boris
© Toby Melville/ReutersBritanski premijer Boris Johnson preživio je glasanje o povjerenju, ali ostaju pitanja oko njegovog vodstva
Mudar čovjek je onaj koji zna granice svojih mogućnosti i svoje mjesto, i njima se prilagođava. To, naravno, itekako vrijedi i za države i njihove vođe. Neumjerenost, pretjerane ambicije i avanturizam praćen egoizmom i mitologijom o vlastitoj veličini - siguran su put u propast

Britanski premijer Boris Johnson (57) ostaje u svojoj rezidenciji u Downing Streetu, odakle je umalo izletio zbog skandala oko ilegalnih zabava tijekom karantene uzrokovane pandemijom koronavirusa Covid-19. O tome danas izvješćuju brojni svjetski mediji.

O povjerenju Johnsonu glasovali su zastupnici vladajuće Konzervativne stranke. Prema rezultatima, većina Torijevaca i dalje je odana svome šefu.

"Obrađeno je 359 glasova. Nisu pronađeni nevažeći glasački listići. Za povjerenje Borisu Johnsonu glasalo je 211 zastupnika, 148 protiv. Stoga mogu objaviti da parlamentarni klub Konzervativne stranke zadržava povjerenje u premijera", izjavio je Sir Graham Brady, predsjednik kluba Konzervativne stranke u Donjem domu britanskog parlamenta (info: Reuters).

Nezadovoljni konzervativci moći će pokrenuti novo glasovanje o smjeni Borisa Johnsona tek za godinu dana.

"Mislim da je ovo vrlo dobar rezultat za politiku i za državu... Ovi rezultati su ključni. To znači da kao vlada možemo ići naprijed i fokusirati se na stvari koje su stvarno važne", kazao je britanski premijer Boris Johnson - sretan što se riješio teškog bremena sa svojih leđa.

Podsjećam da je aktualni premijer bio pod sve većim pritiskom nakon izvješća o alkoholiziranim proslavama političkog vrha zemlje u vrijeme dok je ostatak Velike Britanije bio pod strogim karantenskim mjerama zbog pandemije COVID-a 19. Premijerovi bliski suradnici smatraju da se spomenuti skandal - koji traje već jako dugo i snažno opterećuje politički vrh ali i čitavu zemlju - sada, nakon glasovanja, može zaboraviti.

Međutim, čak i ako to bude tako, postoje i drugi - vrlo ozbiljniji problemi: gospodarstvo zemlje je na rubu stagflacije, rastu cijene energenata kao i socijalni problemi i td. Podsjetnik za one koji možda ne znaju: stagflacija je stanje u kojem bruto domaći proizvod (BDP) stagnira ili opada, dok gospodarstvo istovremeno trpi visoku inflaciju i relativan rast nezaposlenosti. Ili laički: visoka inflacija, uz pad proizvodnje i rast nezaposlenosti - sve to istovremeno.

Još gore je što se sve ovo događa u izrazito složenom geopolitičkom stanju u Europi i svijetu, gdje je London zauzeo vrlo aktivnu ulogu - mnogi će reći, daleko veću od njegove realne gospodarske i vojne snage. Ona (geo)politička, što se tiče međunarodnog utjecaja (i spletki, po čemu su Englezi globalno poznati) - nikad nije bila upitna.

Velika Britanija, na čelu s premijerom Borisom Johnsonom, pretvorila se u predvodnika europske proturuske kampanje nakon ruske vojne intervencije u Ukrajini, i svojevrsnog glasnika ili glasnogovornika Bidenove administracije, ali i glavnog operatera američkih nacionalnih interesa u Europi.

Iako je sam proveo Brexit i izišao iz Europske unije, Bruxelles London u svemu sluša više-manje pokorno. "Centrala" potom traži tu istu pokornost i od svojih "podružnica" - pa se tako vanjska, a dobrim dijelom i unutarnja politika EU i njenih država članica svela na amorfnu masu koju London uspješno modelira na način koji mu odgovara.

Kada je to već tako, i ako je već pokorio EU, zašto bi onda smjenjivali Johnsona, pitaju se mnogi? Čak su mu i britanski kladioničari davali šanse 4:1 za preživljavanje u sinoćnjem glasovanju konzervativnih zastupnika.

Odgovor o političkoj budućnosti Borisa Johnsona, kao što sam i rekao, ovisit će isključivo o unutarnjem gospodarskom i socijalnom stanju u Ujedinjenom Kraljevstvu, i umijeću nošenja vlade s nagomilanim ozbiljnim problemima koji će sigurno sve više rasti. Jer (geopolitička) aktivnost je uvijek dobra, ali se mora paziti da ne dođe do prenapregnutosti i pucanja, jer u suprotnom, umjesto atlete - možeš lako postati invalid.

Drugim riječima, mudar čovjek je onaj koji zna granice svojih mogućnosti i svoje mjesto, i njima se prilagođava. To, naravno, ne manje vrijedi i za države i njihove vođe. Neumjerenost, pretjerane ambicije i avanturizam praćen egoizmom i mitologijom o vlastitoj veličini - siguran su put u propast.

Velika Britanija - zemlja koja je toliko toga pozitivnog i dobrog dala svijetu (na tom dobrom ću se sada zadržati) - tom istom svijetu ne treba ni kao bolesnik na izdisaju, ali, još i više, ni kao agresivna sila koja želi vratiti imperijalnu slavu na račun manjih i slabijih zemalja i naroda.

Zlatna je uvijek sredina - ne kaže bez razloga mudri narod.