slika
Distopijska Agenda UN 2030, odnosno davosovski "Veliki reset", jeste jedna od najopasnijih i istovremeno najmanje shvaćenih promena u proteklih barem stotinu godina svetske istorije

Reorganizacija svetske ekonomije od glave do pete - režirana od strane koterije tehnokratskih korporativista, a sa ekipom sa Svetskog ekonomskog foruma u Davosu u prvom planu - poznata kao "Veliki reset" ili Agenda UN 2030, ne predstavlja nekakav predlog za budućnost. Ona je dobrano u fazi realizacije dok svet ostaje u suludom karantinu zbog virusa. Najpopularnija investiciona zona od početka globalnih karantina izazvanih koronavirusom jeste nešto što se zove ESG investiranje.

Ova veoma lična i snažno kontrolisana igra dramatično pomera svetske tokove kapitala ka odabranoj grupi "odobrenih" korporativnih akcija i obveznica. Pre svega, ona gura napred distopijsku Agendu UN 2030, odnosno davosovski "Veliki reset". Ovaj razvoj događaja je jedna od najopasnijih i istovremeno najmanje shvaćenih promena u proteklih barem sto godina.

Agenda Ujedinjenih nacija o "održivoj ekonomiji" tiho biva realizovana od strane istih onih svetskih banaka koje su stvorile finansijsku krizu 2008. godine. Ovaj put pripremaju davosovski "Veliki reset" Klausa Švaba usmeravanjem stotina milijardi - a uskoro i biliona - investicija ka njihovim odabranim "osvešćenim" (woke) kompanijama, a podalje od onih koje nisu "osvešćene", poput kompanija koje posluju naftom, gasom ili ugljem.

Ono što su bankari i gigantski investicioni fondovi poput Blek Roka učinili jeste da su stvorili novu investicionu infrastrukturu koja odabir "pobednika" i "gubitnika" pri investicijama vrši na osnovu toga koliko je konkretna kompanija ozbiljno posvećena ESG standardima, odnosno ekologiji, društvenim vrednostima i upravljanju (engl: Environment, Social values and Governance - ESG).

Na primer, kompanije će dobijati pozitivne rejtinge ukoliko imaju rodno raznovrsne radnike i upravljačke odbore ili ukoliko preduzimaju mere za eliminaciju svog ugljeničnog "otiska" prelaskom na - kako bi to UN rekao - zelene i održive izvore energije. Kako korporacije doprinose globalno održivom upravljanju je najnejasniji deo priče o ESG standardima, a moglo bi da podrazumeva bilo šta, od korporativnih donacija pokretu "Crni životi su važni" do podrške agencijama Ujedinjenih nacija, poput Svetske zdravstvene organizacije.

Onaj krucijalni, centralni cilj stratega ESG je izazivanje prelaska na neefikasnu i skupu alternativnu energiju, radi obećane utopije zvane "nula ugljenika". Sve to nameću vodeće svetske finansijske institucije i centralne banke. Stvorile su zaslepljujuću lepezu organizacija kako bi nametnule svoju agendu zelenih investicija.

Godine 2013, mnogo pre koronavirusa, glavna banka sa Volstrita - Morgan Stenli - stvorila je svoj Institut za održivo investiranje. On je ubrzo proširen 2015. godine kada se Morgan Stenli pridružila upravljačkom komitetu Partnerstva za ugljeničko finansijsko računovodstvo (engl. "Partnership for Carbon Accounting Financials" - PCAF). Na svom veb-sajtu navode sledeće:
"PCAF je zasnovano na stavovima Pariskog klimatskog sporazuma o tome da bi svetska zajednica trebalo da teži ograničenju globalnog zagrevanja na 1.5 stepeni Celzijusa iznad predindustrijskih nivoa, a da bi društvo trebalo da se dekarbonizuje i dostigne tačku nulte emisija do 2050. godine".
Do 2020. godine, PCAF je uključivao preko 100 banaka i finansijskih institucija, uključujući ABN AMRO, Nat West, Lloyds banku, Barclays, Banku Amerike, Citi Group, CIBC, Danske Bank i druge. Nekoliko PCAF banaka-članica bilo je umešano u slučajeve pranja novca. Sada nagoveštavaju novu ulogu moralnih uzora za promenu svetske ekonomije. Važno je istaći da je bivši guverner Banke Engleske - Mark Karni - "posmatrač" i konsultant u PCAF.

Avgusta 2020. godine PCAF je objavio nacrt standarda za svetsko ugljeničko računovodstvo. To znači da bankari prave sopstvena računovodstvena pravila za rejting vrednosti ugljeničkog otiska kompanija, odnosno njihov "zeleni profil".

