© T Montage/Getty Images
Vođa nevjerojatne lijeve izborne unije NUPES (socijalisti, komunisti i zeleni sa svim rodnim, rasnim, vjerskim i drugim aktivistima), Jean-Luc Mélenchon, čija stranka 'Nepokoreni' promovira socijalna prava kroz sakralizaciju individualnih vjerskih, rodnih, rasnih i drugih zahtijeva, spremno se odazvao Macronovom pozivu.
Svojim biračima je poručio : "ni jedan glas za Marine Le Pen" i tako si pucao u nogu, kao i prilikom svih prethodnih izbora u kojima je sudjelovao. Naime, Macron je, u finišu predsjedničkih izbora, preuzeo Mélanchon-ov diskurs protiv islamofobije i njegovo biračko tijelo. Pobijedio je najviše zahvaljujući, s jedne strane, rekordno niskoj izlaznosti kao potvrdi razlaza između građana i političkih elita koje ih zastupaju. S druge strane, zahvaljujući poslušnosti i mobiliziranosti Mélanchon-ovih aktivističkih skupina. Njihove ideje sretno su se spojile s karijernim i materijalnim interesima lijevih i desnih političkih klijentela, desetljećima duboko ukorijenjenih u sve francuske teritorije i ujedinjenih pod Macronovom maksimom "lijevo i desno, u isto vrijeme".
Iako je Marine Le Pen na predsjedničkim izborima ostvarila povijesno visok rezultat (42%), Macron je davao do znanja da će ignorirati glasove 13 milijuna Francuza i time riskirati novi mandat okršaja sa Žutim prslucima.
CallBot vlada
Računao je na francuski većinski izborni model, koji čini da izborni rezultati ne daju proporcionalan broj zastupnika u parlamentu. Trebalo mu je mjesec dana za izbor premijera, čime je odlagao pojašnjavanje maglovitog programa svoje stranke. Postavilo se pitanje postoji li program uopće, ili Macron čeka da konkurenti iskristaliziraju trendove pa da ih onda on i njegova stranka obrade, u skladu s "višim ciljevima" - onima koje im nameću supranacionalne: europska i svjetska agenda.
Konačno je za premijerku (svakako je mislio izabrati ženu) izabrao Elisabeth Borne, čije tehnokratske usluge su koristili i socijalisti prije njega, koja se u prvom Macronovom mandatu ilustrirala provedbom nepopularne socijalne reforme. Radi se o vrlo stručnoj ženi kada su u pitanju menadžerske sposobnosti, međutim čije iskustvo i osobnost su bez političke dimenzije. Tako su internet odmah preplavile pošalice prema kojima je slušati premijerku kao kada nazoveš CallBot-a, virtualnog telefonskog agenta, odnosno konverzacijskog robota.
Sastav njene vlade prvo je ukazao na činjenicu da su, od početne ekipe socijalista iz 2017., u "Markoniji" preživjeli samo tehnokrati koji bi jednako dobro služili bilo kojoj drugoj političkoj opciji. Druga evidentna konstatacija birača bila je da sva ključna mjesta zauzimaju prebjezi iz Republikanaca, usprkos činjenici da su im na izborima uskratili povjerenje. Iz socijalnog programa ljevice ništa nije bilo preuzeto, za razliku od gorljivog anti-nacionalističkog agitiranja NUPES-a koje je protivno stavovima većine francuskih birača.
Izbori u znaku Renesanse
NUPES je ad hoc unija ljevice za parlamentarne izbore. Nastala je na inicijativu najbolje plasiranog lijevog vođe na predsjedničkim izborima (bio je treći), Mélanchona i njegovih 'Nepokorenih', a oko ideje "Mélanchon premijer". Odnosno, oko ideje kohabitacijske vlade u kojoj bi Mélanchon bio Macronov premijer, ukoliko ujedinjena ljevica NUPES (komunističko krilo narodnog bloka) ishodi veći broj zastupnika od Macron-ove ad hoc konfederacije stranaka elitističkog bloka, prigodno nazvane 'Zajedno'.
