knjige holande
© fr.glbnews.com
Francusku u šahu drže skupine takozvane "radikalne ljevice" i takozvanih "progresivnih" organizacija koje u ime političke korektnosti odlučuju što se može ili ne može govoriti na sveučilištima. Ulaziti u raspravu o tome kako današnja "ljevica" nije ni blijeda slika nekada revolucionarne ljevice i da je odavno odustala od borbe za radnička i prava potlačenih, te da se danas bori za manjine često privilegirane takozvanom "pozitivnom diskriminacijom" ili nameće dogmu "CO2 religije", bilo bi previše.

Ukratko, današnja "ljevica" je revizionistička, elitistička, odustala je od ključnih zahtjeva u području ekonomije u kojem je prihvatila neoliberalnu ekonomsku doktrinu, zbog čega je dobila ime "lijevo-liberalna" politička opcija, termin proturječan sam u sebi i kao takav nespojiv.

No, pređimo na stvar. Epizode netolerancije se u zemlji Voltairea umnožavaju na uznemirujući način. Posljednjih tjedana u Parizu je bivši socijalistički predsjednik Francuske republike François Hollande pozvan da predstavi svoju najnoviju knjigu "Repondre à la crise démocratique", ali su ga samoproglašeni zaštitnici "sloboda" spriječili da govori i napali su studente koji su željeli prisustvovati konferenciji koja je trebala biti održana na Pravnom fakultetu u Lilleu.



Istina, Hollande nije nikakav socijalist, ali mu uskratiti pravo na govor je samo dio kampanje u kojoj se svi neistomišljenici proglašavaju "fašistima", a bivši francuski predsjednik, iako veliki zagovornik neoliberalnih recepata u ekonomiji, to sigurno nije. To bi se moglo reći za njegove "kolege" u Latinskoj Americi, gdje se neke otvoreno profašističke stranke nazivaju "socijaldemokratskima", ali za lažne francuske "socijaliste" je to pretjerano reći.

François Hollande je, nakon što su ga iste skupine spriječile da govori na Sveučilište u Lilleu, gdje su radikalni studenti upali u amfiteatar u kojem je bivši predsjednik trebao održati konferenciju i spriječili ga da govori, morao je otkazati još jedan sastanak, ovaj put zakazan na Sveučilištu u Toulouseu. Kolektivi su najavili veliku demonstraciju i organizatori su radije otkazali izlaganje.

Za Le Monde je Belinda Cannone naglasila "kako prijetnje slobodi govora sada više ne dolaze od konzervativnih i reakcionarnih skupina".

"Veliki dio zahtjeva za cenzurom ne potječe više od tradicionalnih reakcionara, već od feminističkih i antirasističkih aktivista. Nasljednici gorljivih zagovornika slobode postaju najgori neprijatelji slobode", napisala je Belinda Cannone.

Bivši francuski predsjednik sigurno nije jedina žrtva nasilnih križara političke korektnosti. Francuska se sveučilišta danas bave politikom identiteta i na njima vlada ista liberalna opsesija kao na američkim sveučilištima.

PISMO FRANCUSKIH DOCENATA

Problem je postao toliko ozbiljan i duboko ukorijenjen da je prije nešto više od tri mjeseca oko stotinu sveučilišnih profesora i intelektualaca poslalo pismo listu Le Figaro, tražeći pravo na slobode izražavanja i govora koje su u vrlo ozbiljnu situaciju dovele spomenute skupine i samozvani "antifašisti" i "antirasisti".

Francuski učitelji objašnjavaju u pismu kako su posljednjih mjeseci "sveučilišta otkazala najmanje pet važnih događaja zbog prijetnji i različitih pritisaka skupina i organizacija krajnje ljevice". U svim prilikama organizatori su odustali s obrazloženjem da neće moći osigurati sigurnost sudionika i javnosti.

U posljednjem su razdoblju otkazana predavanja Alaina Finkelkrauta, jer su događaj feministkinje nazvale "seksističkom", a bio je posvećen islamu i debati s Mohamedom Sifaouom, te drugi s novinarkom Sylviane Agacinski, koja je za feministice "defektna" jer se suprotstavlja iznajmljivanju maternice.

Pored bivšeg predsjednika republike, koji deklarativno čak i ne pripada taboru desnice, najnovije zabrane su znak da je "crvena linija" u Francuskoj dobrim dijelom prekoračena.

NI ITALIJA NIJE DALEKO

I Italija je posljednjih tjedana bila zemlja u kojoj su zabilježene netolerantne i grupne akcije sličnih skupina protiv novinara lista Il Giornale Fausta Biloslava.

"Politički korektni" batinaši su uspjeli otkazati događaj na Sociološkom fakultetu Sveučilišta u Trentu, gdje je Fausto Biloslavo na raspravu o Libiji pozvan s direktorom lista Adige Albertom Faustinijem i novinarkom Raffaeleom Crocco. To je bilo prvi put da su "ljevičarski" ekstremisti prisilili Biloslava da otkaže događaj. Naime, drugi put, 30. listopada, novinar je uspio govoriti, ali ga se zbog vikanja, urlanja i uvreda svih vrsta nije čulo. Bilo je čak i prijetnji fizičkim napadom na rektora Sveučilišta u Trentu, koji je pokušao posredovati.


Koja je "krivica" Fausta Biloslava? Ta što je iznosio argumentirane i otvorene kritike protiv nevladinih udruga i organizacija, ali i zbog toga što je kao tinejdžer, sa sedamnaest godina, bio član "Omladinskog fronta", nestranačkog pokreta za mlade koji je 1971. osnovan pod okriljem bivše radikalne desničarske stranke MSI, čija radikalna frakcija nije krila simpatije za Mussolinija i "dobre stvari koje je Duce napravio u dvadeset godina vladavine". Ova je omladinska organizacija raspuštena 1996., a MSI je kao stranka prestao postojati.

Međutim, Fausto Biloslavo, koji danas ima skoro 60 godina, bio je član "Omladinskog fronta" sa 17 godina, a netom punoljetnik je bio upleten u "lažno svjedočenje o krvavom atentatu na kolodvoru u Bologni 1980. godine" i zbog toga je bio kratko u pritvoru. Kasnije se pokazalo da su ta lažna uhićenja bila dio pokušaja skretanja istrage u pogrešnom smjeru.

Kasnije je pisao za razne listove i izdao je nekoliko visoko ocijenjenih knjiga o Afganistanu, ratovima u Srednjoj Aziji, piratima u Somaliji i nepotrebnim ratovima koji su u svijetu pokrenuti od strane elita. No, razgovor o islamu, kojeg Biloslavo kao ratni dopisnik odlično poznaje, te njegova prošlost "fašističkog tinejdžera" su bili dovoljan razlog da se organiziraju "politički korektni" i "progresivni" batinaši, koji su uspjeli ušutkati jednog od poznatijih talijanskih novinara.