Centralna uloga Karnija

Mark Karni se nalazi u centru reorganizacije svetskih finansija u skladu sa zelenom agendom UN za 2030. i davoskim "Velikim resetom" u kojem je član upravnog saveta. Takođe je i savetnik generalnog sekretara UN, i to kao specijalni izaslanik Ujedinjenih nacija za klimatsku akciju. Opisao je plan PCAF na sledeći način:
"Kako bi dostigli nultu vrednost emisija potrebna nam je tranzicija čitave ekonomije - svaka kompanija, svaka banka, svaka osiguravajuća kuća i investitor moraće da prilagode svoje poslovne modele, da razviju kredibilne planove za tranziciju, i da ih implementiraju. Za finansijske firme, to znači više od pregleda emisija koje generišu njihove poslovne aktivnosti. Moraju izmeriti i prijaviti emisije koje generišu kompanije u koje investiraju i kojim pozajmljuju novac. Rad PCAF na standardizaciji pristupa merenju finansijalizovanih emisija je važan korak kako bi se postiglo da svaka finansijska odluka uzima klimu u obzir".
Kao guverner Banke Engleske, Karni je imao ključnu ulogu u pridobijanju centralnih banaka sveta za zelenu agendu UN 2030. Vodeće centralne banke sveta su, kroz svoju krovnu Banku za međunarodna poravnanja (BIS) iz Bazela, stvorile glavni deo rastuće svetske infrastrukture koja upravlja tokovima investicija ka "održivim" kompanijama, a podalje od onih koje se bave naftom i gasom, pa stoga dobijaju etiketu "neodrživih". Kada je, kao tadašnji guverner Banke Engleske, Mark Karni bio na čelu borda za finansijsku stabilnost BIS-a, uspostavio je nešto što je nazvao "Operativna grupa za finansijske izveštaje povezane sa klimom" (engl. "Task Force on Climate-related Financial Disclosure - TCFD").

Centralni bankari iz borda za finansijsku stabilnost nominovali su 31 osobu za formiranje TCFD. Na čelu sa milijarderom Majklom Blumbergom, pored Blek Roka, uključivala je u svoje redove i Džej-Pi Morgan Čejs, Barklijevu banku, HSBC, Svis Re (druga najveća reosiguravajuća kuća na svetu), kinesku ICBC banku, Tata-stil, ENI oil, Dau kemikal, rudarskog giganta BHP, te Dejvida Blada iz Al Gorovog Dženerejšn Investmenta.

En Finukejn - potpredsednica Banke Amerike i članica PCAF-a i TCFD-a - izjavila je: "Posvećeni smo tome da se rizicima i šansama vezanim za klimu upravlja na pravi način unutar naših kompanija, kao i tome da, radeći sa vladama i tržištima, ubrzamo potrebne promene... klimatske promene predstavljaju rizik za poslovnu zajednicu, pa je važno da kompanije artikulišu način na koji se ovim rizicima upravlja".

Potpredsednica Banke Amerike opisuje kako oni procenjuju rizike pri pozajmicama za nekretnine time što razmatraju "analizu akutnog fizičkog rizika na uzorku rezidencijalnih hipoteka Banke Amerike širom SAD. Svakom posedu daje se skor na osnovu nivoa rizika utvrđenog pomoću 12 potencijalnih pretnji: tornada, zemljotresa, tropskih ciklona, oluje s gradom, požara, izlivanja reka, bujičnih poplava, obalskih poplava, gromova, cunamija, vulkana i zimskih oluja".

Isto tako se i investicioni rizik banke u sektorima nafte i gasa i drugim industrijama takođe procenjuje korišćenjem kriterijuma Karnijevog TCFD. Svi rizici definisani su tako da su povezani sa ugljen-dioksidom, uprkos činjenici da nema uverljivog naučnog dokaza da emisije ugljen-dioksida koje potiču od čoveka prete da unište planetu globalnim zagrevanjem. Zapravo, dokazi vezani za solarnu aktivnost nagoveštavaju da ulazimo u nestabilni period hlađenja - tj. "Veliki solarni minimum". To ne interesuje finansijske magnate koji su spremni da pokupe bilione u deceniji koja dolazi.


Još jedan ključni deo u finansijskim pripremama za "Veliki reset" - toj fundamentalnoj transformaciji iz ekonomije visoko-energetskog intenziteta ka onoj niskoj i neefikasnoj - jeste Bord za standarde održivog računovodstva (engl. "Sustainability Accounting Standards Board - SASB). SASB kaže da "pruža jasan set standarda za prijavljivanje informacija o održivosti u širokom spektru pitanja..."

