Telefonski poziv predsednika Kine ruskom kolegi odigrao se u simbolički važnom trenutku, dok u Vašingtonu nagoveštavaju "odmrzavanje" odnosa SAD i Kine. Si je telefonirao Putinu za svoj rođendan
putin i xi
Verovatno najznačajniji šablon "informacionog rata" Zapada protiv Rusije u poslednje vreme je njegova iskrivljena projekcija odnosa Kine i Rusije u kontekstu ukrajinske krize. Ovaj dubiozni propagandni poduhvat ima praktične implikacije za "završnicu" u Ukrajini, na napore Zapada da "zbriše" Rusiju, kao i na borbu SAD sa Kinom. Otuda, od uspeha ovog poduhvata zavisi svetski poredak u nastajanju.

Henri Kisindžer, koji je stvorio koncept trougla SAD-Rusija-Kina u Hladnom ratu, nedavno je pomenuo avet "trajnog saveza" između Rusije i Kine, što je delovalo kao šok terapija zapadnoj publici koja žudi da čuje recepte o izolaciji Rusije od Evrope. Kisindžer je posavetovao Kijev da Moskvi ponudi teritorijalne koncesije. Relevantnost Kisindžerove hipoteze danas je diskutabilna. Obrazloženje epohalne prirode odnosa Kine i Rusije, koji su istorijski na najvišem nivou svih vremena, mnogo je dublje.

Više od alijanse

Očigledno je da ni Kina ni Rusija ne teže formalnoj alijansi. Priroda njihovih odnosa nema formu klasičnog saveza, ali, paradoksalno, taj odnos u mnogim oblastima zapravo prevazilazi okvire koji se mogu definisati formalnim savezom. Ovo jasno proizilazi iz dokumenta objavljenog tokom februarske posete ruskog predsednika Vladimira Putina Pekingu pod nazivom Zajednička izjava Ruske Federacije i Narodne Republike Kine o međunarodnim odnosima u novoj eri i globalnom održivom razvoju.

Kad se to ima u vidu, razgovor između Putina i kineskog predsednika Sija Đinpinga 15. juna trebalo bi da konačno rasprši nade Zapada o uspehu informativnog rata na ovom polju. Si Đinping je odabrao da uputi ovaj poziv na svoj rođendan, što svedoči o dubokom prijateljstvu dvojice lidera koje traje već deset godina, i koje pruža ne samo čvrstu osnovu za međusobne odnose, već i veliku stabilnost, s obzirom na prirodu dva politička sistema i "alhemiju" njihovog državnog upravljanja. Centralni značaj ovog jedinstvenog faktora je ili namerno zamagljen ili nije pravilno shvaćen u javnom diskursu Zapada.

Ključne poruke

Iz javnih saopštenja o telefonskom pozivu od 15. juna (koje možete naći ovde i ovde) mogu se izvući sledeće važne poruke:
  1. Na najočiglednijem nivou, dva rukovodstva su nesumnjivo naglasila da strateško partnerstvo Kine i Rusije, koje karakteriše visok stepen poverenja, nije pogođeno aktuelnim događajima ili turbulencijama i neizvesnošću u međunarodnoj areni.
  2. Kina i Rusija ostaju posvećene širenju međusobne saradnje u pitanjima koja se tiču obostranih vitalnih interesa, kao i osnovnih briga u vezi suvereniteta i bezbednosti. Kinesko saopštenje je naglasilo Putinovu podršku Kini u vezi sa Tajvanom, Hong Kongom i Sinkjangom. Napori Zapada da podrije rusko-kinesku saradnju ostaju bez ploda.
  3. Uprkos zapadnim sankcijama protiv Rusije, trgovinska i ekonomska saradnja između Kine i Rusije je u zamahu, a očekuje se da će tako ostati u doglednom periodu. Kina je spremna da radi na stabilnom i dugoročnom razvoju praktične bilateralne saradnje sa Rusijom, zanemarujući zapadne sankcije.
  4. Što se tiče Ukrajine, Kina u proceni situacije uzima u obzir istorijski kontekst i meru problema, i podržaće adekvatno rešnje u odgovornom maniru. Značajna retorička promena je i to što se u saopštenju ne pominje suverenitet ili teritorijalni integritet, kao i ni reči "rat" ili primirje.
Generalno govoreći, nakon više od 100 dana rata u Ukrajini, Đinping je fokusiran na podršku Rusiji. Glavna poruka je da događaji u Ukrajini nisu pokolebali kineskog predsednika u podršci razvoju kinesko-ruskog partnerstva.

