Govoreći nakon sastanka članica NATO-a i partnerskih država u Madridu, Stoltenberg je optužio Rusiju za "upotrebu sile u istočnom Donbasu od 2014. godine", uprkos činjenici da su kijevske snage granatirale gradove u regionu otkako su Donjeck i Lugansk Narodna Republika proglasile nezavisnost iz Ukrajine te godine.
Ipak, Stoltenberg je rekao da je vojni blok predvođen SAD odlučio 2014. da počne jačati svoje snage u istočnoj Evropi.
"Realnost je i da smo se za to pripremali od 2014. godine" , naveo je on. "To je razlog zašto smo povećali naše prisustvo u istočnom dijelu alijanse, zašto su NATO saveznici počeli više ulagati u odbranu i zašto smo povećali [našu] spremnost."
Prema podacima NATO-a , evropske članice alijanse i Kanada povećavaju svoje vojne izdatke za između 1,2 % i 5,9 % svake godine od 2014. Međutim, samo 10 od 30 država NATO-a trenutno ispunjava cilj bloka da potroši 2 % BDP-a na odbranu.
Povećanje rashoda najuočljivije je u istočnoj Evropi i na Baltiku, gdje su Poljska, Litvanija, Estonija, Latvija, Češka, Slovačka i Rumunija po prvi put ostvarile cilj 2022. godine.
Ranije u srijedu, članice NATO-a složile su se da usvoje novi strateški koncept. Ovaj plan politike postavlja stav alijanse prema partnerima, nečlanovima i protivnicima, pri čemu je iteracija iz 2022. godine imenovala Rusiju kao "najznačajniju i najdirektniju prijetnju" bloku.
S druge strane, Moskva je ekspanziju NATO-a na bivše sovjetske države od kraja Hladnog rata - za šta su zapadni lideri izričito obećali ranih 1990-ih da se neće dogoditi - označila kao prijetnju vlastitoj sigurnosti. Zvanični stav NATO-a o Ukrajini, iznijet u Deklaraciji iz Bukurešta iz 2008. godine, je da će ona i Gruzija "postati članice NATO-a" u neodređenom budućem datumu. Rusija je navela težnju Ukrajine za članstvom u NATO-u kao ključni faktor koji stoji iza trenutnog sukoba.
Uprkos posthladnoratovskom maršu alijanse u bivši istočni blok, Stoltenberg je u srijedu ustvrdio da je "NATO decenijama težio boljim odnosima s Rusijom".
Komentar: NATO je relikt hladnog rata koji je održavan na životu kako bi SAD-u dao neke političke prednosti. Njegova stvarna svrha nikada se nije promijenila: držati Njemačku dolje, Rusiju vani i SAD u Europi. To će se promijeniti tek kada se zapadna Europa počne buniti protiv toga.
Nažalost, šanse za to su male.