Ovo zvuči umirujuće dok ne pogledamo ko su članovi SASB-a koji će dodeljivati klimatski imprimatur (katolički temrin koji označava zvaničnu licencu Rimske crkve za štampanje određene knjige ili studije, prim. prev). A članovi su, pored najveće agencije za upravljanje fondovima - Blek Roka (preko sedam biliona dolara kojim upravlja), Vengard fondovi, Fideliti investment, Goldman Saks, Stejst strit global, Karlajl grupa, Rokfeler Kapital Menadžment i brojne velike banke kao što je Banka Amerike i UBS. Mnogi od njih odgovorni su za svetski finansijski kolaps iz 2008. godine. Šta to radi ova grupa? Prema njihovom veb-sajtu, "od 2011. godine radimo na ambicioznom cilju razvijanja i uređivanja standarda za računovodstvo održivosti za 77 industrija".

Ono kuda sve ovo vodi jeste stvaranje mreže globalno baziranih finansijskih entiteta koji zajedno kontrolišu bogatstvo za koje tvrde da vredi oko 100 biliona dolara, a uključuje i fondove osiguranja i penzija. Oni postavljaju pravila i definisaće standarde kompanija, pa čak i država prema stepenu ugljeničnih emisija koje stvaraju. Ukoliko ste čisti i zeleni, potencijalno ćete dobijati investicije. Ukoliko budete označeni kao ugljenični zagađivači - kao što su to već industrije nafte, gasa i uglja - svetski tokovi kapitala će vas zaobilaziti. Neposredna meta ovog finansijskog kartela je kičma svetske ekonomije - sektori nafte, uglja i prirodnog gasa.

Gospodari novca

Neposredna meta ovog financijskog kartela je okosnica svjetskog gospodarstva, sektor nafte, ugljena i prirodnog plina.
Analitičari naftne industrije predviđaju da će u narednih pet ili manje godina investicije u najveći sektor energetike na svetu dramatično pasti. "Imajući u vidu koliko će enregetska tranzicija biti važna za perspektive rasta svake kompanije, tražimo od kompanija da predstave plan kako će njihov poslovni model biti konkurentan u ekonomiji nultog nivoa emisija ugljenika", napisao je predsednik Blek Roka Leri Fink u svom ovogodišnjem pismu kolegama. Blek Rok je najveća investiciona grupa na svetu sa preko sedam biliona dolara spremnih za investiranje. Još jedan zvaničnik Blek Roka je na skorašnjoj energetskoj konferenciji rekao: "Gde Blek Rok ide, drugi prate".


"Kako bi nastavili da privlače kapital, portfoliji će morati da budu izgrađeni oko ključnih efektiva koji donose prednosti: jeftinih, dugotrajnih, nisko-ugljeničnih izvora", rekao je Endrju Lejtam, potpredsednik Global Eksplorejšna pri grupi za energetski konsalting - Vud Meku.

Bajdenova administracija već ispunjava obećanje o izbacivanju nafte i gasa tako što zabranjuje nove zakupe federalnih poseda za montiranje naftovoda Kistoun Eks-El. Nafta, gas i njihovi derivati, poput petrohemikalija, nalaze se u srcu svetske ekonomije. Pedeset najvećih naftnih i gasnih kompanija u svetu - uključujući kako one državne, tako i one privatne - zabeležilo je prihode od oko 5,4 biliona dolara 2015. godine.


Kako nova Bajdenova administracija nameće svoje ideološko protivljenje tzv. "fosilnim gorivima", svet će se suočiti sa oštrim padom investicija u naftu i gas. Uloga globalista sa Davosa i finansijskih igrača iza ESG je da se postaraju da tako i bude. A gubitnici ćemo biti mi. Cene energenata će skočiti u nebesa, kao što je bio slučaj tokom skorašnjih oluja u Teksasu. Cena električne energije u industrijskim zemljama postaće prevelika za proizvođačku industriju. Ali bez brige. Sve je to deo tekućeg "Velikog reseta" i njegove nove doktrine ESG investicija.

Godine 2010, šef radne grupe br. 3 Međuvladinog panela za klimatske promene Ujedinjenih nacija, dr Otmar Edenhofer, rekao je u intervjuu: "Treba otvoreno istaći da mi de fakto redistribuiramo svetsko bogatstvo pomoću klimatske politike. Treba se osloboditi od iluzije da međunarodna klimatska politika predstavlja ekološku politiku. Ovo skoro da više nema nikakve veze sa ekološkom politikom...".

Davoski "Veliki reset" nije prosto samo velika ideja Klausa Švaba izazvana ekonomskom devastacijom usled koronavirusa. Gospodari novca su ga odavno isplanirali.

Preveo Vladan Mirković/Novi Standard
Vilijam Engdal je konsultant za strateške rizike, predavač i diplomirni politikolog univerziteta Prinston i autor bestselera o nafti i geopolitici
Izvor New Eastern Outlook