Umjesto programa koji bi dao jasne odgovore na ključne preokupacije građana, a koje je moguće rezimirati na zabrinutost zbog stagflacije (niži rast i viša inflacija) i socijalnog bumeranga sankcija prema Rusiji, zbog kojeg životni troškovi strelovito rastu te sve više Francuza živi teške krajeve mjeseca, Macronova stranka LRM odlučila je promijeniti ime u Renesansa - preporod.
Nemoguće je bilo ne pozdraviti aluziju na renesansu koja je u Europi XXV.- XVI. stoljeća oslobodila bujicu stvaralačke energije, zahvaljujući novom empirijskom doživljaju svijeta i kritici autoriteta. Međutim, tko bi povjerovao da je iz tehnokrata kojima se Macron okružio moguće osloboditi bilo kakvu drugačiju stvaralačku energiju od one računovodstvene? Tko bi, u ovo doba financijskog kapitalizma mogao igrati ulogu univerzalnog čovjeka, genijalca umjetnika poput Leonarda da Vincija, pojedinca nadahnutog od Boga, sposobnog realizirati se u različitim vrstama umjetnosti ? Možda Elon Musk i drugi milijarderi koji briljiraju u jedinoj priznatoj umjetnosti XXI. stoljeća, prekomjernom bogaćenju?
Treći krug predsjedničkih izbora
Konačno, kap koja je prelila čašu strpljenja birača bila je intervencija predsjednika Macrona s aerodromske platforme (toliko je u svijetu tražen da se nije imao vremena javiti iz ureda), neposredno prije odlaska u Rumunjsku. Obratio se naciji sa zahtjevom da već u prvom krugu parlamentarnih izbora "vladi Borne daju solidnu većinu", u ime "višeg interesa nacije". Tako je i druge nacionalne izbore u manje od dva mjeseca obilježio drugi poziv na formiranje republikanskog fronta. Ne za glasovanje za predsjednikov magloviti politički projekt, nego protiv nepogodnih političkih konkurenata.
Dakle, ovaj put ne samo protiv Marine Le Pen, nego i protiv NUPES-a, čije je biračko tijelo, u drugom krugu predsjedničkih izbora glasalo za njega. Zašto? Francuski predsjednik je ustvrdio:
"U projektu Jean-Luca Mélenchona ili gospođe Le Pen vidim projekt nereda i podčinjenosti. Objašnjavaju da moramo napustiti naše saveze, Europu, i graditi strateške saveze s Rusijom. To je podčinjenost Rusiji. Nadam se da će francuski građani u kontinuitetu predsjedničkih izbora izabrati pouzdanost: stabilnu i ozbiljnu parlamentarnu većinu da ih zaštite prilikom suočavanja s krizama i usmjere prema građenju budućnosti".Naravno, ni Mélenchon, niti Le Pen nisu predlagali podčinjenost - ni Americi, ni Rusiji. Radilo se o grubom političkom manevru kojim je predsjednik Macron namjeravao prekoračiti i parlamentarne izbore, bez posljedica. Ovaj put pod pretekstom drugih viših, međunarodnih imperativa - rata u Ukrajini.
U tom je trenutku postalo kristalno jasno da će parlamentarni izbori funkcionirati kao treći krug predsjedničkih izbora, odnosno da je moguće korigirati rezultat drugog kruga i sankcionirati Macronovu lošu izbornu strategiju i program, doživljenu kao pokušaj prijevare.
Rezultati izbornog preporoda
Novoizabrani predsjednik najavljivao je renesansu francuskog društva, u kojoj bi, međutim, ulogu "genijalnih umjetnika" trebali igrati ujedinjeni akteri onog lijevog i poglavito desnog liberalnog spektra koje su birači 2017., upravo izborom Emmanuela Macrona, pospremili u ladice prošlosti.
Stoga, u finišu parlamentarnih izbora, razbješnjeli francuski birači više nisu slušali diskurse i upute. Funkcionirali su instinktivno. 53,7% birača nije izašlo na izbore i time potvrdilo definitivan razlaz s političkom klasom koja bi ih trebala zastupati. Poglavito nisu izašli oni birači u čijim su se izbornim jedinicama odvijali dueli između predstavnika, na tom teritoriju dobro ukorijenjenih, liberalnih klijentela.
