Kremlj ne vidi smisao u obnavljanju rada Normandijskog formata, kaže Peskov

Geopolitika
Pet, 20 Svi 2022 00:00 UTC

© Wikimedia Commons

Dmitrij Peskov

Normandijski format stvoren je za provedbu sporazuma iz Minska, nakon raskida sporazuma iz Minska postavlja se pitanje zašto je Normandijski kvartet uopće potreban, rekao je u petak glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov novinarima, komentirajući izjave ukrajinskog veleposlanika u Njemačkoj Andreyja Melnika o svrsishodnosti oživljavanja takozvanog Normandijskog formata za uspostavljanje mira u Ukrajini, izvještava Tass.

"Sam Normandijski format formuliran je i formiran za provedbu sporazuma iz Minska. Tada je radio u tu svrhu. Budući da sporazumi iz Minska više ne postoje i više nisu mogući, postavlja se pitanje čemu služi?" Peskov je odgovorio na pitanje može li se ovaj format ponovno oživjeti.

Normandijski format, također poznat kao Normandijska kontaktna skupina, skupina je država koje su se sastale u nastojanju da razriješe rat u Donbasu i širi rusko-ukrajinski rat. Četiri zemlje koje čine grupu, Njemačka, Rusija, Ukrajina i Francuska, prvi su se put neformalno susrele tijekom proslave 70. godišnjice Dana D u Normandiji u Francuskoj.

Sporazumi iz Minska bili su niz međunarodnih sporazuma kojima se nastojalo okončati rat u Donbasu u Ukrajini. Prvi, poznat kao Protokol iz Minska, izradila je 2014. Trilateralna kontaktna skupina za Ukrajinu, koju čine Ukrajina, Rusija i Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OSCE), uz posredovanje čelnika Francuske i Njemačke u takozvanom normandijskom formatu. Nakon opsežnih razgovora u Minsku u Bjelorusiji, sporazum su 5. rujna 2014. potpisali predstavnici Trilateralne kontaktne skupine i, bez priznavanja njihovog statusa, tadašnji čelnici samoproglašene Donjecke Narodne Republike (DNR) i Luganske Narodne Republike (LPR). Ovaj sporazum uslijedio je nakon višestrukih prethodnih pokušaja da se zaustave borbe u regiji i imao je za cilj provedbu trenutnog prekida vatre.

Sporazum nije zaustavio borbu pa je stoga praćen revidiranim i ažuriranim sporazumom, Minsk II, koji je potpisan 12. veljače 2015. godine. Taj se sporazum sastojao od paketa mjera, uključujući prekid vatre, povlačenje teškog naoružanja s prve crte bojišnice, oslobađanje ratnih zarobljenika, ustavnu reformu u Ukrajini kojom se daje samouprava određenim područjima Donbasa i vraćanje kontrole državne granice ukrajinskoj vladi. Iako su se borbe smirile nakon potpisivanja sporazuma, nikada nisu u potpunosti završile, a odredbe sporazuma nikada nisu u potpunosti provedene. Stranke Normandijskog formata složile su se da Minsk II ostaje temelj za svako buduće rješenje sukoba.

Komentar: Zapravo, Ukrajina tj. njeni gospodari nikada nisu ni željeli implementirati uslove sporazuma iz Minska.

Usred rastućih napetosti između Rusije i Ukrajine početkom 2022., Rusija je službeno priznala Lugansku i Donjecku narodnu republiku 21. veljače 2022. godine. Nakon te odluke, 22. veljače 2022. ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio je da sporazumi iz Minska "više ne postoje", te da je Ukrajina, a ne Rusija, kriva za njihov kolaps. Rusija je potom napala Ukrajinu 24. veljače 2022. godine.

Ranije je ukrajinski veleposlanik u Njemačkoj Andrey Melnik pozvao vlasti te zemlje da zajedno s Francuskom budu posrednici u mirovnim pregovorima s Rusijom. U intervjuu objavljenom u četvrtak u zajedničkoj korporativnoj redakciji Redaktionsnetzwerk Deutschland (RND), podsjetio je da su Berlin i Pariz već posredovali u ukrajinskoj krizi 2015. u Minsku. S obzirom na to da njemački kancelar Olaf Scholz i francuski predsjednik Emmanuel Macron nastavljaju zvati ruskog predsjednika Vladimira Putina, Melnik je naglasio da "ovdje već postoji određena osnova povjerenja i jednostavno bi bilo pogrešno ne iskoristiti ovu priliku i ostaviti je [ulogu posredovanja] drugima."

Ruski je predsjednik Vladimir Putin 14. svibnja u telefonskom razgovoru s finskim predsjednikom Saulijem Niinistom rekao da su razgovori između Moskve i Kijeva zapravo obustavljeni "zbog nezainteresiranosti ukrajinske strane za konstruktivni dijalog".

