Vašington post otkriva kako su SAD sa evropskim saveznicima radile na tome da Rusiju uvuku u rat u Ukrajini. Međutim, neke stvari nisu mogli da predvide
Ruska Malka u akciji
Ruska Malka u akciji
Da li realnost dolazi na naplatu? Da li je to razlog što je novinaru Vašington posta, koji je bio na terenu u Ukrajini, bilo dozvoljeno da napiše ovaj tekst:
Nakon tri meseca rata, društvo od 120 ljudi je spalo na 54 čoveka usled smrti, ranjavanja i dezertacija.

Volonteri su pre ruske invazije od 24. februara bili civili i nisu ni sanjali da će biti raspoređeni na jednom od najopasnijih delova fronta u istočnoj Ukrajini. Ubrzo su se našli u nemilosti ratnih zbivanja, osećajući se napušteno od svojih vojnih starešina i boreći se da prežive.
Sredinom februara ovi ljudi su još uvek bili civili u nekom gradiću u zapadnoj Ukrajini. Potom su se "dobrovoljno" prijavili za teritorijalnu odbranu kako bi izbegli regrutaciju, nadajući se da će služiti u blizini svojih domova:
Lapko, građen kao rvač, imenovan je za komandira 5. zasebnog streljačkog bataljona od 120 ljudi. Jednako krupni Krus postao je komandir voda pod Lapkovom komandom. Svi njihovi saborci su iz zapadne Ukrajine. Podeljene su im puške AK-47 i obuka koja je trajala manje od pola sata.

"Ispucali smo 30 metaka i potom su nam rekli: 'Ne možemo vam dati više, preskupi su'", navodi Lapko.

Naređeno im je da idu u Lavov u zapadnoj Ukrajini. Kad su došli tamo, naređeno je raspoređivanje na jug zemlje, a potom i na istok zemlje, u Lugansk, koji je delimično već bio pod kontrolom Moskve i separatista koje podržava Moskva.
Momci su raspoređeni u rovove na frontu i od tada iznova i iznova trpe granatiranje, bez ikakve mogućnosti da odgovore. Potom su odbili naređenja i napustili front. A zatim su uhapšeni.

Vojna vrernost takve jedinice od samog početka je nepostojeća. Neobučeni borci pod komandom neiskusnog civila, bez pravog oružja, nemaju nikakvu šansu protiv profesionalne vojske kao što je ruska.

To što je njih 60-ak ubijeno ili ranjeno bez ikakvog dobrog razloga je odgovornost sluge korumpiranih oligarha Volodimira Zelenskog (više o njegovoj korupciji ovde), kao i "zapadnih" političara poput Borisa Džonsona koji ga podstrekuju.

Ali najveći deo odgovornosti za živote ovih ljudi leži na Bajdenovoj administraciji, koja je podsticala Zelenskog da udari na Donbas još početkom 2021. Tada je Rusija izvela velike vojne vežbe i jasno stavila do znanja da će intervenisati. Zelenski se ohladio od ideje i obustavio plan napada.

Tada je Dmitri Tretin na sajtu Karnegijeve zadužbine za demokratiju napisao sledeće reči:
U februaru 2021. Zelenski je rasporedio trupe (deo rotacionog procesa) i teško naoružanje (kao pokazatelj sile) u blizini zone konflikta u Donbasu. Nije se baš kockao kao Porošenko, koji je krajem 2018. u Kerčkom moreuzu - koji kontroliše Rusija - rasporedio male patrolne čamce, ali i ovo je bilo dovoljno da se privuče pažnja Moskve.

Poenta priče je da iako Ukrajine nije dovoljno jaka za vojnu pobedu u Donbasu, ona ipak ima dovoljno snage da uspešno isprovocira reakciju Moskve, što bi podstaklo reakciju ukrajinskih partnera na Zapadu, čime bi odnosi između Moskve i Evrope bili narušeni. Na ovaj ili onaj način, sudbina Severnog toka 2 direktno utiče na ukrajinske interese. Mogućnost da odigra ulogu navodne žrtve ruske agresije i da sebe predstavi kao zemlju koja je prva na udaru ruskog pohoda ka Evropi je veliki adut spoljne politike Kijeva.
zelenski i biden
© AP Photo/Evan VucciAmerički predsednik Džo Bajden tokom sastanka sa ukrajinskim predsednikom Volodimirom Zelenskim u Ovalnom kabinetu Bele kuće, Vašington, 01. septembar 2021.
Kada je pokušaj iz 2021. propao, Bajdenova administracija nije menjala generalni plan kao deo šire strategije da se Zapad gurne u novi hladni rat sa Rusijom i Kinom. Nakon što je pohod na Donbas iz 2021. propao, SAD su odmah spremile novi pokušaj da se u proleće 2022. Rusija isprovocira da interveniše u Ukrajini, što se vidi u ovom tekstu Vašington posta.
Prva instrukcija koju je državni sekretar Entoni Blinken dobio od predsednika Bajdena bila je da "resetuje" američke saveze i partnerstva u svetu, kako bi SAD mogle uspešno da se uhvate ukoštac sa predstojećim izazovima. Ta strategija će se pokazati ključnom u suočavanju sa ruskom agresijom u Ukrajini.