U duelima u kojima Mélenchon-ov lijeve trupe nisu imale predstavnika, birači ljevice nisu podržali Macronovu konfederaciju stranaka 'Zajedno'. Birači stranke francuskih patriota Marine Le Pen, kao tijekom predsjedničkih izbora, nigdje nisu podržali 'Zajedno'.
Što se krije iza predsjednikovih neskrivenih provokacija?
Nije moguće da predsjednik nije znao kako će Francuzi reagirati na njegove provokacije: teško kontrolirajućim bijesom. Dakle, baš je Emmanuel Macron zaslužan za tektonske promjene proizišle iz bijesa francuskih birača, koji su mu pokazali da oni mogu sve ono što on tvrdi da ne može, još od 2017., kada su mu odobrili prvi predsjednički mandat.
Macron se žalio da je u proteklom mandatu imao Žute prsluke i koronavirusnu krizu, a da u novom mandatu također ima preča posla: rat u Ukrajini. Zato su birači odlučili dati mu demokratski ključ rješenja za sve probleme. Patriotima Marine Le Pen uspjeli su osigurati 89 zastupničkih mjesta (17,3%), umjesto 8 kojima je dotad raspolagala. I to usprkos francuskom većinskom izbornom sustavu, koji ju je prije priječio da izborne rezultate pretoči u proporcionalni broj zastupnika i formira značajnu parlamentarnu grupu.
Njen rezultat je tim značajniji što ona, za razliku od Macrona i Mélenchona, ni sa kim nije koalirala. Nije bilo političke stranke, da li iz lijevog ili desnog političkog spektra, koja ju nije vulgarno napadala. Čak ju je i Eric Zemmour, samoproglašeni novi vođa radikalne desnice, vrijeđao i pozivao da se makne s položaja vođe francuskih patriota. Nakon neuspješne predsjedničke kampanje, tijekom koje se pokazalo da Zemmour zastupa samo interese francuske patriotske buržoazije, konačno je htio koalirati s Marine.
Međutim, bez obzira na objede sa svih strana, ona nije odstupala od jasno definirane političke linije za koju je od birača tražila mandat, od strategije skromnosti prilikom nastupa u medijima i sveprisutnosti na terenu radi kontakta s biračima.
Naprotiv, Mélenchon je u svom NUPES-uokupio cijeli lijevi spektar, često nepremostivih ideoloških razlika. Glasovanjem za NUPES birači su više htjeli poručiti da ljevica nije mrtva. Istovremeno, bilo je jasno da većina njih tu "nevjerojatnu" formaciju ne vidi na čelu države. Dakle, upućenima je bilo razvidno da Mélenchon neće biti Macronov premijer u koalicijskoj vladi. Kao bivši socijalist, Mélenchon je toj političkoj stranci, u stadiju odumiranja jer se više uopće nije razlikovala od desnih liberala, dobacio izbornu koaliciju NUPES kao pojas za spašavanje. Iz čega je proizašao respektabilan rezultat lijeve formacije:131 zastupnik (31,6%).
Međutim, dalje više nitko ne računa na postizborno jedinstvo sastavnica lijeve koalicije. U tzv. komunističkom krilu narodnog bloka nužno je pristupiti reformama koje vode povratku republikanskih načela. Spašavanjem socijalista, sama Mélenchon-ova stranka 'Nepokorenih' ostvarila je lošije rezultate nego za zadnjih izbora i imati će manje zastupnika. To je dodatni moguć izbor trvenja unutar lijevih političkih grupacija u Narodnom paramentu.
Rezultat Republikanaca (tradicionalna desnica) na parlamentarnim izborima je manje katastrofalan od onog na predsjedničkim: 61 zastupnik ili 7%. Međutim je on samo odraz tradicionalne teritorijalne usidrenosti republikanskih političkih klijentela. Republikanci i socijalisti koji se nisu priključili Macronovoj formaciji prva su žrtva depolitizacije vlasti. Bez novog ideološkog okvira, osuđeni su na nestanak.
