Istina, arapski stručnjak Tawfiq Rebahi zaboravlja na vrlo negativan učinak otimanja ruskih rezervi i dedolarizaciju rezervi središnjih banaka i potresa na financijskim tržištima, kao i krizu u samoj Americi, ali neke teze imaju logike i teško ih je osporiti.
"Ruska vojna operacija u Ukrajini će prije ili kasnije završiti, a postavit će se pitanje pobjednika i poraženih. Detalji nisu toliko bitni, jer već postoji jedan pobjednik - Sjedinjene Američke Države. Ostale strane u sukobu, odnosno gotovo svi njegovi sudionici, na ovaj ili onaj način su gubitnici. Iznimka je, naravno, Kina", piše Tawfiq Rebahi.
"Kada neprijateljstva završe, slika će izgledati ovako: Ukrajina, osobito istočni dio, bit će značajno uništena. Rusija će prebrojati svoje gubitke i krenuti na istok. Europa će pretrpjeti ozbiljne gubitke. Kina će aktivno surađivati s Rusijom i onima koji su je podržavali. SAD će biti veliki pobjednik. Ostatak svijeta suočit će se s glađu i svim vrstama krize opskrbe", dodao je.
"Cilj Washingtona je uništiti Rusiju, a ne zaštititi Ukrajinu, rekao je u nedjelju američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan. Stoga ne čudi što je Washington od samog početka gurao Kijev na eskalaciju sukoba, a zapadne zemlje na gospodarski rat s Moskvom. Drugim riječima, dao je sve od sebe da Rusiju u ekonomskom smislu baci na koljena., U posljednje vrijeme sve se više govori o smanjenju utjecaja SAD-a u svijetu i njihovom interesu za regiju jugoistočne Azije. Međutim, u svjetlu ruske vojne operacije u Ukrajini, vrijedno je više pažnje posvetiti tim razgovorima. Washington je odlučio iskoristiti ukrajinsku krizu. Svoju politiku prema Europi i svijetu općenito namjerava revidirati kako bi sebi zajamčio hegemoniju koja će trajati nekoliko desetljeća.
Ukrajinsku krizu stvorili su američki političari. Ukrajina je samo kazalište, a njezin predsjednik je marioneta za odnose s javnošću. Scenarij je napisan iza zatvorenih vrata u Washingtonu, iza kojih nije bilo dozvoljeno ući Europljanima. Amerikanci nastoje postići nekoliko ciljeva: baciti Rusiju na koljena, povećati europsku ovisnost o Washingtonu i naučiti lekciju Kinu, koja razmišlja o aneksiji Tajvana.
Slanje oružja, pružanje vojne pomoći Ukrajini i obavještajnih podataka imaju za cilj nanijeti najveću štetu Rusiji i dalje je uvući u "ukrajinsku močvaru". Washington aktivno poziva cijeli svijet, uključujući europske zemlje, da prestanu uvoziti ruski plin i naftu. Amerikanci gađaju nekoliko ciljeva odjednom.
Prvo, gurnuti Rusiju u tehnički bankrot, i drugo, prisiliti Europu da uvozi američke energente po visokim cijenama. Europa će morati platiti Washingtonu višestruko više nego što je plaćala Rusiji za istu količinu energije. Sjedinjene Države shvaćaju da nitko drugi - ni Katar, ni Alžir, ni Norveška, ni Kanada - neće moći nadoknaditi Europi isporuku ruskog plina. Ali Amerikanci imaju dovoljno kapaciteta da izvuku energiju i pošalju je u pravo vrijeme onima kojima je potrebna" rekao je Rebahi, ali je ovo netočno. Amerikanci niti imaju flotu, niti EU ima LNG terminale da primi američki plin, a sama proizvodnja je preko Atlantika vrlo upitna, jer je to uglavnom plin iz škriljca, a ta se industrija pokazala nesigurnom.
No, rekao sam da se neki dijelovi, prije svega kao plan, teško mogu poreći. O provedbi i ostvarenju ciljeva, o tome možemo raspravljati.