Udvostručeni napori

Krajnji zaključak jeste da je Kina udvostručila napore u izgradnju zajedničke vizije koja je izneta u rusko-kineskom dokumentu usvojenom 4. februara ove godine. Treba primetiti i da je Sijev poziv tempiran uoči evropskog samita na kojem se očekuje šou solidarnosti sa Ukrajinom, kao i uoči NATO samita koji će biti održan krajem ovog meseca, a na kojem se očekuje usvajanje novog "strateškog koncepta" koji će zaoštriti odnos prema Rusiji i prvi put navesti Kinu kao potencijalni izazov za Alijansu. Lideri Japana i Južne Koreje će prvi put prisustvovati samitu.

Ključna poruka je da Kina i Rusija nemaju izbora nego da se zajednički odupru sveobuhvatnom pritisku Zapada kroz blisku stratešku koordinaciju, doprinoseći na taj način globalnoj strateškoj ravnoteži. I zaista, 13 sati dugačka vazdušna patrola koju su Rusija i Kina zajednički izvele krajem maja nad Japanskim morem i Istočnim kineskim morem, i to usred ukrajinske krize, dovoljno govori sama po sebi.

Činjenica da je Tokio preko noći reaktivirao spor oko ruske "okupacije" Kurilskih ostrva, upravo kada je Moskva umešana u sukob na zapadnom frontu, dovela je Rusiju i Kinu na istu poziciju u pogledu uspona japanskog militarizma, podržanog i ohrabrenog od strane SAD, kao novog faktora u azijsko-pacifičkom regionu.

Otvorena podrška

Sve u svemu, poziv Sija Đinpinga i otvoreno pokazivanje kineske podrške i razumevanja dolazi u trenutku kada je Putinu najpotrebnije. U saopštenju Kremlja izričito je navedeno:
"Dogovoreno je proširenje saradnje u energetici, finansijama, prerađivačkoj industriji, transportu i drugim oblastima, uzimajući u obzir globalnu ekonomsku situaciju koja se zakomplikovala zbog nelegitimne politike sankcija koju vodi Zapad. Razgovaralo se i daljem razvoju vojnih i odbrambenih veza".
Pozajmivši nediplomatski rečnik predsednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen, Si je možda naneo "veliku reputacionu štetu Kini" na Zapadu. Međutim kineski predsednik je vrlo upadljivo ignorisao ponovljena upozorenja američkih zvaničnika o "paklenim sankcijama" ukoliko Peking pruži podršku Moskvi. Zanimljivo da je Si odlučio da otvoreno podrži kinesko-rusko partnerstvo dok zvaničnici Bajdenove administracije u poslednje vreme nagoveštavaju mogućnost "odmrzavanja" u američko-kineskim odnosima.
biden i si
© Reuters/How Hwee Young/PoolDžo Bajden i Si Đinping
Nakon sastanka u ponedeljak između Janga Jiečija, člana Politbiroa KPK i Džejka Salivana, Bajdenovog savetnika za nacionalnu bezbednost u Luksemburgu, Bela kuća je diskusiju okarakterisala kao "iskrenu, suštinsku i produktivnu", dok je kinesko saopštenje za štampu bilo primetno oprezno:
" Sjedinjene Države bi trebalo da stave Kinu u ispravnu stratešku perspektivu, naprave pravi izbor i reči predsednika Bajdena pretoče u konkretne akcije: da SAD ne traže novi Hladni rat sa Kinom; da SAD nemaju za cilj da promene kineski sistem; da revitalizacija američkih saveza nije usmerena protiv Kine; da Sjedinjene Države ne podržavaju "nezavisnost Tajvana"; i da SAD nemaju nameru da se sukobljljavaju sa Kinom. Sjedinjene Države bi trebalo da sa Kinom zajednički rade na sprovođenju važnog konsenzusa koji su postigli šefovi dve države.

Jang je upozorio da "pitanje Tajvana zadire u političku osnovu odnosa Kine i SAD, a neadekvatno rešavanje ovog pitanja će potkopati bilateralne veze dve države", dodavši da "ovaj rizik ne samo da postoji, već će nastaviti da raste." Kinesko saopštenje je diskusiju opisalo kao "iskrenu, dubinsku i konstruktivnu komunikaciju i razmenu".
Sijev poziv Putinu je usledio dva dana kasnije.

Prevod Vladan Mirković/Novi Standard
Izvor Indianpunchline