Blinken i drugi zvaničnici dali su mi ove nedelje nove detalje o seriji privatnih sastanaka tokom prethodne godine, koji su pomogli da se napravi koalicija zemalja - pod vođstvom SAD - za podršku Ukrajini.
...
Tajno planiranje Bajdenove administracije počelo je u aprilu 2021. kada je Rusija nagomilala 100.000 trupa na granici sa Ukrajinom. Ispostavilo se da je to gomilanje snaga bio blef, ali Blinken i drugi zvaničnici razmatrali su tog meseca, zajedno sa liderima Britanije, Francuske i Nemačke, podatke američkih obaveštajnih službi o ruskim akcijama. Poruka je bila: "Moramo biti spremni", ističe viši zvaničnik Stejt departmenta.
...
Ratna pretnja u Ukrajini dostigla je vrhunac u oktobru, kada su Sjedinjene Države prikupile obaveštajne podatke o novom gomilanju ruskih snaga na ukrajinskoj granici, "kao i neke detalje o tome šta zapravo Rusija planira da uradi sa ovim trupama", navodi Blinken. Ovaj operativni detalj "bio je ono što nam je zaista otvorilo oči". G-20 se krajem oktobra sastao u Rimu, gde je Bajden izdvojio lidere Velike Britanije, Francuske i Nemačke i pružio im detaljan uvid u obaveštajna saznanja SAD koja su predstavljala tajnu najvišeg ranga.

"To je podstaklo dogovor... da se stavi do znanja kakve će biti posledice po Rusiju ako nastavi sa agresijom", rekao je Blinken.
...
Pretnja sankcijama može biti prazan diplomatski ritual. Ali Blinken i saveznici su u decembru počeli ozbiljno da razmatraju koji koraci bi mogli biti preduzeti. Prvi sastanak je održan u Liverpulu, na samitu G-7, 11. decembra. Učesnici su javno stavili do znanja da će biti "ogromnih posledica i ozbiljnih troškova" (po Rusiju), seća se Blinken. Kao rezultat toga, "kad se agresija dogodila, bili smo spremni da delujemo momentalno".

Zajedno sa diplomatijom u NATO-u se odvijalo i vojno planiranje. General avijacije Tod Volters, komandant NATO snaga, rekao mi je da su njegove kolege u decembru i januaru počele da spremaju "kopnene linije komunikacije" koje će obezbediti rapidne pošiljke oružja za Ukrajinu. Upravo tim linijama su Ukrajini dostavljeni sistemi Džavelin i Stinger, i to pre početka invazija 24. februara. Od tada je istim rutama dostavljena ogromna količina težeg naoružanja.
merkel i ostali
© Bijela kućaBoris Džonson, Emanuel Makron, Angela Merkel i Džozef Bajden poziraju za fotografe na samitu G-20 u Rimu, 30. oktobar 2021.
Ovaj narativ je duboko manipulativan. SAD nisu znale da će se dogoditi "ruska invazija". Ono što su znale jeste da će Zelenski, podstaknut od strane SAD, pokušati da izvrši invaziju na donbaske republike, koristeći toliko veliku vojnu silu da će prinuditi Rusiju da reaguje i stane u zaštitu svojih sunarodnika.

Ukrajinski napad počeo je 16. februara, kada je ukrainska vojska broj artiljerijskih napada na Donbas uvećala za čak 40. puta, u trajanju od nekoliko dana. Reagujući na to, Rusija je je 24. februara izvršila preventivni kopneni napad.

Deo plana Bajdenove administracije koji se odnosio na uvlačenje Rusije u rat i preuzimanje kontrole nad Evropom je završen uspešno.

Ali koliko dugo će izdržati "zapadna" koalicija suočena sa inflacijom, energetskim nestašicama i krizom hrane? Jedinstvo Evropske unije već je pred raspadom, budući da svaka zemlja zasebno rešava problem sa snadbevanjem energentima.

Sada svako vidi da Ukrajina, a sa njom i SAD, gubi rat. A da Rusija stoji mnogo bolje nego što je bilo ko očekivao.

Šta je Bajdenov plan sada kad situacija izmiče kontroli? Eskalacija ka širem ratu je jedna od opcija, ali u njoj rizici pretežu nad eventualnim dobicima.

Ipak, to bi mogao biti jedini put kojim Bajden želi da ide.

Prevod Vladan Mirković/Novi Standard
Izvor moonofalabama.org