beaufort Sea oil rig
© Shell Alaska file photo
Dok se Rusija i Ukrajina besomučno i brutalno udaraju u ringu, među publikom na tribinama sede i posmatrači koji se smeškaju, zadovoljno trljaju ruke i potajno se nadaju i žele da meč potraje što duže, te da nijedan od rivala ne bude izbačen iz stroja u prvim rundama. Jedan od mnogih pristrasnih posmatrača jeste i Norveška, koja se očekivano otvoreno stavila na stranu "boksera" u žuto-plavom dresu dok se sa saveznicima pridružila sveopštim i strogim sankcijama prema borcu koji na gaćicama nosi upadljivo latinično slovo Z.

Početkom oružanih sukoba u Ukrajini i uvođenjem sankcija Rusiji, posebno na polju izvoza energenata, Norveška je uskočila na tržište i danas predstavlja jednog od najvećih izvoznika nafte, prirodnog gasa i električne energije u Evropi. Potražnja za energentima je ogromna, prihodi se uvećavaju i, kako ovdašnji ekonomisti vole da kažu, državna kasa puni se, pa i presipa, raketnom brzinom.

Povećana tražnja i vrtoglavi rast cena energenata kumovali su basnoslovnim prihodima u budžetu Norveške - državni statistički zavod saopštio je pre nekoliko dana da Norveška nikada do sada nije izvezla robu kao u martu ove godine. Za samo jedan mesec Norveška je prodala u inostranstvo prirodni gas za 112 milijardi kruna (oko 11 milijardi evra).

"Specijalno, cena prirodnog gasa je bez premca, nezabeležena dosad, što je glavni razlog ekstremno visokih prihoda od izvoza", objašnjava savetnik u zavodu za statistiku Jan Ulav Rorhus.

Norveška je u martu izvezla robe u vrednosti od 226,3 milijarde kruna (jedan evro vredi nešto više od 10 kruna), što je za 25 odsto više od decembra prošle godine, kada je poslednji put zabeležen rekord u izvozu. U vrhu liste artikala koji ionako bogatu Norvešku čine još bogatijom su nafta i naftni derivati, gas, električna energija i losos. Od izvoza "crnog zlata" u martu se u državnu kasu slilo 51,6 milijardi kruna, što je najveći naftni devizni priliv ikada, odnosno dvostruko više u poređenju sa istim periodom prošle godine.

Kriza na tržištu energenata naterala je Norvešku i na veći izvoz struje. U martu je izvezeno električne energije za rekordne 4,2 milijarde kruna, sedam puta više nego u istom mesecu lane. Usled rekordnog izvoza, ali takođe i zbog smanjenih akumulacija prouzrokovanih sušnim mesecima, cene struje za privredu i norveška domaćinstva skočile su u proseku tri puta. U nekim delovima zemlje građani su doživeli strujne "šokove" na računima, koji su uvećani i do deset puta. Država je morala da reaguje i subvencioniše, odnosno pokriva trećinu duga na enormno visokim računima za struju. Većina građana ne oseća poboljšanje kućnog budžeta, dok se državna kasa puni i preliva. Naprotiv, skočile su i cene hrane, a rame uz rame došlo je i do drastičnog skoka cena goriva na pumpama - cene benzina i dizela variraju od dva do 2,4 evra po litru.

"Mi osuđujemo. Mi sankcionišemo. Mi šaljemo oružje. Mi prihvatamo izbeglice. I mi se enormno bogatimo", kaže u uvodniku lista "Dan" Rolf Terje Petersen, čime se pridružio već otvorenoj raspravi u javnosti i postavljenoj dilemi od strane analitičara i novinara: da li Norveška - doduše, sticajem okolnosti, ne i svojom voljom - postaje ratni profiter.

"Rat u Ukrajini je evropska tragedija. Direktna posledica rata jeste da cene energenata idu u nebo. To je veliki teret za većinu zemalja u svetu. Ali ne i za Norvešku", kaže komentator "Dnevnih novina" i dodaje da zbog rata u Ukrajini i energetske krize koja je započela još prošle godine norveška ekonomija beleži enorman rast prihoda. Kako prognoziraju ekonomisti i bankari, očekuje se da ove godine Norveška ostvari petrolejsku zaradu od 1.750 milijardi kruna (oko 175 milijardi evra). Šest puta više od planiranog i projektovanog priliva u državnom budžetu.

"To Norvešku, ne njenom voljom, dovodi do toga da postajemo ratni profiter. To ne miriše na dobro. Zato nam je potrebna ozbiljna i temeljna debata šta da radimo sa superprofitom na vrhu normalnog profita koji inače imamo od nafte i gasa", kaže se u redakcijskom komentaru "Dnevnih novina", uz napomenu da višak iz budžeta mora da ide za pomoć građanima zbog visokih računa za struju, ali Norveška mora da pomogne i izvan svojih granica. Otuda se ovde sve češće pominje osnivanje fonda solidarnosti iz kog bi se delimično finansirala posleratna obnova Ukrajine, po ugledu na američki Maršalov plan posle Drugog svetskog rata. Druga alternativa je da se višak iz budžeta usmeri i investira u proizvodnju zelene energije, ne samo u Norveškoj - vetroparkova, hidrogena, sunčevih panela, baterija...