Komentar: Izdvajamo dio iz povijesne, političke i gospodarske pozadine rata u Ukrajini gdje je Jacques Baud, umirovljeni švicarski vojno-obavještajni časnik, dao vrlo korektne komentare na situaciju oko Minskih sporazuma.

Da se vratimo sporazumu iz Minska. Uz Ukrajinu i autonomne Republike bile su prisutne i sile-garanti, poput Njemačke i Francuske na strani Ukrajine, a Rusija na strani Republika. Njemačka, Francuska i Rusija nastupale su tu kao predstavnici Organizacije za sigurnost i suradnju u Evropi (OSZE). Evropska unija tu nije bila uključena, to je bila u potpunosti stvar OSZE. Izravno nakon sklapanja Minska 1 poduzela je Ukrajina antiterorističku operaciju protiv obiju autonomnih Republika. Vlada je u potpunosti ignorirala sporazum i provela je tu operaciju. No, opet je došlo do totalnog poraza ukrajinske armije u Debaltsevu. Bio je to debakl.

Je li to provedeno uz potporu NATO?

Da i čovjek se mora zapitati što su zapravo tamo radili vojni savjetnici NATO, ima li se u vidu da su oružane snage Republika potpuno porazile ukrajinsku armiju. To je vodilo do drugoga sporazuma. Minsk 2 potpisan je u veljači/februaru 2015. Taj je sporazum bio osnova rezolucije Vijeća sigurnosti UN, a time je Minsk 2 postao obvezujući u smislu međunarodnog prava. Njega se mora provesti.

Jesu li Ujedinjeni narodi to nadzirali?

Ne, nitko se nije brinuo o tome i osim Rusije nije bilo nikoga tko bi tražio pridržavanje odredbi Minska 2. Najednom se počelo samo govoriti o Normandijskom formatu, no to je potpuno beznačajno. Riječ je o sastanku prigodom obilježavanja Dana D u lipnju/junu 2014. Bili su pozvani ratni veterani, državni čelnici Saveznika, kao i Njemačka, Ukrajina i predstavnici drugih državja. U Normandijskom formatu bili su samo državni poglavari, autonomnih Republika tamo naravno nije bilo. Ukrajina ne želi razgovarati s predstavnicima Lugaska i Donjecka. No, pogleda li se sporazum iz Minska, onda je jasno kako mora doći do dogovora između ukrajinske vlade i Republika, kako bi mogao biti promijenjen ustav Ukrajine. Riječ je o procesu koji je trebao teći u samoj zemlje, ali ukrajinska vlada to nije htjela.

Pa Ukrajinci su također potpisali taj sporazum . . .

. . . da, ali Ukrajina je problem uvijek gurala u 'rusko dvorište'. Ukrajinci su tvrdili kako je Rusija napala Ukrajinu i odatle izviru svi problem. No, bilo je jasno kako je riječ o unutarnjem problemu. Od 2014. promatrači OSZE nisu (na istoku Ukrajine) vidjeli ni jednu rusku vojnu postrojbu. U oba sporazuma iz Minska jasno je rečeno: do rješenja se treba doći unutar Ukrajine. Radi se o određenom stupnju autonomije unutar zemlje i to može razriješiti samo Ukrajina. To s Rusijom nema veze.

Potrebno je prilagođavanje Ustava.

Točno tako, ali na tome se nije radilo. Ukrajina nije poduzela ni jedan korak u tome smjeru. Ni članice Vijeća sigurnosti UN nisu se zauzele za provođenje sporazuma, upravo suprotno. Pa se stanje uopće nije popravilo.

Kakvo je bilo držanje Rusije?

Pozicija Rusije uvijek je bila ista. Rusija je željela provedbu sporazuma iz Minska i ta se pozicija tokom osam godina nije promijenila. Kroz tih osam godina bilo je, naravno, raznih povreda granice, granatiranja itd, ali Rusija nikada nije dovodila sporazum u pitanje.

Kako je dalje djelovala Ukrajina?

Ukrajina je najprije početkom srpnja/jula prošle godine donijela zakon koji je određivao da ljudi, ovisno o porijeklu, imaju različita prava. Podsjeća to na Nuernberške rasne zakone iz 1935. Sva prava imaju samo 'pravi' Ukrajinci, svi su ostali u svojim pravima ograničeni, zakinuti. Nakon toga napisao je Putin članak u kojemu je objasnio povijesni nastanak Ukrajine. Kritizirao je to što se prave razlike između Ukrajinaca i Rusa itd. Taj je njegov članak bio odgovor na spomenuti zakon. No, u Evropi je to protumačeno kao da Putin ne priznaje Ukrajinu kao državu, da je to članak koji opradava moguću aneksiju Ukrajine. I na Zapadu sve to vjeruju, a da nitko ne zna zašto je Putin pisao taj članak, ni što u stvarnosti iza toga stoji. Očito je kako je na Zapadu postojao cilj stvoriti što je moguće negativniju sliku Putina. Pročitao sam taj članak, apsolutno ima smisla.