novčana crna rupa
I dok se na upravo završenom dvodnevnom summitu EU aktivno razgovaralo o zapljeni (konfiskaciji) u europskim bankama zamrznutih ruskih strateških rezervi, navodno za obnovu Ukrajine, Sjedinjene Države puno su opreznije po tom pitanju.

Vjerojatno i puno mudrije od briselskih "alkemičara", koji se, želeći se što više dodvoriti Washingtonu na zajedničkoj proturuskoj platformi gotovo pa natječu u tome tko će brže i više "ispiliti grana" na kojima počiva ukupna industrija, ekonomija ali i financijske institucije i ugled same EU u svijetu.

Pa iako EU na kraju vjerojatno neće ići na spomenute konfiskacijske mjere pravdajući to nedostatkom pravne regulative i različitih stavova po tom pitanju među državama članicama (iako se, kada je riječ o EU i njenim potezima više ništa ne smije isključivati) te je Bruxelles radije odobrio 9 milijardi eura vlastitih sredstava pomoći Kijevu (ali i od toga potonjem neće stići niti jedan euro bez otpočinjanja nužnih reformi, kako je upravo kazala Ursula von der Leyen), i sami razgovori i ozbiljne namjere Bruxellesa oko toga dovoljne su za podrivanje ugleda i povjerenja ostalih država svijeta u EU kao sigurnu oazu za pohranjivanje svojih financijskih aktiva.

Dakle, za razliku od sve više izgubljenog Bruxellesa, Washington je u svemu uvijek pragmatičan i ništa ne želi prepuštati slučaju kada je riječ o američkim nacionalnim interesima, pa makar mjere koje poduzima bile nepopularne i široj javnosti nerazumljive zbog nesklada s javno proklamiranom politikom. O tome svjedoči i slijedeća vijest iz SAD-a.

Američka administracija strahuje da će moguća konfiskacija zamrznute imovine Središnje banke Rusije potkopati status Washingtona kao pouzdanog investicijskog partnera u očima drugih zemalja, piše The New York Times.

Prema navodima tog medija, rasprava o pitanju zapljene imovine ruske središnje banke "naišla je na otpor u Sjedinjenim Državama" zbog pravnih i reputacijskih posljedica s kojima bi se zemlja mogla suočiti u takvom scenariju.

"Viši dužnosnik u administraciji Joea Bidena upozorio je da bi povlačenje tih sredstava moglo biti protuzakonito i spriječiti druge zemlje da se dalje oslanjaju na Sjedinjene Države kao zemlju za držanje ulaganja", navedeno je u američkom mediju.

Također se podsjeća kako su, za razliku od mnogih europskih zemalja koje otvoreno pozivaju na korištenje zamrznute ruske imovine za obnovu ratom stradale Ukrajine, po tom pitanju Sjedinjene Države "mnogo opreznije".

"U tijeku su rasprave unutar Bidenove administracije o tome treba li objediniti napore za konfiskaciju imovine, uključujući dolare i eure, koju je Moskva položila prije invazije na Ukrajinu. Samo dio tih sredstava drži se u Sjedinjenim Državama, dok je većina deponirana u Europi, uključujući Banku za međunarodna poravnanja u Švicarskoj.

Ovdje bih podsjetio na malo poznati podatak, kako je Švicarska, nakon SAD-a i Kanade - treća zemlja prema broju uvedenih proturuskih sankcija, čak i ispred potpuno rusofobne Velike Britanije - predvodnice združene europske fronte protiv Moskve - koja je na četvrtom mjestu.

Ako bi se Švicarska odlučila i na spomenuti potez konfiskacije zamrznute ruske imovine (a ukupno zamrznuta ruska imovina u zapadnim bankama iznosi više od 300 milijardi dolara ili gotovo 60% ukupnih ruskih rezervi), jasno je što bi to značilo za ugled zemlje kojoj su bankarstvo, bankarske tajne, konspirativnost i neutralnost višestoljetni temelj ne samo uspjeha i standarda njenih građana, već i same opstojnosti.

Naravno, i švicarska se neutralnost, sukladno novom globalnom razvoju geopolitičkih odnosa posljednjih godina, sve više topi kao švicarski sir.

Samoubilačku politiku Europske unije i navodnu spremnost njenih elita na samožrtvovanje za mutne geopolitičke ciljeve vezene uz Ukrajinu, na kraju će ipak skupo platiti samo obični europski građani. Eliti neće biti problem je li benzin 1, 10 ili 20 eura, ili hoće li zimi grijati svoje stanove na 15 ili 25 Celzijusovih stupnjeva.

Osim toga, nema u svijetu onog analitičara ili političara koji danas može sa sigurnošću reći što će na kraju uopće biti i sa samom Ukrajinom. Pomagati tamošnjem narodu najviše što se može svakako se treba i mora u ime moralnih načela, ali to nikako ne smije biti na račun osiromašenja građana EU i devastacije ekonomija i sigurnosti država članica ma što nam o tome govorili političari.

Uostalom, zar smo svi tako brzo zaboravili zašto su države Europe uopće ulazile u EU i predavale joj značajni dio svojih suvereniteta? Podsjećam: isključivo radi obećanja o boljem i sigurnijem životu i ničeg drugog.

Što je od toga danas ostalo prosudite sami.