Tijela pokopana na otoku Hart usred izbijanja Covid-19 u New Yorku, 9. travnja 2020.
© REUTERS / Lucas JacksonTijela pokopana na otoku Hart usred izbijanja Covid-19 u New Yorku, 9. travnja 2020.
Prizori masovnih grobnica umrlih od Covida-19 iz New Yorka su potaknuli histeriju lažnih vijesti usred mračne stvarnosti, piše RT. Fotografije masovnih grobnica za žrtve koronavirusa na njujorškom otoku Hart zapalile su medije tijekom noći, a neki su tvrdili da se bi trebali kopati na imanju predsjednika Trumpa. Istina, iako tmurna, bila je drugačija.

Prizori snimljeni drona prikazuju desetak radnika, neki u punim bijelim zaštitnim odijelima, kako slažu jeftine mrtvačke sanduke u "rov" proširili su se svijetom, a tabloidi od Londona do New Yorka su to nazvali kao veličanstveni snimak koji prikazuje borbu New Yorka s Covidom-19.

Prizori su brzo podgrijani senzacionalizmom kojim se koristio CNN. Nedugo zatim je "otpor" na Twitteru okrivio predsjednika Donalda Trumpa, lansirajući hashtag #TrumpBurialPits, tvrdeći da bi mrtvi od koronavirusa trebali biti sahranjeni na obližnjim golf igralištima njegove tvrtke.

Kao presedan za to naveli su Nacionalno groblje Arlington, nekoć plantažu u vlasništvu generala Roberta E. Leea, koja je korištena kao vojna bolnica tijekom građanskog rata i pretvorena u groblje za one koji nisu preživjeli.

Sahranjivanje žrtava Covida-19 na otoku Hart posebno je bezdušno, tvrdili su oni, jer grobove ne mogu posjetiti osobe koje tuguju za pokojnicima.

Postoji samo jedan problem ove pripovijesti, jer, strogo rečeno, to nije istina.

Ispada da građani New Yorka pokopani na otoku Hart uglavnom nemaju rođake koji bi ih oplakivali. Posjed se već stoljećima koristi kao groblje siromašnih, beskućnika i onih koji su umrli a da nisu imali rodbinu koja bi platila ukop.

Po nekim izračunima, tijekom povijesti ukopa je na ovom mjestu pokopano preko milijun ljudi.

Otok Hart je godinama služio i drugim namjenama, uglavnom tmurnim. Za vrijeme Hladnog rata je tamo bila raketna baza. Prije toga korišten je kao zatvor, sanatorij za tuberkulozu, popravni dom za dječake, psihijatrijski azil i centar za rehabilitaciju ovisnika, između ostalog.

Više stanovnika New Yorka je istaknulo na društvenim mrežama da su slike komentirane u histeriji i kako se govorilo da se "kopa rov u Central Parku i bacaju tijela u njega", pozivajući se na zloglasnu, kasnije izbrisanu objavu gradskog vijećnika Marka Levinea prošlog tjedna, kojeg je brzo oborio guverner Andrew Cuomo.

I ovdje opet dolazimo do senzacionalizma i "kanaliziranja vijesti" u smjeru u kojem se šire strah, panika i osjećaj nemoći, a zanemaruje se zašto su ti ljudi tamo ukopani.

U stvari se dogodilo da je zbog povećane smrtnosti u New Yorku normalno vrijeme čekanja za ukop ljudi na otoku Hart skraćeno s 30 na 14 dana, kako bi se ublažio pritisak na pretrpane mrtvačnice u gradu zbog velike količine žrtava Covida-19, prema statistikama 5150 od petka. Umrli oni od Covida-19 ili sa Covidom-19, činjenica je da se u američkom megalopolisu bilježi puno veća smrtnost od prosječne i kapaciteti u hladnjačama na patologiji su nedovoljni, što ranije nikada nije bio slučaj.

Međutim, stvarnost pojave koronavirusa u New Yorku je sama po sebi dovoljno tmurna i nema potrebe da se rasplamsava ionako užarena atmosfera. SAD su registrirale više od pola milijuna slučajeva zaraze i skoro 20 000 smrti. Od ukupne brojke je 7400 smrtnih slučajeva, samo u New Yorku, uz 87 028 zaraženih, što je sada više od ukupnog službenog broja prijavljenog u Kini, odakle potiče pandemija.

Unatoč apokaliptičnim predviđanjima, grad nije ostao bez bolničkog kapaciteta, prostora intenzivne njege ili respiratora, osim što je povećan broj smrti natjerao brže zbrinjavanje posmrtnih ostataka pokojnika. Ovo je tipični dokaz manipulacije točnom vijesti da se na otoku Hart u zajedničkim grobnicama pokapaju žrtve koronavirusa.

Zašto se tako pokapaju beskućnici ili oni koji nemaju rodbinu da plati ukop, to je pitanje koje treba postaviti, jer u svim normalnim zemljama pokojnike pokapa Centar za socijalnu skrb. Skromno, ali dostojno ljudskog bića, dok je neoliberalni kapitalizam ukop pretvorio u profitabilnu uslugu, a tko nema novca, završava na otoku Hart.