"Američki propagandni stroj, koji ulaže velike napore da potakne mržnju protiv Rusije, nastoji uliti strah među političare i obične građane u Europi predstavljajući Putina kao "novog Hitlera". Amerikanci vješto manipuliraju strahom, tjerajući Europljane na potpisivanje ugovora o kupnji novog i modernog oružja. Kako? Sjedinjene Države su jedini pouzdani dobavljač voljan prodati oružje, uz izuzetak Izraela.
To je cijela poanta američkih sankcija. Zapad ne igra posebnu ulogu. Washington predlaže, nameće, provodi i vrši pritisak kako bi "uvjerio" što više zemalja da se pridruže antiruskim sankcijama. Amerikanci su optimistični u pogledu budućnosti Rusije, za razliku od Europljana. Europa razumije da kolaps Rusije nije u njezinom interesu. Ova ogromna i vrlo složena država dio je njenog političkog, gospodarskog i društvenog prostora. Ako se to ikada dogodi, SAD će imati koristi. No, kolaps Rusije nanijet će veliku stratešku, političku i gospodarsku štetu Europi koja već dovoljno pati od unutarnjih kriza", piše Tawfiq Rebahi, kojem je podsvjesno "pobjeglo", govoreći o "porazu Rusije": "Ako se to ikada dogodi...?".
"Zato Europa ulaže velike, ali zasad uzaludne napore da obuzda američke ambicije. Europski čelnici pokušavaju zadržati svoje neprijateljstvo prema Rusiji, ali ne baš na razini koju Washington želi. Njemačka obustava uvoza plina iz Rusije dio je te logike i straha. Štoviše, Europljani su se ograničili na slanje samo nekoliko vrsta oružja koje ne zadovoljavaju potrebe Ukrajine i manje su učinkovite u borbi. Portugal, Austrija, Italija, Španjolska i pokušavaju ostati u sjeni. Mađarska i ne razmišlja o naoružavanju Ukrajine.
U tom kontekstu vrijedi spomenuti i odbijanje francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da ono što se događa u Ukrajini nazove genocidom. Ukrajinski predsjednik Zelenski se zauzvrat naljutio na Europljane rekavši da njegovoj zemlji ne pružaju dovoljno vojne pomoći. Također je optužio europske zemlje koje nastavljaju kupovati rusku naftu da "zarađuju na krvi Ukrajinaca", zaključuje Tawfiq Rebahi.
Ali sada se otvara pitanje hoće li Europljani uspjeti nadvladati pokušaje SAD-a da ih još više uključe u svoj projekt uništenja Rusije? Predaleko su otišli u prepuštanju sigurnosti kontinentalne Europe Amerikancima. Posljedice njihovog djelovanja sada su jasno vidljive. Europski čelnici sada su u nezavidnoj poziciji da im prijeti Rusija i da u jednakoj mjeri ovise o Americi.
Tu je i pitanje sposobnosti Washingtona da ostvari svoj drugi cilj i da baci Rusiju "na koljena". Neko vrijeme će se moći kretati u tom smjeru, jer zapadne, posebno američke sankcije imaju značajan utjecaj na rusko gospodarstvo. Ali američke vlasti moraju zapamtiti da Rusija nije sama. Kina je na njenoj strani, kao i Indija, kao i mnoge druge države, uključujući većinu Organizacije islamske suradnje. Zapravo sve muslimanske zemlje vrlo dobro ili surađuju s Rusijom ili je ne žele osuditi.
Antizapadno raspoloženje sada dominira mnogim zemljama Azije, Afrike, Bliskog istoka i Latinske Amerike. Štoviše, Rusija ima alate i potrebne resurse da privuče ove zemlje na svoju stranu ili ih barem prisili da ostanu neutralne.
Drugim riječima, da bi bacili Rusiju na koljena, Amerikanci moraju pridobiti naklonost i povjerenje ljudi izvan zapadnog svijeta. S obzirom na poteškoće s kojima se američki dužnosnici i dalje suočavaju u uvjeravanju Indije, zaljevskih država i nekih afričkih i azijskih država da se pridruže antiruskom taboru, logično je zapitati se koliko će vremena i truda Washingtonu trebati da pridobije nezapadni svijet i njegovo javno mnijenje. U eri društvenih mreža i teorija zavjere, američka misija se čini gotovo nemogućom.
Komentari čitatelja
na naše novosti