Depolitizirane kadrove iz njihovih redova okuplja Emmanuel Macron. Njegova izborna konfederacija Zajedno okuplja 245 (38,6%) zastupnika. Dakle, francuski birači, na predsjednikov poziv da mu osiguraju apsolutnu većinu, odgovorili su "njet". Žalio se na Žute prsluke, pa su mu u Narodnu skupštinu doveli zastupnike koji tvrde da će zastupati njihovu problematiku teških krajeva mjeseca. Ukoliko neće, Žuti prsluci će opet izići na ulice. Dakle, u Francuskoj politika žetončića ne može funkcionirati kao u Hrvatskoj, u kojoj pasivne narodne mase svojom pasivnošću podržavaju sve malformacije svog demokratskog sustava.
Konzekvence izbornih rezultata
Francuski birači su, nakon najdosadnijih predsjedničkih izbora ranije povijesti, organizirali parlamentarne izbore kao treći krug predsjedničkih i izazvali tektonski poremećaj. Razbijen je tradicionalni francuski politički pejzaž. Birači nisu kontestirali reizbor Emmanuela Macrona koji je zadržao većinu, nego su izabrali sastav parlamenta koji savršeno odgovara kompleksnoj misli tj. teoriji koja u upravljanje uvodi poštivanje prirodnih zakonitosti (produktivni dijalog između suprotnosti), a zbog koje je Macron, u isto vrijeme, izazvao interes politologa i nerazumijevanje šire javnosti.
Naime, nema načina da konfederacija 'Zajedno', kao politička grupacija umjerenih lijevih i desnih, proizvede bilo kakvu reformatorsku energiju. Samo može održati postojeći poredak, u kojem su nejednakosti između pobjednika i gubitnika globalizacije postale definitivno neodržive.
Naprotiv, s tehnokratima koje je oko sebe okupio, francuski predsjednik bi mogao upravljati produktivnom reformatorskom energijom - onom koju će proizvesti demokratski dijalog između pravih sadržajnih suprotnosti ljevice i desnice u novom sazivu Nacionalnog parlamenta.
Dakle, njegov osobni uspjeh ovisi upravo o hrabrosti da i praktično primijeni ono što teoretski brani. Ili će se suočiti s realnim antagonizmima u francuskom društvu, ili će njegova metoda "lijevo i desno, u isto vrijeme" ostati zapamćena kao pokušaj prijevare.
Istina je da politička stabilnost preokupira Francuze. Međutim se radi o visoko politiziranoj naciji kojoj se nikako nije svidio pokušaj depolitizacije vlasti. Odnosno pokušaj uklanjanja političkog karaktera vlasti u ime političkog pragmatizma (tehnokracije) koji bi teoretski, in fine, uvijek trebao pobijediti u sučeljavanju s ideokracijama - oblicima političke organizacije u kojoj se vlast vrši u ime neke ideologije.
Stoga je prva sankcija birača protiv netom izabranog predsjednika, umjesto depolitizacije - maksimalna politizacija vlasti. Druga sankcija je definitivan kraj strategije republikanske fronte lijevih i desnih birača protiv kvazi-ekstremne desnice.
Te sankcije povlače novo, ključno pitanje. Budući da Macron ima petogodišnje iskustvo i zna da kada od Francuza nešto traži - oni učine upravo suprotno: je li on uistinu bio tragično neupućen kada ih je neskriveno provocirao? Ili je, u stvari, želio izazvati bijes Francuza i "parlamentarnu revoluciju"? Ostvaruju li rezultati parlamentarnih izbora preduvjete za preporod koji Macron najavljuje u drugom mandatu?
Sve je moguće. Kakogod, ishod francuskih parlamentarnih izbora potvrđuje analize, među njima i onu autorice ovih redaka, prema kojima smo, na vanjskoj i unutarnjopolitičkoj sceni, ušli u eru borbe blok protiv bloka, koja će potrajati.
Na međunarodnoj sceni između atlantista i euroazijanista (rat u Ukrajini). Preslika te blokovske borbe na nacionalnim razinama je borba između elitističkog i narodnog bloka. Kako to potvrđuju francuski izbori, narodni blok je jači, ali ga razjedaju sterilne bitke između njegovog nacionalističkog (Marine Le Pen) i komunističkog (NUPES) krila. Jedino što možemo poželjeti je da ideološki dvoboji ostanu u europskim parlamentima. Da se ne preliju na ulice i poprime oružanu formu.
Komentari čitatelja
na naše novosti