poslovanja i iznenadnim ogromnim zaradama te privatne firme, onda postupak tužilaštva direktno asocira na pritisak na uzbunjivača. A tako nešto bi, naravno, bilo sasvim nelegitimno",

On ukazuje i na to da je ta famozna odredba "odavanje službene tajne", iz Krivičnog zakonika, o čijoj primeni se u ovom slučaju "valjda radi", prilično anahrona i da ne korenspondira na dobar način sa Zakonom o tajnosti podataka.

Stavom 4. tog člana KZ predviđeno je da je "službena tajna" podatak ili dokument koji je "zakonom, propisom ili odlukom nadležnog organa proglašen službenom tajnom."

Ali Zakon o tajnosti podataka, ne poznaje "službenu tajnu" ni kao pojam, jer je nju i "vojnu tajnu", pre 10 godina isključio iz našeg sistema klasifikovanja podataka - kaže Rodoljub Šabić.

Umjesto da tužiteljstvo i policija istražuju mogući kriminal i aktere iz afere o trgovini oružjem, vlast se dala u potragu za onima koji su omogućili da se objave kompromitirajući dokumenti, piše NIN.

NIN piše kako je do tajne akcije vlasti došlo nakon objavljivanja teksta o trgovini oružjem na međunarodnom portalu Arms Watch, kojeg je objavila bugarska novinarka Dilijana Gajtandžijeva, a preveden je i na ovom portalu.

Djelatnik tvornice Krušik je uhićen kako bi se utvrdilo na koji su način kompromitirajući dokumenti došli do bugarske novinarke.

Nakon uhićenja stručnjaka u tvornici Krušik, sud je, iako pod velikim pritiskom, uhićenom prvo odredio kućni pritvor, ali je ta odluka preinačena nakon žalbe tužiteljstva. Na Višem sudu u Beogradu je 27. rujna djelatniku određen pritvor od 30 dana i osumnjičenik se trenutno nalazi u Okružnom zatvoru u Beogradu. Pritvor mu je, kako piše NIN, određen zbog opasnosti od bijega, da ne ponovi kazneno djelo i da ne utječe na svjedoke.

NIN podsjeća da javnost o ovom slučaju uopće nije obaviještena, kao što MUP i tužiteljstvo uobičajeno rade.

Za ministra je vjerojatno "najbolnije" bilo objavljivanje dokumenta iz kojeg se vidi da je jedan od predstavnika tvrtke GIM, koja se bavi izvozom oružja i vojne opreme, upravo Branko Stefanović.

Nebojša Stefanović, ministar unutarnjih poslova Srbije, izjavio je medijima da njegov otac nije vlasnik tvrtke GIM, što nitko nije ni tvrdio, dok je predsjednik Aleksandar Vučić rekao "kako da ne vidi ništa sporno u tome što Srbija prodaje oružje".